Quantcast

Ulogujte se / Kreirajte profil

Buick Riviera

Danas smo na kraju puta, povratka nam nema više,

zato zbogom treba reći, niko ne zna šta se sprema.

Buick Riviera 1

Uzrečica: Možeš pobjeći od Balkana, ali Balkan ne može pobjeći od tebe – u filmu “Buick Riviera” dobiva neko novo značenje. Protagonisti ekranizacije romana Miljenka Jergovića, dva su bosansko-hercegovačka emigranta: Bošnjak Hasan iz Sarajeva (Slavko Štimac) & Srbin Vuko iz Doboja (Leon Lučev). Obojica su umaknula nemilim događajima s ovih prostora i u Sjevernoj Dakoti žive oporu verziju “američkog sna”. Ali, duhovi prošlosti nikada ne miruju…

Buick Riviera 2

Vuko i Hasan u Americi će povesti mali balkanski rat jednom kada auto potonjeg, stari Buick Riviera iz 1963. u kojem se osjeća “kao kod kuće”, zapne u snijegu, baš poput vlaka u klasiku Mate Relje. Isprva će, doduše, dvojac pokazati određene crte zajedništva, kao Štimac i ostali klinci u “Vlaku u snijegu”, jer Vuko će zemljaku ponuditi prijevoz, što će ovaj, zahvalan prihvatiti. Hasan će se i u njegovu “terencu” ubrzo osjetiti kao kod kuće, dok se u priči ne dotaknu politike.

Zavrtjet će se tada u začaranom krugu mržnje i netrpeljivosti, pokušavajući dokazati tko je glavni krivac za rat u bivšoj domovini, koju metaforizira Buick Riviera oko koje(g) se otimaju.

Izuzev tematike, minimalistički film snimljen u gradiću Fargo – slavnom nakon istoimena crnohumorna trilera braće Coen s kojim “Buick Riviera” dijeli snježna prostranstva i uniformirani ženski lik – doista izgleda svjetski zahvaljujući fotografiji Igora Martinovića i daru Gorana Rušinovića za oniričku vizuru kadra, naročito zamjetnu u crno-bijelim flashbackovima ratne prošlosti.

Rušinovićeva psihološka drama (ili tragedija) prigušena fatalizma sugestivno je škrta na jeziku i slikovno veoma bogata, što je u savršenom suodnosu s balkanskom skučenošću likova i geometrijski širokim kompozicijama američkih bespuća, po čijem će bijelom snijegu zvijeri ostaviti krvave tragove.

Slobodna Dalmacija

Buick Riviera 3

SLAVKO ŠTIMAC: Najlakše i najpogrešnije jest rukovoditi se stereotipima: kada se kaže Bosanac, mislimo da znamo o čemu je tu riječ – stereotipi iritiraju i treba ih razbijati. Oba su ova lika veoma zamršena, kao i njihov odnos. Bez obzira na grubost i okrutnost bosanskog Srbina Vuke, činjenica je da on ustvari cijelo to vrijeme iznad svega želi pokazati i dobru volju i potrebu da komunicira. Upravo dok smo radili “Buick Rivieru”, rastvarali smo debele slojeve i naslage kojima se karakterizira čovjek prema izvanjskim podacima. Oba ta filmska karaktera imaju u sebi i veliku dozu dobronamjernosti, i veliku dozu osvetoljubivosti. Ipak, ima jedan detalj koji ih neminovno povezuje i izdvaja iz anglo-svijeta, riječ je o pušenju, u doslovnom i metaforičkom smislu. Geste i mimika Vuke & Hasana itekako su orijentirane na cigarete, ali njihove naizgled dijametralno suprotne sudbine: Vuko je imućan a Hasan siromašan, Vuko ima američki pasoš a Hasan nema – ipak odlaze istim putem u isti bezdan, u beznađe. To su Amerikanci bi rekli, suckerske sudbine. Nesretni smo. Izmješteni iz naših okruženja. Usamljeni smo. Duboko usamljeni, a ponosni. U suštini, izgubljeni. Otuđeni.

Buick Riviera 4

LEON LUČEV: Tragika, ili još točnije, potreba lika Vuke, bosanskog Srbina kojeg tumačim u “Buick Rivieri” ponajprije jest u jednom: on traži ljubav. Samo, on tu potrebu komunicira na neprihvatljiv način. Sreo je Hasana, koji govori istim jezikom kojim i on, usred ničega, na cesti, i ustvari on želi od njega dobiti pažnju, komunikaciju, ali ta se potreba za ljubavlju lomi na golemome broju prepreka, počevši od nacionalne. Bazično, koliko god okrutan bio filmski lik Vuke, on ustvari samo treba – ljubav.

Festivalske novine 55. Pule

Pjesma Mahira Paloša: “Dvije ruže” (x) / izvrsno ukomponirana u završnicu “Buick Riviere”.

Goran Rušinović rođen je u Zagrebu 1969. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, nakon koje odlazi na postdiplomski studij na European Film College u Danskoj. Godine 1996. upisuje New York Film Academy. “Mondo Bobo” njegov je prvi dugometražni film.

Za P.U.L.S.E  Anamnesis / Ex Filmofili

5 komentara na tekst Buick Riviera

  1. Skaramush

    14/06/2010 at 09:45

    Ivo Andric je u prici Aska i vuk dao manifest svog djela. I sustinu odnosa ljudi i zemlje o kojoj je opsesivno pisao.

    Nista nije onako kako izgleda, ljudi govore ali ne misle ono sto pricaju, vole ali ne pokazuju, mrze ali to skrivaju…

    Nazvao bih to mimikrijom, svjesnom i ponekad nesvjesnom manipulacijom emocijom. Odrastao sam u tom podneblju i znam taj osjecaj.

    I Stimac i Lucev su ocito dobro shvatili to klupko nerazmrsivih odnosa brace i brace bez navodnika.

    Pogledacu film svakako, Stimac je klasik, a Lucev je jedan zanimljiv lik.

    I, sto je najvaznije, u nama zive i Vuko i Hasan. Ponekad ih i ne raspoznajem u sebi!

  2. Snežana Moračić

    27/06/2010 at 20:50

    mogu samo da zamislim zimu u s.dakoti.
    ne znam da li je jergovicu poznato da se buick posto se pojavio i malo kasnije, narocito 50-tih godina zvao ‘doctor’s car’, bio je omiljeno vozilo kod te srednje klase kojoj su pripadali doktori i vozili buick.
    ja imam zaista veliku slabost prema vintage americkim kolima, promenili smo nekoliko buicka, cadillaca,sve naravno ‘used cars’ koja su presla i po 80.000 km, a kao nova, pogotovu ako su vlasnici prvi i jedini stariji bracni par amerikanaca koji su kola koristili samo na kratkim relacijama ili na retkim putovanjima do floride u periodu od 15-20 godina.
    uvek mi je bilo apsolutno nerazumljivo kada nasi imigranti iskljucivo i samo kupuju honde ili golfove; i ne shvataju sta propustaju, propustaju onaj delic americkog kolaca, ali oni ionako nisu dosli ovde zbog toga.

    u havani, npr. kao da je vreme al kaponea i kockarnica, tamo jos uvek mogu da se vide sljastece gizdave lepotice koje sto su starije sve su lepse i pozeljnije.
    mislim na americka kola kao jedini trag ‘zlatne, raskalasne ere’ na kubi.

    p.s.
    a plakat za film je kao za neki bondov 007

  3. Anamnesis

    27/06/2010 at 23:08

    Plakat je i naslovnica romana Miljenka Jergovića, izdanje Naklade Ljevak.

    Izvrsno je pogođen(a): otkriva sadržaj i glavne likove filma (knjige).

    Road movie, Hasan & Vuko, tragedija – krvavi tragovi na snijegu.

    Moguće da je uradak newyorške dizajnerice knjiga Olge Grlić (kćerka Rajka Grlića i supruga Gorana Rušinovića), koja surađuje sa spomenutom izdavačkom kućom.

    Iskusan par: Srđan Karanović i Rajko Grlić (“Grlom u jagode”) pomogao je Rušinoviću i Jergoviću oko scenarija.

    Rijetko koji film novije hrvatske produkcije zaslužuje pažnju – “Buick Riviera” jedan je od njih / http://www.buickriviera.net/

  4. Anamnesis

    28/06/2010 at 14:38

    Gledao sam dvije ruže,
    dvije ruže kako venu (Hasan & Vuko),
    vidio sam našu ljubav (old-timer sentimentalne vrijednosti / Bosna),
    vidio sam drugu ženu (Amerika).

    Danas smo na kraju puta (zajednička 24 sata),
    povratka nam nema više (zatomljeno zlo se pokreće),
    zato zbogom treba reći,
    niko ne zna šta se sprema (krvava tragedija).

    P.S.
    U području gradića Fargo, američka vlada smjestila je 1800 imigranata iz ex-Jugoslavije (uz obrazloženje: nenaseljeno / jako hladno).

    Buddard: “Two tons of steel” (Buick Riviera 1963.)
    http://www.youtube.com/watch?v=n5-6ieY0m_g

  5. Snezana Moracic

    28/06/2010 at 15:02

    Gledao sam dvije ruže,
    dvije ruže kako venu (Hasan & Vuko),
    vidio sam našu ljubav (old-timer sentimentalne vrijednosti / Bosna),
    vidio sam drugu ženu (Amerika).

    Danas smo na kraju puta (zajednička 24 sata),
    povratka nam nema više (zatomljeno zlo se pokreće),
    zato zbogom treba reći,
    niko ne zna šta se sprema (krvava tragedija).

    da, da odlicno..
    nisam znala za fargo slucaj

    mahir mi je uvek bio slican kemalu montenu

Ostavite komentar

Vaša uneta email adresa neće biti javno vidljiva. Obavezna polja označena su *