Ulogujte se / Kreirajte profil

Moje ime (ni)je Bond, Džejms Bond

Svatko tobože zna za Iana Lancastera Fleminga (1908-64), novinara i pisca trilera, koji je svojim prvim romanom “Casino Royale” (1953) uveo u popularnu kulturu “zgodnog, odlučnog i romantičnog junaka” Jamesa Bonda. Štoveć, dalo bi se reći da je Bond nekako globalizirao svijet putem knjiga i filma u antikomunističkom duhu, te da se na svoj način borio za rušenje Berlinskog zida. Bio je među prvim žiteljima kulturalnog globalnog sela.

[youtube]gkNeQdLg6Nc[/youtube]

Rudnik zlata

Ali, pisac Fleming nije imao sreće, vidio je tek dva filma po svojim knjigama o Bondu, “Dr Noa” (1962) te “Iz Rusije s ljubavi” (1963), iako neki tvrde da je na samrtnoj postelji pogledao sirovi materijal za “Goldfingera” (1964). U međuvremenu, do danas je prodano preko 100 milijuna njegovih knjiga i “pola svjetske populacije” vidjelo je bar jedan od 20-ak filmova o njegovu Bondu. Taj je lik, jednostavno, postao rudnik zlata.

Tko bi ga ostavio da spava? Povodom 100. godišnjice Flemingova rođenja vlasnici prava na Flemingove romane o Bondu odlučili su pokušati s britanskim piscem Sebastianom Faulksom, “koji je pisao kao Ian Fleming” i 2008. objavio roman “Devil May Care” (“Brige su za druge” u hrvatskom prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa, i izdanju Algoritma). Bond je ovdje ostao na svom terenu, na terenu Hladnog rata.

Očito, publika nije baš prihvatila nekoga tko piše “kao Fleming”, niti Bonda koji po svemu odgovara osovini uspostavljenoj u Flemingovim djelima. Bond iz starog svijeta nije naišao na oduševljenje novog svijeta. Zato je Corrine Turner, izvršna direktorica Ian Fleming Publications Ltd. 2004. pristupila plodnom i popularnom američkom piscu trilera Jefferyju Deaveru (r. 1950), koji je upravo primao nagradu Flemingov čelični bodež Društva pisaca krimića za svoj roman “Vrt životinja”.

Pisac je dobio ponudu koju nije mogao odbiti. Trebalo mu je punih sedam godina da dovrši praktično novog Bonda, aktualnog tajnog agenta, Bonda koji je ponovo u najboljim godinama nakon 11. rujna 2001. On je sada veteran Afganistanskog rata, a ne više Drugog svjetskog. Je li ova reanimacija uspjela, tek će se vidjeti. Naime, roman koji se dugo vodio pod kodnim imenom “Projekt X” dobio je svoj pravi naslov i našao se u londonskim knjižarama, opet, na Flemingov rođendan. U američke knjižare dolazi tek idući tjedan, 14. lipnja.

Roman “Carte Blanche” Amerikanca JefferyjaDeavera otvara se s likom strojovođe Srbijanskih željeznica, koji vozi dizel lokomotivu na liniji od Beograda prema Novom Sadu. Kod ovog drugog grada, sasvim blizu Dunava, “ikone balkanskog ponosa”, “rijeke proslavljene u povijesti i popularnoj muzici”, u tami noći ga očekuje neki čovjek ozbiljnog lica, s “držanjem lovca”.

Tajna operacija

To je novi Bond, James Bond. Star je 30-ak godina. Njegova je pažnja podijeljena između dolazećeg vlaka i restorana Roštilj, pred kojim su parkirane Zastave i Fiati. Iako ovo nije knjiga Iana Fleminga, ovo jest “roman o Bondu”. Ovdje započinje tajna operacija “Incident Dvadeset(og)”. Iza operacije stoji, dakako, britanski MI6 koji je presreo i dešifrirao “elektronički šapat” o planiranom napadu kojim će biti ugroženi “britanski interesi”. Zaključio je da prijetnja dolazi “iz plemenskih regija Afganistana”, te da, također, treba slijediti “srbijansku vezu”. Odavde i zato Bond, koji radi s kolegama iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Među njima je jedan mladi dečko čiji brat radi u “zloglasnom JSO-u, nominalno jedinici tajne državne policije, iako je Bond znao da je to paramilitarna skupina koja se bavi nelegitimnim poslovima”.

Crvene beretke

Iako Deaver u Rječniku, na kraju romana, tumači gotovo sve kratice globalnih tajnih službi, baš ovu preskače. Čini se da je riječ o Crvenim beretkama, povezanim sa Zemunskim klanom, čiji su pripadnici osuđeni za ubojstvo premijera Đinđića. Pisac Deaver dodaje da se spomenuti stariji brat Bondova mladog kolege borio u “Arkanovim tigrovima” – Željko Ražnatović Arkan, ubijen u Beogradu – u “surovoj bandi (gang) koja je počinila najveća krvološtva ratujući u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu”.

Daleke 1953. globalna je situacija bila mnogo jasnija nego danas, ne samo za britanskog tajnog agenta. Flemingov Bond bio je sklon razmišljanju i filozofiranju, dao se, uostalom, prevariti jednoj lijepoj ženi ( Vesper Lynd). Znao je patiti poput malog broja muškaraca. Dvojio je, zapravo, o naravi i svrsi svoga posla. U 20. poglavlju romana “Casino Royale”, pod naslovom “Priroda zla”, Bond ovako razmišlja: “E sad, kako bi se moglo razlučiti dobro i zlo, izmislili smo dvije predodžbe kao prikaze krajnosti – prikaze najtamnijeg crnila i najčišće bjeline – i nazvali ih Bogom i Vragom. Ali pritom smo malo varali. Bog je jasan prikaz, vidi Mu se svaka vlas u bradi. Ali Vrag. Kako on izgleda?”

Dobro je poznavao političku situaciju u Titovoj Jugoslaviji. “Mi se danas borimo protiv komunizma”rekao je namrštivši se i nastavio: “Nije teško dobiti broj 00 ako si spreman ubijati ljude”, rekao je. “Isključivo se o tome radi. A to nije ništa čime bi se naročito trebalo ponositi. Na svom statusu agenta 00 mogu zahvaliti mrtvim tijelima japanskog stručnjaka za šifriranje u New Yorku i norveškog dvostrukog agenta u Stockholmu. Vjerojatno posve pristojnim ljudima. Samo ih je odnio vihor svijeta, kao onog Jugoslavena kojega je Tito dao srediti. Ovaj posao zbunjuje, ali ako ti je to struka, radiš što ti se naredi”, objašnjavao je Bond 1953..

Neimenovani Jugoslaven mogao je biti Milovan Đilas, pisac “Nove klase” te uz TitaRankovića dio prvog poslijeratnog trijumvirata. Fragment istovremeno objašnjava i naslov filma “Licenca za ubijanje”, odnosno predmetnutog romana “Carte Blanche” (doslovno: “bijeli list”, punomoć koju primalac može po volji ispuniti; neograničena punomoć). Drugim riječima, globalizacijom je svijet prošao razvoj od Đilasa do – Ražnatovića. Ako je suditi po Bondu.

Neki novi čitatelji

Nova Bondova krv dolazi iz vještog pera, roman je napisan po svim boljim pravilima američkog trilera. Samo što to više nije Flemingov Bond “s dušom”. Nekako više pripada holivudskom svijetu “živućih mrtvaca”, nego onim briljantim Le Carreovim agentima Hladnog rata.

Treba reći da je Deaver oživio Bonda u paketu s njegovim profesionalnim kolegama iz prvog Flemingova romana. Tako se ovdje pojavljuju njegovi prijatelji: francuski tajni agent Rene Mathis i namještenik CIA-e Felix Leiter. Dakle, orkestar živih mrtvaca. “Carte Blanche” jednostavno nije roman za čitatelje “Casino Royale”. O njemu će presudu donijeti sasvim mladi, novi čitaoci. Isto ime, isto zanimanje, no sasvim druga i drugačija stvar. To više nije heroj naše ulice o kome je pjevao JasenkoHoura sa svojim Prljavim kazalištem.

Željko Ivanjek

Jutarnji list

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *