Enciklopedija mrtvih – Danilo Kiš

Enciklopedija mrtvih – Danilo Kiš

2485_danilo_kis

Sama priča “Enciklopedija mrtvih” čini osnovni kostur ove zbirke Danila Kiša. Ona se ističe po svim svojim karakteristikama, i tematskim i tvorbenim i metafizičkim. Izgrađena je tako da bude središnji dio zbirke i da sama po sebi dovoljno govori i o Danilu Kišu, ali i o onome o čemu je on čitav svoj život pisao.

DaniloKis
U podnaslovu same priče stoji “Čitav život“. Ova kratka izjava je omogućila da se Kiš istovremeno ogradi od raznih tematskih uplitanja u priču, ali i od samog skretanja sa teme. On jednostavno prikazuje jedan sasvim običan život. I to čitav život. Kaže se da pisci pišu o promjenama u životu. Kada bi neki pisac odlučio da opiše neki život od A do Ž onda bi to bila itekako dosadna priča za koju bi trebalo mnogo i mnogo vremena da se pročita. Kiš je se odlučio na jedan maleni eksperiment koji je urodio i više nego dobrim plodovima. Naime, odlučio je da prikaže sasvim običan život. I uspio je u svojoj namjeri da ga u književnosti učini interesantnim jer poznato je da je na papiru sve moguće. Ipak, ono što pisac izmisli nikada se ne može porediti sa pričom koju život može da skroji. Kiš je to znao i pustio je da kraj priče odluči sam život jer je njegovo djelovanje daleko interesantnije nama nego bilo šta što pisac može da izmisli.

DK
Ova priča je ujedno i jedan svojevrstan presjek političkih dešavanja koja su se odvijala na ovim našim područjima u toku prošloga stoljeća. Počevši od prvoga svjetskog rata pa skoro sve do ovoga posljednjeg. Kiš uz priču o svom liku ubacuje i socijalni poredak društva, političke prilike, svoje često primjetno pitanje etike, filozofska razmišljanja, psihologiju lika i tako u nedogled. Uglavnom, uspio je da u trideset i pet stranica stavi puno, puno više nego što neki kroničari uspijevaju da stave u čitave enciklopedije.

891537_kish-2
To je bila jedna od čari Danila Kiša. Uspijevao je da na malo stranica napiše mnogo. Tu se vidi njegova sličnost sa Borgesom kojega je on osobno mnogo poštivao. Tako slobodno mogu reći da je Kiš bio europski Borges ili pak da je Borges bio južnoamerički Kiš. Kako god da se gleda, činjenica je da su njih dvojica bili mnogo povezani, i kao pisci i kao ljudi bez obzira na to da kontakta nikada nisu ostvarili.

konkurs danilo kis
Sam kraj ove priče je iznimno bitan. Kao što sam već prije rekao, Kiš se prepušta životnoj priči, a ne izmišlja on. Tako se jasno vidi kako je život ispisao posljednje stranice života Đ.M.-a. Nakon života provedenog u prosječnosti uz par povremenih avantura za koje bi on volio da nikada nisu ostale zapamćene, pred sam kraj življenja on se iznenada počne interesirati za umjetnost. I to likovnu umjetnost. Apsurd je taj da jedan geometar koji je čitav život radio savršeno precizne crteže, potpuno okrene životnu ploču i počne se baviti ekspresionističkim slikarstvom. Niti on sam to nije mogao opisati, ali činio je sve kako bi slijedio nagone koji su se u njemu pojavljivali.

beograd1956
Par godina nakon početka bavljenja slikarstvom, Đ.M. umire od raka pluća. Evo kako je sam Kiš završio u priču.

paris89st9

Odjednom ugledah, negde pri poslednjim stranicama koje govore o njemu, jedan cvet, jedan neobičan cvet, za koji mi se u prvi mah učini da je tu utisnut kao vinjeta ili shematski prikaz neka biljke koja se našla u svetu mrtvih kao primerak izumrle flore. U objašnjenju, međutim, pročitah da je to osnovni cvetni motiv na slikama mog oca. Uzeh drhtavim rukama da precrtavam taj neobični cvet. Bio je najvećma nalik na neku golemu oljuštenu i raspuklu pomorandžu, ispresecanu tankim crvenim linijama poput kapilara. Na trenutak sam bila razočarana. Dobro sam znala sve crteže koje je moj otac islikao u dokolici po zidovima, daskama, flašama i kutijama, ali nijedan nije bio sličan ovome. Da, rekoh u sebi, čak i oni mogu da pogreše. A onda, precrtavši tu golemu ljuštenu pomorandžu, pročitah poslednji pasus, i vrisnuh. Probudila sam se u goloj vodi. Tada sam zapisala sve što sam zapamtila iz tog sna. I evo šta je od svega ostalo… Znate li šta je pisalo u tom poslednjem pasusu? Da je Đ.M. počeo sa slika u času kada se u njemu pojavio prvi simptom raka. Da se, dakle, njegovo opsesivno slikanje cvetnih motiva preklapa sa razvojem bolesti.

Kada sam pokazala taj crtež doktoru Petroviču, potvrdio mi je, ne bez čuđenja, da je sarkom u utrobi mog oca izgledao upravo tako. I da je efloracija trajala bez sumnje godinama.

2324_kis_f

Mladen Vuković

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Darko
Darko
11 years ago

Baš nešto čitam ovih dana Borhesa i sad sam se bacio na Kiša. Odmah mi je pala na pamet velika sličnost i povezanost. Drago mi je što si primetio i opisao isto.
Odličan tekst.

Marija
Marija
10 years ago

U nekom od intervjua, koliko se ja sećam, Kiš kaže da je “Enciklopediju mrtvih” počeo da piše otprilike u isto vreme kada je u njemu počela da se razvija bolest…

Boban Savković
Admin
10 years ago
Odgovor korisniku  Marija

Da. Istina je da je to rekao.