Blago sa olupine neverovatnog – Herst

Blago sa olupine neverovatnog – Dejmijen Herst u Veneciji

U venecijanskim muzejima savremene umetnosti, Palati Grasi (Palazzo Grassi) i Punta dela Dogani (Punta della Dogana), nekoliko nedelja pre zvaničnog početka 57. Bijenala umetnosti, otvorena je izložba ”Blago sa olupine neverovatnog” (”Treasures from the Wreck of the Unbelievable”), osporavanog i slavljenog Dejmijena Hersta (Damien Hirst, 1965), dobitnika Tarnerove nagrade i najpoznatijeg predstavnika pokreta Mladi britanskih umetnici (Young British Artists), koji i dalje slovi za najskupljeg savremenog vizuelnog umetnika.

Fotografije : Ljiljana Maletin Vojvodić

Tako je prvi put od osnivanja ovih muzeja, kolekcija francuskog milijardera Fransoe Pinoa (François-Henri Pinault), privremeno sklonjena od očiju javnosti, da bi u oba muzejska prostora, u isto vreme, bila postavljena izložba samo jednog autora, koja je, pošto je u pitanju Dejmijen Herst, koji je mrtvu ajkulu izložio u vitrini sa formalinom (Fizička nemogućnost smrti u umu nekog živog/ The Physical Impossibility of Death in the Mind of Someone Living, 1991) a ljudsku lobanju iz 18. veka izlio od platine i optočio dijamantima (Za ljubav Boga/ For the Love of God, 2007), izazvala veliku pažnju internacionalne javnosti i privukla veliki broj posetilaca.

Mediji beleže da je reč o najskupljoj samostalnoj izložbi ikada (pominje se cifra od oko 62. miliona američkih dolara) da su, negodujući zbog ranijeg Herstovog odnosa prema životinjama, italijanski borci za zaštitu životinja, pred vrata Palate Grasi, istovarili 40 tona životinjskog izmeta, kao i da organizatori ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala strahuju da će Herst, svojom popularnošću i megalomanskim projektom, u zasenak baciti najznačajniju smotru savremene vizuelne umetnosti.

Na izložbi, koja je i dalje obavijena dozom misterije, Herst je radio deset godina. Iako je kustoskinja ove izložbe, Elena Đeuna, na otvaranju, prisutne pozdravila rečima: ”Budite zadivljeni”, reakcije se, kao što je to i inače slučaj kada je o Herstu reč, kreću od glorifikacije do nipodaštavanja. Izložba, koja bi trebalo da pokaže, ”spektakularni nastavak Herstove karijere”, budući da je Herst poslednih godina najviše vremena posvetio sopstvenoj umetničkoj kolekciji, u vodećim inostranim glasilima, ocenjena je kao ”titanski povratak formi”, ali i ”spektakularna, naduvana besmislica”, ”fantazija koja je otišla predaleko” i ”brodolom Herstove karijere”.

Dozvoljavajući posetiocima da u priču poveruju ili da je odbace kao laž, u propratnom materijalu izložbe apostrofira se narativni podtekst u kojem se pripoveda o teretu izvučenom iz olupine broda ”Apistos” koji je, po narudžbini oslobođenog roba Cifa Amotana II, iz drugog veka, prenosio dragocenosti za hram posvećen Suncu. Brod je potonuo blizu obale Istočne Afrike, a ”blago” je zaboravljeno na dnu mora sve dok ga 2008. godine nisu ”otkrili” ronioci. Tako se, navodno, desilo da 189 predmeta, ”ugleda” svetlo dana.

U pitanju su objekti različitih dimenzija, koji su realizovani u različitim materijalima, tehnikama i medijima, a možemo ih opisati odrednicama poput: groteska, pastiš, mitologizacija, eklekticizam ili kič te atributima kao što su: prenaglašeno, barokno, grandiozno, neumereno ili apsurdno.

Uz fotografije koje prikazuju ”izvlačenje” predmeta iz okeana, izloženi su objekti od obojene smole, mermera, stakla, žada, malahita, srebra, zlata i sl. koji se čine kao da su vekovima bili zaboravljeni u moru: lobanje jednoroga i Kiklopa, ajkula koja podseća na najčuveniji Herstov rad, ali i na onu iz Spilbergovog filma, zlatom optočeni Ahilejev štit sa scenama koje Homer opeva u ”Ilijadi”, skulpture inspirisane Astecima, drevnom Kinom, Afrikom, Indijom, vajarstvom antičke Grčke i Rima (Bahus, Minotar, Andromeda, Posejdon, Herkul, Kilop, Sfinga…), ali i figure likova iz Diznijevih crtanih filmova ili slavnih ličnosti pop-kulture. Tako su se na izložbi pojavili i Miki i Šilja prekriveni koralima, Farel Vilijams predstavljen kao faraon, Rijana kao egipatska Nefretiti i članica južnoafičkog rep dua ”Die Antwoord”, Jolandi Vizer, prikazana kao mesopotamska boginja ljubavi Ištar.

Među eksponatima je svoje mesto našao i umetnik lično, tačnije ”Poprsje kolekcionara” − bronzani torzo Dejmijena Hersta prekirven morskim puževima.

Iako se čitava izložba može iščitavati na različitim konotativnim nivoima, čini se da je ona u velikoj meri u znaku institucije kolekcionarstva: od legende o robu koji je naručio ”blago”, preko umetnika-kolekcionara Hersta, koji je ”blago neverovatnog” stvorio i na specifičan način izložio, pa do Pinoa, vlasnika aukcijske kuće Kristi, koji poseduje jednu od najznačajnijih kolekcija savremene vizuelne umetnosti u svetu, zahvaljujući kojem se najnoviji Herstov projekat u Veneciji može pogledati sve do početka decembra 2017. godine.

Fotografije i tekst: Ljiljana Maletin Vojvodić

Tekstovi o slikarstvu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments