Jedinstvo

Jedinstvo – Nije proteklo puno vremena od perioda kada smo na svet gledali kao na veliku ravnu ploču, te nam to jasno govori da naša gledišta uglavnom formiramo u okviru paradigmi, na aktuelnim modelima razmišljanja. Da na njima gradimo našu stvarnost. Iako se za većinu stvari danas može pretpostaviti po kom principu funkcionišu, uvek postoji dodatni prostor da se sve objasni u svetlu potpuno drugačijih ideja i metoda, nekog drugog znanja. Te kako vreme odmiče, mi određene ideje menjamo za one novije, svežije.

Percepcija realnosti je krajnje subjektivna
Percepcija realnosti je krajnje subjektivna

Elektricitet i magnetizam u početku smo posmatrali kao dve krajnje različite sile, ali se kasnije doznalo da dele sličnu sudbinu. Ista priča ponavlja se s konceptima prostora, vremena, materije i energije, ali je njihovo povezivanje kasnije dovelo do revolucije misli, koja je na kraju rezultovala i Ajnštajnovom Teorijom relativiteta. Međutim, znamo li šta je sledeće? Teorija svega? Ko još nije čuo o nadi naučnih umova ka iznalaženju Objedinjene teorije polja (Unified field theory)? Šta god o tome budemo saznali u godinama koje dolaze sve je veća verovatnoća da to neće biti ostvareno sadašnjim mernim instrumentima. Njutnovski uzročno-posledični sistem ne može objasniti mnoge pojave u univerzmu i vrlo je verovatno da to nikada neće ni uspeti. Neke od njih su:

 

  • Veliki prasak i stvaranje svemira
  • Razlog postojanja
  • Nastanak svesti

 

Jedino menjanje principa potrage za rešenjem može dovesti do odgovarajuće teorije svega – sveukupnog objedinjenja sila makro i mikro kosmosa i sledeće revolucije misli. Što takođe može dovesti do spoznaje da smo i mi sami vrlo bitan faktor te formule u otkrivanju. Evo tek nekoliko ideja koje će vas naterati na razmišljanje:

  1. Jednostavnost jedinstva
  2. Nepoznate dimenzije misli i postojanja
  3. Brzina svetlosti
  4. Nevidljiva polja delovanja
  5. Gravitacija
  6. Informacija

 

Jednostavnost jedinstva

Bez obzira na to koliko smo duboko do sada zagazili, sa stanovišta nauke, u osnove materije, uvek bi iznova nailazili na još manje gradivne elemente unutar već otkrivenih. U teoriji, čak i da ne dođemo do tog najsitnijeg dela slagalice, pretpostavimo da smo pronašli taj primordijalni element, taj Jedan, pra-početni, koji svemu prethodi. Ali tek se onda stvara prostor za novo pitanje – kako se uopšte taj kvantni oblik materije doveo u stanje da gradi složenije oblike i dalje se usložnjava? Da li je baš beskonačno mali i, ako jeste, šta nam ta činjenica  garantuje? Ili je, pak, beskonačno veliki? Ili da li je postavljanje tog pitanja zaista važno?

S druge strane, ti sablasni (spooky) principi kvantnog sveta, kako ih je sam Albert Ajnštajn prozvao, kažu da ćemo samim činom potrage uvek uznova nailaziti na nove beskrajno sitne deliće stvarnosti – zbog samog našeg čina traganja, oni će se, uslovljeni time, neprekidno generisati. Jer je svest posmatrača takođe jedan od ključnih faktora ove sage o potrazi.

Posmatrač i posmatrani su jedno, Jedan. Svest. Prisutnost. Bez obzira na to iz koje perspektive priđemo ovom pitanju – Istina je Jedinstvo. Ako pođemo od pretpostavke da Materija čini naš svet, naše Biće, onda smo Svi Jedno. Ako verujemo da Svest stvara svet, naše Živote – Svi smo, opet, Jedno.

Neka ovo bude prvi deo naše slagalice, #1.

 

Nepoznate dimenzije misli i postojanja

Još uvek sa sigurnošću ne znamo u koliko dimenzija obitavamo, u koliko njih smo prisutni. Postoje one koje su svakako izvan naših domašaja shvatanja i razumevanja – i to na dva kontradiktorna načina:

 

  • Uzimajući u obzir koncepte materije i vremena, sa kojih i iznosimo ovu pretpostavku, mi nismo u stanju da zamislimo Ništa, Ništavilo.

 

  • A uzimajući u obzir naš tok misli, mi ne možemo zamisliti, a tek ne razumeti, njihov izvor, ili stanje u kome se misli, odvojeno od tela, kreću kroz prostor-vreme.

 

Otud nije čudno to što ne možemo zamisliti jedan takav izvor, jer se radi o stanju u kome ne postoji nešto poput tkanja prostora i vremena.

Ništavilo je, s druge strane, nešto što ne može biti uočeno i gde nema svesti posmatrača da ga registruje. Ništavilo je nepostojanje, s naše tačke gledišta. Takvo Nepostojanje ne može postojati, zbog čega ni Ništavila nema. Stvari postoje jedino tamo gde ima svesnog posmatrača da ih aktivno opazi, a ako bi, nekako, Ništavilo i bilo opaženo, onda Ništavilo više ne bi bilo ništavno. Jer bi upravo bilo opaženo.

Opažanjem oblikujete
Opažanjem oblikujete

Postojanje nikada nije imalo svoj početak, niti će se ikada prekinuti (što opet prevazilazi naše poimanje vremena). Jedino u našim vremenskim okvirima mi imamo, ili bolje rečeno gradimo, smisao oko početka i kraja, kao neku vrstu zaštitnog mehura od neznanja u kome ronimo. Živimo u Postojanju koje je večno i nepromenljivo. To je izvorište našeg fizičkog sveta, a ujedno i naših misli. Gde su oba, u neku ruku, jednaka.

Mi, kao ono-što-Jesmo živimo u 0 dimenzija. Živimo u Večnosti (što nije vremenski ciklus bez kraja, već čista bezvremenost) i Beskraju (što nije prostor bez granica već bezgraničnost).

Neka ovo bude drugi deo naše slagalice, #2.

 

Brzina svetlosti

Zamislite sebe unutar svemirskog broda kojim ubrzavate do brzine svetlosti. Onog momenta kada je budete dostigli više nema povratka. Svemir iz koga ste započeli svoje putovanje više ne postoji, trajno je izmenjen. Verovatno bi išli logikom ”Jednostavno ću usporiti…”, ali setite se da brzinom svetlosti putujete beskonačno daleko kroz ne-vreme. Nemate više gde da se vratite. Šta mislite, gde ćete izroniti u beskonačnim prostranstvima univerzuma pošto otputujete beskonačno daleko? U toku vašeg kretanja brzinom svetlosti vaša realna brzina jednaka je nuli, jer više ne može biti određena pošto nemate referentnu tačku na osnovu koje bi odredili svoje kretanje i definisali ga u osnovama.

Svetlost na ruti Zemlja – Mesec

Neka ovo bude treći deo naše slagalice, #3.

 

Nevidljiva polja delovanja

Fizičari su došli do neverovatnog otkrića da na kvantnom nivou postoje čestice koje su u stanju da, kada su posebno konfigurisane, šalju i primaju informacije, brže od brzine svetlosti. Odnosno trenutno, mimo limita brzine svetlosti u koji većina današnjih fizičara polaže svoje nade. Taj paradoks moderne fizike, koji krši zakone Ajnštajnovog relativiteta, zove se Kvantna isprepletenost (Quantum entanglement). A šta se dešava s DNK? Pre desetak godina više naučnika, molekularnih biologa, došlo je do otkrića nazvanog The Phantom-DNA-Effect, čije ponašanje veoma liči na prethodno pomenuto, i opisano, stanje čestica u kontrolisanoj sredini.

Replicirani otisak Jednog

Naime, radi se o tome da ako posebnom metodom laserski snop svetlosti usmerite kroz DNK, pojavljuje se određeni talasni obrazac na ekranu računara. Nakon uklanjana DNK uzroka talasni obrazac i dalje ostaje prisutan, iako je uzorak DNK fizički uklonjen s putanje svetlosti lasera.

Ovaj efekat fantomske DNK upravo potvrđuje  Rupert Šeldrejkovu teoriju morfogenih polja (Rupert Sheldrake‘s theory of morphogenic fields) prema kojoj svako živo biće ostavlja nevidljivi trag svoje egzistencije za sobom. Ali iz kog razloga? Otkud potreba da DNK poseduje tako fantastična svojstva komunikacije? Komunikacije s čim? Sve ukazuje na to da Dezoksiribonukleinska kiselina ne poseduje nikakva (fizička) ograničenja po pitanju komunikacije. Otud je ovo svojstvo i nazvano hiper-komunikacijom – komunikacijom za koju se čini da poseduje interfejs otvorene mreže ka svesti i životu uopšte.

Deo slagalice broj četiri, #4.

.

Gravitacija

Nezgodna strana gravitacije jeste to što niko ne zna, niti može sa sigurnošću da utvrdi, šta je tačno izaziva, šta je stvara. Možda je jedini način za objašnjenje gravitacije na materiji leži u ideji o Misli.

Ego gravitacija u suštini je slična fizičkoj, samo se tu ne radi o materiji već o talasima misli. U ovom misaonom eksperimentu, ego predstavlja centar gravitacije pričvršćujući nama znanu realnost za naše živote. Mi sami privlačimo određene želje, čežnje i htenja u naš svet.

Gravitacija misli:

  • ego sam po sebi nije stvaran
  • njegove želje, čežnje i htenja obrazuju informacije
  • ova vrsta stvaranja predstavlja gravitaciju kojom privlačimo nama potrebne stvari

 

Gravitacija materije:

  • materija sama po sebi nije stvarna (sudeći prema kvantnoj fizici)
  • njene promene trigeruju stvaranje informacija
  • ova vrsta stvaranja predstavlja gravitaciju kojom privlačimo nama potrebne stvari

 

Peti deo slagalice, #5.

.

Informacija

 

Princip Stvaranja i Razaranja

Postoje svega dve akcije koje neprekidno ponavljamo, iznova i iznova. Mi ili stvaramo informacije ili ih uništavamo. Uništavanje informacije predstavlja daleko lakši čin od stvaranja, koje iziskuje više vremena i energije, te je samim tim komplikovanije.

Univerzum ima tendenciju da konstantno stvara informacije, konvertovanjem vodonika u helijum unutar sunčeve plazme, te stvarajući energiju. To znači da se univerzum udaljava od stanja jedinstva. Svaka naša misao služi ili svrsi stvaranja ili uništavanja, razlike su jedino između ta dva krajnja stanja. Nešto što nas odvaja ili spaja s nečim.

 

Ljubav i mržnja

Čak ukoliko stvaramo informacije, ne moramo im biti, po difoltu, naklonjeni. Na primer, ukoliko se zapitamo zašto ne posedujemo određene fizičke karakteristike određene osobe kojoj se divimo, onda svakako ne volimo sami sebe u punoj meri. Time proizvodimo informacije kojima ukazujemo na razlike. Ali čak i ukoliko bi voleli sebe onakvim kakvi smo, ni ne pomišljajući na razlike i nedostatke, mi time  uništavamo razlike jer intenzivnije uživamo u životu onakvom kakav je.

Samosvest ima tendenciju da konstantno stvara kroz neprekidno usložnjavanje procesa (evolucija), čime se i lično udaljavamo od stanja jedinstva.

Neka ovo bude i poslednji šesti deo naše slagalice, #6.

 

Tek smo na početku
Tek smo na početku

Ostalo nam je na kraju da samo povežemo delove naše slagalice. U stvari, svi ovi fragmenti šire slike su jednaki –  svi vode ka ideji Jedinstva. Preleteli smo kroz šest nerazjašnjenih pitanja našeg zajedničkog sveta, a naslućujemo samo jedan odgovor. Jedan te isti odgovor koji se ponavlja u različitim učenjima mnogih naroda svih epoha. Odgovor koji se javlja u bezbrojnim pisanim delima čoveka. Odgovor dat u mnogim zaboravljenim i loše rastumačenim redovima mastila. Onaj odgovor koji sam je na vrhu jezika, a još uvek ne umemo da ga uzviknemo, na način da ga svi jednako razumeju. Jedinstvom svesnosti.

Za P.U.L.S.E / Dražen Pekušić

Sajt ARSmagine.com

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Mirjana Vasiljević
10 years ago

“Teskoca je u slozenosti svega. Zivot sam- jednostavan je. On sadrzi samo nekoliko stvari- koje nas premasuju.” ~ Rilke