Ulogujte se / Kreirajte profil

Jacques Tati ili gospodin Hulot

Jacques Tati 1

Jedna od ikona povijesti kinematografije – gospodin Hulot.

Nespretni, dobronamjerni dugajlija prekratkih nogavica i prugastih čarapa… nezamisliv bez šešira, balonera, kišobrana i lule.

Gospodin Hulot spoj je idealizma, dobre volje, mašte: prkosi institucijama građanskog društva i modernoj potrošačkoj kulturi.

Jacques Tati – suptilni komičar (pantomimičar), koji je stopio nijemi i zvučni film.

Ujak kakvog bismo željeli imati…

Jacques Tati 2

Filmovi Tatija sadrže manifest sreće, potajnost, elastičnost, pohvalu djetinjastom duhu, nespretnosti, razilaženju… i nadasve prezir nad duhom ozbiljnosti i društvenih zakonitosti. Nakon Hulota i njegova pogleda na svijet, čini se da i sam život postaje fikcija, suvremenost postaje igralište, a sudbina postaje vašar.

Svoju pustolovinu sa glumom, započeo je u vlastitoj predstavi “Sportski dojmovi”. Tamo je, poput pravih velikih izvođača burleske, iskušao sve: od pantomime i vizualnog gega, preko smjelosti, točnosti, minimalizma, do iluzije.

Macha Makeieff (kustos izložbe “Jacques Tati, deux temps, trois mouvements”)

Jacques Tati 3

Jacques Tati je režirao malo filmova: šest dugometražnih i tri kratkometražna, u više od četrdeset godina. No ipak, nije prestajao stvarati, vođen opsjednutošću izmišljanja, karikiranja i iznošenja vizualnog gega. Tati je bio autor burleske u rangu Keatona, Laurela & Hardyja ili Mack Senneta kojima se i sam divio. Rad, rad i stalno rad. Onda, što vidimo u filmovima Tatija?

Praznik, odmor, neobičnu obitelj s jednim ujakom čudakom, zabavne pokrete u futurističkom svijetu… na ekranu svijet defilira i paradira uvijek na rubu kaosa, dok iza istog Tati crnči poput malog luđaka. Taj čovjek je cijeli život radio kako bi nas nasmijao i kako bi nas naveo da shvatimo kako postoji i drugačiji stil življenja.

Hvala Vam gospodine Tati! Dužni smo vam za sve te sate uživanja…

Serge Toubiana (generalni ravnatelj Francuske kinoteke)

Za P.U.L.S.E  Anamnesis / Ex Filmofili

3 komentara na tekst Jacques Tati ili gospodin Hulot

  1. Skaramush

    01/06/2010 at 07:55

    Tati, francuski i evropski Baster Kiton. Preteca neodoljivog Kluzoa.

    Smijeh sa okusom nostalgije i DOBRONAMJERNOSTI (kako to izgleda božanstveno “retro” u svijetu u kome dominiraju cinizam i voajerizam)!

    U središtu – vrijednosti jednog nestajućeg svijeta. Otuda nesnalaženje u novim vremenima koja u njegovo doba bjehu tek nagovještaj “humanog cijankalija” kao uvoda u opštu grabež.

    Kada je Anamnesis pomenula “Ujaka” – pao mi je napamet film “Tko pjeva zlo ne misli” i gospodin Fulir!!!! Uzori su uvijek stvar srca i snezibiliteta.

    Tati je jedan o veseljaka moje mladosti.Otac me vodio u kino da gledamo svaku verziju “Tri musketira”, pa Tatija, pa Debelog i Mrsavaog (Stanlio i Olio)…

    Ta umjetnost pantomime, gega – toga vise skoro i nema u komediji! A kakva je galerija tih tužnih-veseljaka prodefilovala filmskim platnom!

    Ta nedoljiva lakoca promalazenja emocije i TOPLI smijeh (topao kao svježe mlijeko) budi nistalgiju.

    Da mi je još jednom sa starim otici na Tatija, na Kluzoa…

    Srecom, filmska traka pamti sve trenutke nase srece!

  2. Anamnesis

    01/06/2010 at 16:36

    “Uzori su uvijek stvar srca i senzibiliteta.”

    Slažem se, Skaramuše.

    Jacques Tati jedan je od veseljaka (“klauna”) moje mladosti.

    Tu negdje (u srcu i sjećanju) smjestili su se i omiljeni debeli i mršavi: autoritativan vozač zadružnog kamiona Pavek i njegov mentalno zaostali suvozač Otik – mali ljudi, provincijalci iz filma Jiri Menzela: “Selo moje malo”.

    Smijeh je najbolji način da upoznamo svijet oko sebe.

    Svijet neobičnog ujaka, gospodina Hulota: dobrote, duha, topline, ljubavi – ljudskih bića ili svijet novca i dehumaniziranog tehnološkog napretka – inteligentnih robota…

    Izbor je na nama.

  3. Skaramush

    01/06/2010 at 19:40

    Da, Mencl!Zanimljivo da si navela bas njega Anamnesis kao jednog od onih tuznih/veseljaka filma!

    Mencl svakako spada u to probrano drustvo. Zapravo, Tati je pravi lik iz nekog Menclovog filma.

    Naizgled neupadljiv, ali neodoljiv u svojoj nesredjenosti…

    Veoma volim taj avanturizam emocije koji se krije ispod šeretske vanjštine.

    Kada bih se izrazavao u bojama, i Tati i Mencl bili bi svijetla boja neba. Sanjalacka i topla.

Ostavite komentar

Vaša uneta email adresa neće biti javno vidljiva. Obavezna polja označena su *