Bogohulna razmišljanja Slavoja Žižeka – Oni koji ne žele kritički da govore o liberalnoj demokratiji trebalo bi da ćute i o verskom fundamentalizmu, napisao je čuveni slovenački filozof.
Nedavno objavljena Slavoja Žižekova knjiga „Islam, ateizam i modernost“ (izdavač „Akademska knjiga“, prevod s engleskog Ljiljana Matić) nosi podnaslov „neka bogohulna razmišljanja“, svojevrsna je reakcija na ubilački pohod 7. januara 2015. u prostorijama francuskog satiričnog lista „Šarl Ebdo“, a kroz to i vivisekcija ključnih mehanizama savremene slike sveta.
U poglavlju „Islam kao način života“ Žižek kaže:
Ne radi se o tome da li su razlozi nezadovoljstva koji uslovljavaju teroristička dela istinita ili ne, poenta je u političko-ideološkom projektu koji nastaje kao reakcija na nepravde.
Islamistički fundamentalisti, analizira Žižek, jesu pseudo. Nemaju odsustvo ogorčenosti i zavisti, već su „uznemireni grešnim životom nevernika“ te se kod njih prepoznaje „borba protiv sopstvenih iskušenja“ – „Koliko slaba mora biti vera nekog muslimana ako je ugrožava karikatura u satiričnom nedeljniku“.
Žižek skreće pažnju da je konflikt između liberalne popustljivosti i fundamentalizma u krajnjoj liniji lažan.
Ono što je Marks Horkhajmer rekao o fažizmu i kapitalizmu još 1930-ih – oni koji ne žele kritički da govore o kapitalizmu treba da ćute i o fašizmu – trebalo bi primeniti i na današnji fundamentalizam: oni koji ne žele kritički da govore o liberalnoj demokratiji treba da ćute i o verskom fundamentalizmu.
Pišući o usponu ISIS-a napominje:
To je i poglavlje u borbi protiv načina na koji globalni kapital podriva moć nacionalnih država. (…) Njihova meta je dobro odabrana: ono što liberalni Zapad čini toliko nepodnošljivim ne sastoji se samo u tome što praktikuje eksploataciju i nasilnu dominaciju, već u tome (da dodamo so na ranu) što tu brutalnu stvarnost predstavlja pod krinkom njene suprotnosti, slobode, jednakosti i demokratije.
Potom ističe:
Naš aksiom bi trebalo da bude da su borba protiv zapadnog neokolonijalizma, kao i borba protiv fundamentalizma, borba Vikiliksa i Snoudena, kao i borba „Pusi rajota“, borba protiv antisemitizma, kao i borba protiv agresivnog cionizma delovi jedne te iste univerzalne borbe. Ako tu napravimo bilo koji ustupak, bićemo izgubljeni u pragmatičnim kompromisima.
.
Rešenje, kako je apostrofirao, nije izbegavanje rizičnih poteza, to zapravo znači „učešće u logici koja vodi u katastrofu“. Rešenje je „da postanemo svesni eksplozivnog niza interkonekcija koji čini čitavu situaciju opasnom (…) I naporan rad na menjanju koordinata celokupne situacije. Sve manje od tog neće biti dovoljno.“
U poglavljima „Od globalizacije do univerzuma“, „Pogled u arhive islama“, „Ka materijalističkom pojmu boga“ i „Božanski nagon smrti“, preispituje islam i hrišćanstvo, korene i kritiku religije, teizam u današnjem ateizmu…
da li jos neko obraca paznju na zizeka, dosadio je
Jovanka,
uz dužno poštovanje ne razumem Vaš komentar. Svako od nas se nalazi na različitim putevima saznanja, ali na istom putu istine. Nisam pročitao knjigu koju je Žižek napisao, ali ovaj post nije dosadan, govori o doživljaju autora posta usled čitanja knjige i izvlači nam ono što je na njega najviše uticalo.
U jednom od citata se pominje kritički pristup, što Vi očigledno ili ne razumete ili želite da drugi ne razumeju, već banalizujete sam smisao. Ukoliko mislite da je Žižek iz nekog razloga manji od svojih dela, dajte nam argumente da ne živimo u zabludi.
Probajte da se ponašate van obrazaca koju su nametnuti u ovom modernom nam društvu i ne trgujte svojom slobodom.
Pozdrav.
ovo od Žižeka ovdje rečeno je kratko i vrlo osvješćujuće
Preporucujem “odlicno uklanjanje nekoliko slojeva cerebralne katarakte sa ove Zizekove knjige, da bismo oslobodili i pokazali ono filozofsko jezgro zastrto kataraktom.” kako kaze autor teksta filozof Ferid Muhic, a moze se procitati ovde: http://feridmuhic.com/?p=3381