Ulogujte se / Kreirajte profil

Zašto sam svih pet sezona genijalne serije ‘Breaking bad’ odgledao za manje od mjesec dana!

Walter White nastavnik je kemije u jednoj državnoj školi. Na pedeseti rođendan dijagnosticiran mu je rak pluća i obećana još godina života. On to prešućuje ženi i šesnaestogodišnjem sinu, koji je prebolio dječju paralizu i hoda uz pomoć štaka.

Nekoliko dana kasnije, kada im, ipak, kaže, žena, imenom Skyler saziva porodično sijelo, na koje dođu njezina sestra Marie i muž joj Hank Schrader, inače inspektor u DEA-i, lovac na sitne i krupne dilere narkotika. Oni ga hrabre da krene na liječenje, ali sve djeluje tako čemerno i izgubljeno. Naime, liječenje – uostalom, sasvim neizvjesnog učinka – košta na stotine tisuća dolara, i neće mu spasiti život, nego ga, možda, produžiti za nekoliko mjeseci ili za koju godinu. Uto se pojavi i Walterov bivši prijatelj, također kemičar, s kojim je jednom davno osnivao tvrtku. Poslije je za nikakve novce izašao iz partnerstva, a tvrtka je postala silno uspješna i profitabilna. Prijatelj nudi da Walteru plati liječenje – tako će smiriti savjest i učiniti dobro djelo, ali on to iz ponosa odbija.

p1_802857S1

Na tom mjestu započinje prava priča televizijske serije “Breaking bad” (u idiotskom hrvatskom prijevodu: “Na putu prema dolje”), koja je potrajala pet sezona (razvučenih u šest godina), i postigla silan uspjeh kod kritičara i publike. Poput velikih društvenih romana ili holivudskih filmova iz nekih mnogo ranijih doba, “Breaking bad” sjajan je psihoportret suvremene Amerike, surova društvena kritika, alegorija o urušavanju svih etičkih normi… Priča započinje iz karverovske intime, u četiri kućna zida, da bi se zatim transformirala u raskošnu, široko postavljenu društvenu fresku. “Breaking bad” je društvena drama, avanturistička saga, komedija, groteska i sotija, u kojoj se u naoko lakrdijaškoj, zabavnoj priči raspravlja o važnim moralnim i filozofskim temama današnjeg svijeta. Ali iznad svega, “Breaking bad” je moderna bajka. Sve što se događa istovremeno je i vrlo vjerojatno i posve nemoguće.

Walter se gotovo slučajno zatekne u nekoj Hankovoj akciji, lovu na sitne dilere metamfetamina (naročito budalaste, adrenalinske droge, kokainu za siromašne), i tu prepozna svoga bivšeg učenika Jesseja Pinkmana, koji uspijeva pobjeći pred potjerom. Poslije ga nađe, i ponudi mu partnerstvo: zajedno će “kuhati” metamfetamin. Mister White – tako ga Jesse zove, želi zaraditi novac za liječenje, ali više od toga novac koji će ostati njegovoj obitelji: ženi koja je u međuvremenu ponovo zanijela i sinu invalidu. Ako ne uspije, oni će u zemlji surovog kapitalizma biti osuđeni na bijedu i beskućništvo.

To da se smrtno bolestan čovjek počinje baviti proizvodnjom droge samo da bi obitelj spasio od bijede kod gledatelja proizvodi dvostruki efekt: pozitivnu identifikaciju s glavnim likovima (između mister Whitea i Jesseja kroz seriju se vrlo dosljedno uspostavlja odnos oca i sina) i dojam da je za čovjeka Amerika jedan ljubazni pakao, koji jedva da se i razlikuje od velikih totalitarnih imperija, od Staljinove Rusije, na primjer. I jedno i drugo: identifikacija s dilerima droge i ozloglašavanje Amerike, u holivudskim je filmovima u zadnjih dvadesetak godina nezamislivo. Kao, recimo, i to da uzrujana Skyler puši cigaretu za cigaretom, ili to da serija nema pedagoških pouka, niti dramskih preokreta koji bi podržali tradicionalni doživljaj dobra i zla. Da, naravno, na kraju pete sezone dobro pobjeđuje, ali tko nije gledao “Breaking bad” neka ni ne pokušava zamisliti što bi u svemu tome moglo biti dobro.

