Kako me je Vincent Gallo naučio da volim Yes

Polimat pop-kulture, Vincent Gallo je uvek koristio svoj spektakularan ukus za mnogo malignije muzičke žanrove, kada ih je predstavljao publici.

 

Vincent Gallo je jedan od retkih modernih verzija umetnika “čovek za sva vremena”. Lista njegovih uspeha je dugačka, dodao bih joj još jedan uspeh – Gallo je jedina osoba kojoj je pošlo za rukom da me natera da zavolim prog-rok grupu, Yes. Uvek kad slusam Tales from Topographic Ocean, smejem se u sebi i još se uvek u čudu zapitam: “Slušam li ja, zaista, Yes”? Grupa Yes je osamdesetih važila za grupu čiji su obožavaoci živeli u podrumima kuća, čitali stripove, gledali video kasete sa Rick Wakemanom kako manijački udara po dirkama sa nacističkim bodežima.

Čak bih se pre i reakcijama kvintesencijalnog pank-roka priklonio nego li 17. minutnim pesmama Yes. Gallo je upotrebio svoju muzičku mudrost i ukazao mi koliko grešim. Dokazao je da mogu da budem podjednako obožavalac i Yes i Ramones/ slava mu zbog angažovanja Johnnija Ramonesa u filmu Stranded kao i za kumstvo sa Chrisom Squireom iz Yes.

Gallova muzička ubedjenja su uvek bila precizna i jasna. Izjavio je da više voli Don’t Stop Believing od grupe Journey nego OK Computer od Radiohead.

Još dokaza za moju tvrdnju?

Pogledajte izbor njegovih pesama za muziku u filmu Brown Bunny…genije! Neprihvaćen od kritičara, film je pokazao Gallov istančan i spektakular muzički ukus. Brown Bunny je odgovor na Hellmanov film Two-Lane Blacktop. Anti-heroj Bud Clay kreće na put kroz Ameriku u traganju za svojim identitetom i smislom postojanja dok ga na putu sa radija u kolima prati muzika Gordona Lightfoota, Jacksona C. Franka i Johna Frusciantea. Sjajno.

U njgovom remek-delu, Buffalo 66 Gallo je odao poštovanje originalnom izvodjenju pesama Kinga Crimsona i Yes. Još uvek se u šoku sećam koliko sam uživao u izboru muzike.

Gallo je pobedio moje muzičke predrasuade.

Radoznalost me je naterala da kupim Tales from Topographic Oceans, i morao sam da priznam – album je klasika! 

Na svim dogadjajima na umetničkoj sceni u New Yorku 70-tih i 80-tih godina, Gallo je bio u epicentru dogadjanja. Sa 16. godina se preselio u New York i odmah oformio tzv. no wave grupu sa Basquiatom/no wave ironična igru reči od new wave/. Gallo je duboko bio angažovan na svim scenskim zbivanjima u SoHo-u , na Broadway-u i Village-u. Svirao je sa Bush Tetras i Lydiom Lunch , bio neizbežan u Mudd Clubu na Manhattanu.

Hip-hop? I tamo je bio. Sa DJ High Priestom oformio je duo Trouble Deuce i kao Prince Vince pojavjivao se, doduše kratkog veka, u kultnom Graffiti Rock-u.

Dvadeset godina kasnije, on se pojavljuje sa Rickom Rubinom u pesmi Jay-Z’s 99 Poblems, repujući sa RZA-om.

Čovek je zeitgeist pop-kulture.

I pored svega ovoga, Gallov muzički opus je začudjuje limitiran. U današnje vreme sa velikom gomilom novca može svašta da se uradi, ali, Gallo za sada ima samo dva realizovana CD-ja, jedan za Wrap Records, pod imenom When, inspirisan atmosferom i duhom filma Moondog i Recordings of Music for a Film, kompilacija sa starijim snimcima.

To je zaista besmisleno. Gallo bukvalno sedi na hrpi nagomilanih snimaka koji čekaju da se realizuju. Prisustvovao sam njegovom potpisivanju ugovora sa predstavnikom Sonyja za njegovu grupu Bunny sa Lucasom Haasom, glumcem, i prog-rok producentom Eddie Offordom /inače producent Tales from Topographic Oceans/ , Beasty Boy Adamom Horowitzom i članom DNA Tom Wrightom. Ja sam bio sam uzbudjen, i opet se ništa nije desilo. 2005. je snimao nešto sa Seanom Lennonom i Jimom O’Rorkkeom, da li se projekat realizovao? Nije. Gallo je zagolicao moju muzičku radoznalost kada je objavio svoj novi improvizovan muzički projekat RRIICCEE /Eric Erlandsen iz grupe Hole je bio osnivač/. Muzički manifesto grupe je bio da idu na turneju samo sa improvizacijama, da ignorišu ustaljen model kompanija za snimanje ploča i budu potpuno iskreni prema muzici. Naravno, ni ovog puta ništa od snimanja . Da li on odbija da snimi svoju muziku čisto da provocira /isti slučaj i sa njegovim platnima i crtežima/? Ili je isuviše okupiran drugim, važnijim projektimae? Ja to ne znam. Ali bih voleo da saznam to od čoveka koji mi je pomogao da razumem komplikovanu i impresivnu lepotu Yes.

Alan McGee, osnivač Creation records, potpisao je ugovor sa Oasis i bio menadžer The Libertines.

za P.U.L.S.E/ priredila Snežana Moračić

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments