Manje poznate činjenice o filmu “Psiho” Alfreda Hičkoka

Manje poznate činjenice o filmu “Psiho” Alfreda Hičkoka

Trend u Holivudu početkom šezdesetih godina bili su skupi, živopisno snimljeni filmovi, kako bi se pridobila publika koja se u to vreme sve više okretala televiziji, što je pretilo da ugrozi posećenost bioskopa. Filmovi snimljeni u crno-beloj tehnici sa skromnim budžetom, čudnom pričom i nedovoljno afirmisanim glumcima unapred su bili osuđeni na neuspeh. Ako se tome pridoda saznanje da glavni junak gubi život u filmu, sve prognoze su bile da će film Psiho (1960.) doživeti potpuni fijasko.

PsychoHouse_LastImage

Međutim, desilo se sasvim suprotno – gledaoci su iz bioskopa izlazili uzbuđeni i opčinjeni. Psiho se danas smatra najupečatljivijim ostvarenjem čuvenog Alfreda Hičkoka, ali i delom koje je kasnijim filmovima o serijskim ubicama, kao podžanru horora, širom otvorilo vrata holivudske filmske industrije. Kasniji filmovi ovog podžanra bili su toliko popularni da su uglavnom snimani u serijalima (Noć veštica, Petak trinaesti, Strah u Ulici brestova, serijal filmova o Hanibalu Lektoru i mnogi drugi).

Hičkok je, inspirisan petparačkim romanom Psiho, koji je zasnovan na istinitoj priči, po svaku cenu želeo da snimi film. Naime, čitave SAD su 1957. godine bile zaprepašćene i u neverici kada je u medijima odjeknula vest o višestrukim zločinima koje je počinio umno poremećeni hladnokrvni ubica Ed Gejn, edipovac i transvestit. Takvog negativca za glavnu ličnostu u svom filmu niko, osim naravno Hičkoka, nije želeo.

anthony-perkins-as-norman-bates-in-psycho

Vodeći ljudi Paramaunt studija nisu mogli da odbiju velikog režisera, ali su maksimalno skresali budžet za snimanje filma, nadajući se da će sa tako skromnim budžetom Hičkok odustati od projekta. Međutim, to nije pokolebalo slavnog britanskog režisera. On je angažovao glumačku ekipu sastavljenu od, u to vreme, uglavnom nepoznatih glumaca, a film je snimio u crno-beloj tehnici. Sa ukupno potrošenih 800.000 dolara, Psiho je bio ubedljivo najjeftinije ostvarenje od svih Alfredovih filmova snimljenih u prethodne dve decenije.

Niko ne zna kako bi film prošao da ga je snimao neko drugi. Verovatno bi se ostvarila predviđanja Paramaunta da tako jeftin projekat nesumnjivo mora doživeti krah. Međutim, Hičkok je ipak bio najveći majstor svog zanata. Već nakon uvodne scene filma svima je bilo jasno da je u pitanju pravo remek delo sedme umetnosti.

Iza kulisa

U to doba u holivudskim filmovima su važila stroga pravila cenzure, pa je važila zabrana bilo kakvih scena golih devojaka, a o onima izbodenim nožem da i ne govorimo. Hičkok je morao da smisli kako da na indirektan način dočara sav užas hladanokrvnog ubistva. Snimljena je scena koja traje svega 45 sekundi, ali koja se smatra jednom od najboljih u istoriji kinematografije.

03-psycho-screen

Filmski cenzori su se onda uhvatili za scenu wc šolje. Neposredno pre odlaska na tuširanje, žrtva Merion baciće u klozetsku šolju pocepane komadiće papira na kojem je bila isposana poruka. Hičkok je u krupnom planu snimio vrtlog u šolji koji nosi papiriće, što je bio presedan u američkim filmovima.

Za krv koja se sliva ispod tuša upotrebljen je čokoladni sirup. Obzirom da je film snimljen u crno-beloj tehnici, razlika je bila potpuno neprimetna.

Ova scena, iako veoma kratka, snimana je čak iz 70 uglova, a njeno snimanje je trajalo 7 dana. Inače, ceo film je snimljen za 6 nedelja, što jasno govori o tome koliko je Hičkoku scena u kupatilu bila važna.

Dublerka Majra Džons, koja je snimala scenu umesto glumice Dženet Li, tragično je nastradala 1988. godine, kada ju je jedan psihopata ubio udobima nožem.

Jedna tinejdžerka iz Francuske nakon gledanja francuskog filma „Đavolice“ u kome postoji scena davljenja u kadi, odbijala je da se kupa. Posle gledanja Psiha, devojka je počela da se plaši i tuširanja, pa je njen otac uputio protestno pismo Hičkoku, koji mu je kratko odgovorio: „Vašu kćer pošaljite onda na hemijsko čišćenje“.

1

Najveću manu sceni u kupatilu pronašli su lekari. Naime, nakon smrti, čovekove zenice se rašire, a kod glumice Dženet Li snimljene u krupnom planu nakon kasapljenja, zenice su bile skupljene. Hičkok je u svojim kasnijim filmovima posebnu pažnju posvećivao ovom detalju, kako ne bi ponovo napravio propust.

za P.U.L.S.E priredio: Dragan Antić

sinemanija.com 

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Душко Јевтовић
Душко Јевтовић
7 years ago

Хичкок није холивудски аутор иако је највише филмова снимио у тамошњим стидијима. Он је, као и Чарли Чаплин, Енглез, и задржао је самобитност кроз сва прилагођавања машини за снивамње филмова која меље ствараоце у прах у коме нема ни трунке уметности.
Захваљући њима, Холивудска индустија је ипак снимила по неки филм који изражава опште-људска својства, лепоту човека, тугу, сетну срећу и очајање.
Служећи се криминалистичком причом да задржи пажњу гледалаца, Хичкок је приказао тескобу и страх савременог света, усамљеност и смрт која покреће догађаје из успаваног средишта.
У његовим филмовима препознајемо сопствену немоћ, али и способности које откривамо подстакнути необичним околностима, као у филму “Север-северозапад”. Обичност проналази спас у отпору и храбрости, крила се шире и надлећу досаду и малодушност.
Сазнање да располажемо талентима којима нас је Бог обдарио и које му морамо вратити умножене подвигом који нас оплемењује, буди се у његовим најбољим филмовима и наставља да живи у нама.