breaking-bad

Mister White, Jesse i Hank

Ovaj je gledatelj svih pet sezona serije odgledao u sumanutom ritmu, u nekoj vrsti ovisničkog bunila, za manje od mjesec dana. Bilo je noći u kojim bi odgledao i cijelih pet epizoda (svaka traje pedesetak minuta). Nakon toga jedva da je i spavao, zapostavljao je dnevne obaveze, hodao okolo kao zombi, kljucao na poslu kao narkoman, ali nije ga mučila savjest. Gledanje ovakve televizijske serije načelno je isto što i čitanje Krležinih “Zastava” i Tolstojevog “Rata i mira”, nipošto gubljenje vremena, nego kulturno uzdizanje i oljuđivanje. Nije čovjek tko ne čita, nego je magarac što se propeo na dvije noge. Magarac i mentalno oštećeni posjednik osobne iskaznice. Osoba bez posebnih potreba, kreten. Manje vrijedna jedinka. Nitko i ništa. A gledanje dobrih televizijskih serija slijedi čitanje. Istina, ima i onih koji gledaju serije, ali ne čitaju. No, takvi ništa ne shvaćaju. Oni su također magarci, pasivni govornici materinjeg jezika, mamlazi. Pisači govnima po zidovima javnih zahoda, anonimni fejsbuk komentatori, kukavice koje bi Fred Matić gađao praćkom, e da ih se slučajno plaši, persone koje imaju mozgove dugogodišnjih ovisnika o metamfetaminu… Ali ne pričajmo o njima, nego o mister Whiteu i njegovoj družbi.

Breaking-Bad-Meth-Lab-RV

Njegov šogor Hank Schrader je, kao i većina likova u seriji – njih barem petnaestak, čovjek s biografijom koja biva ispričana, ili barem naslućena i naznačena, u vrlo širokom zahvatu, tako da o njemu saznajemo mnogo više od onoga što je potrebno da bi se ispričala glavna priča “Breaking bada”. On je prostodušna, vedra momčina, tipski policajac ili vojnik, fanatičan u poslu, dobar i privržen u obitelji. Nije od velikih riječi, emocionalni svijet mu je prost kao u adolescenta, ima veliko, čisto srce. Pritom, kao što se čuje u njegovu prezimenu, Hank je etnički Nijemac. To se u pet sezona serije nijednom ne izgovori – bilo bi banalno i nepotrebno, ali svoje nijemstvo Hank često razigrava. U slobodno vrijeme za sebe i prijatelje proizvodi pivo (nazvao ga je Schraderbräu), njegov profesionalni etos posve je njemački. Hank je teška dobričina, ali gledatelj se sa njim sve do pred sam kraj ne identificira. Hank ne posumnja u svoga bolesnog šogora, dok se ovaj razvija u najvećeg proizvođača metamfetamina u Novom Meksiku i Sjedinjenim Državama, iako je nevjerojatno lucidan i uspješan u progonu najvećih dilera i proizvođača droge. Na toj napetosti između Hanka i Walta, između goniča i onoga koji bi trebao biti progonjen, zasnovana je jedna od desetak dramskih linija, gotovo jednako intenzivnih i napetih, koje provode gledateljsku pažnju kroz svih pet sezona.

Jesse Pinkman je hipersenzibilan mladić, dijete srednje klase koja strada pred naletom ekonomske krize, sin bešćutnih američkih roditelja, koji ga se odriču i tjeraju od sebe. Dobar i nezainteresiran – zanimaju ga samo utrke kartinga i videoigre – slabe koncentracije i nespreman za složenije socijalne odnose. Vrlo je nesretan, savršena žrtva sudbine i represivnog društvenog sustava, morala, policije, pravosuđa… Mister White ga s vremenom posini. U početku se od njega uči sitnoj delinkvenciji, izbjegavanju zakona i vlastite savjesti, da bi ga uskoro daleko nadmašio. Naime, uredni nastavnik kemije i brižan obiteljski čovjek lako će se i logično transformirati u zločinački karakter, koji manipulira Jessejevom dobrotom…

Skyler i Marie

Skyler i njena sestra Marie izniknule su iz američkoga lumpenproletarijata. Walterova žena radi kao računovođa, a Hankova je, uglavnom, domaćica, bolesna od sitne kleptomanije i blagoga Münchhausenovog sindroma. Obje su, narodski rečeno, tuke, srčane, lakomislene američke tuke, kroz čije se karaktere lomi narav društvene krize, sve socijalne mode i naopakosti. A opet, gledatelj u njima prepoznaje sebe i svoje bližnje. One su, kao i Hank, nešto što mu je vrlo blisko, pred čime nastoji sačuvati svoju veliku strašnu tajnu. Jer on je, gledatelj, u toj mjeri identificiran s mister Whiteom, pa skupa s njim proizvodi stotine kilograma metamfetamina, da bi ga pred njegovim televizorom već trebala uhititi Ostojićeva (pardon, Klemmova) policija, i tako potvrditi strateško partnerstvo Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Ni društvena zajednica, a ni Ustavni sud, na čelu s gospođom Omejec, ne bi se usprotivili gledateljevom izručenju Sjedinjenim Državama, “The Drug Enforcement Administration” i američkom pravosuđu…

maxresdefault

“Breaking bad” velika je priča našega doba, televizijska bajka kroz koju se izravno ili u alegoriji rasklapaju i ponovo sklapaju naša moralna načela, životna, politička i intelektualna uvjerenja. O moralitetu ove priče mogao bi se (ili morao) napisati veliki esej. Neka to netko učini.

Miljenko Jergović

Jutarnji list

TwitterGoogle+

Ostavite komentar

Vaša uneta email adresa neće biti javno vidljiva. Obavezna polja označena su *