Briljantni, harizmatični, inspirativni samopromoter, Pikaso.

Briljantni, harizmatični, inspirativni samopromoter, Pikaso.

MeMyselfandI, što bi grubo preveli kao Ja i Moja Malenkost – je prva izložba portreta Pabla Pikasa koja je postavljena u Muzeju savreme umetnosti Ludwig, u Kelnu.

Izloženo je preko 250 fotografija čuvenog umetnika/ u vremenskom periodu od 50 godina/ koga su fotografisali ništa manje čuvena imena iz sveta umetničke fotografije : Rogi André, Richard Avedon, Cecil Beaton, Bill Brandt, Brassaï, René Burri, Robert Capa, Henri Cartier-Bresson, Chim, Lucien Clergue, Jean Cocteau, Denise Colomb, Robert Doisneau, David Douglas Duncan, Yousuf Karsh, Jacques-Henri Lartigue, Herbert List, Dora Maar, Mme d’Ora, Willy Maywald, Lee Miller, Gjon Mili, Inge Morath, Arnold Newman, Roberto Otero, Irving Penn, Julia Pirotte, Edward Quinn, Man Ray, Willy Rizzo, Gotthard Schuh, Michel Sima, Horst Tappe, André Villers…Neki od njih su svoju karijeru stvorili fotografišući Pikasa.

Andre Villers

Arnold Newman

Arnold-Newman-Pablo-Picasso-Vallauris-1954

Avedon

Bill Brandt

Brassai

Cartier Bresson

Cecil Beaton

David Douglas

Edward Quinn

Gion Mili

Herbert List

Irving Penn

Lucien Clergue

Man Ray

Michel Sima

Yousuf Karsh

Willy Rizzo

Willy Mayward

Roberto Otero

Robert Capa

Koncept izložbe je Pikasova opsednutost sobom i prezentacija njegove ‘veće od života’ javne ličnosti. Njegov prijatelj, George Besson je jednom izjavio: Nema većeg izazova od pokušaja da se definiže Pikaso. Čovek je poznatiji od Bude i Bogorodice, nepredvidljiviji od ponašanja horde.

Na nekim fotografijama Pikaso pozira za klasičan portret, na nekim su spontano zabeleženi trenuci iz njegovog privatnog zivota.

Izložene fotografije prikazuju jednu bogatu, uspešnu, zanimljivu, kreativnu karijeru i život umetnika od ranih 20. godina prošlog veka, kada je Pikaso vodio boemski život na Monparnasu, pa sve do kasnijih godina njegovog života na jugu Francuske.
Ako obratite pažnju, naročito na Pikasove portrete, primetićete da je svaka fotografija pažljivo iskalkulisana do u detalja. Sve je ukomponovano do perfekcije: svetlo, pozadina, poza. Iz fotografija prosto izbija Pikasov magnetizam i enigmaticnost koji vas opčinjuju i ostaju u snažnom sećanju. Pikaso je jednom izjavio da  je fotografija za njega oduvek bila medij koji najbolje zabeleži sećanja i prošlost i sredstvo za samoanalizu, efektnija od pogleda u ogledalo.

Na izložbi su izložene i fotografije sedam ženskih fotografa. Zanimljivo je videti žensku stranu, kako su žene doživljavale Pikasa. Lee Miller je fotografisala Pikasa 36 godina, od 1937. kada ga prvi put upoznala. Mme d’Ora, skoro istog godišta kao Pikaso, fotografisala je umetnika u neobičnim, relaksirajućim situacijama, dok je Dora Maar, Pikasova dugogodišnja ljubavnica, koristila negative na kojima je Pikaso iz rane mladosti.

Lee Miller

 

Mme d’Ora

Dora Maar

Ingeborg, Inge Morath

Julia Pirotte

Denise Colomb

Pikaso je uspeo da sa svojom strategijom selektivnog prikazivanja javnosti crtica iz svog privatnog života, svojih političkih ubedjenja i pogleda, stvori kult sopstvene ličnosti.

Prosudite sami koliko su fotografije sa Pikasovim likom i do kog stepena uspele da njegovu dominantnu prisutnost  prenesu i na vas.

P.U.L.S.E

Tekstovi o slikarstvu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments