Moje su nebo vezali žicom – o cenzuri

Moje su nebo vezali žicom – O cenzuri i autocenzuri u jugoslovenskoj muzici

Šezdesetih godina prošlog vijeka u partijskim izvještajima se o rokenrolu govorilo prilično pozitivno. Pisano je da je u pitanju nova omladina primjerenog ponašanja i da se kao takva treba iskoristiti za građenje i jačanje socijalističkog društva, te građenje i mira i jednakosti među ljudima. Beograd su 1969. godine posjetili i idejni tvorci  brodvejske predstave ,,Kosa” i tom prilikom su došli do zaključka da omladini u Jugoslaviji zapravo i ne treba bunt, da žive u blagostanju. Takvo mišljenje, ali i stanje, nije plodno tle za razvoj rokenrola, tj. njegove subverzivnosti, bunta protiv konformističkih želja roditelja, potrošačkog društva i prodanih ideala. I sam istoričar Aleksandar Raković na to kaže:

,,Tema kojom su se rokeri bavili bila je isključivo ljubav između mladića i devojaka, a tek krajem šezdesetih pominjao se rat u Vijetnamu, ali to nije imalo veze sa jugoslovenskim režimom. Svaki malo angažovaniji tekst pesme bavio se spoljnim pitanjima.”

Dakle rokenrol je šezdesetih dočekan širom otvorenih ruku jer se nije kosio sa socijalističkim načelima. Tome svjedoči i Raković kada kaže:

„Štaviše, šezdesetih su se poruke rok pesama prilično poklapale sa socijalističkim i komunističkim idejama, sa antisegregacionizmom ili dekolonizacijom i pacifizmom. Pa čak ni brade i duge kose, koje su nekada oslikavale četnike, nisu shvatane u tom kontekstu, naprotiv, dugokosi momci primani su u partiju. Setite se, i Marks je imao dužu kosu i bradu.”

Možda i najpresudniji događaj za dalji razvoj i život rokenrola u Jugoslaviji bio je 24. maj 1966. godine, kada je, tada jedan od najpopularnijih sastava „Elipse”, zasvirao pred Titom.

U početku je bilo cenzure ali od strane obrazovanih muzičara koji u početku nisu voljeli rokenrol a bili su na uredničkim pozicijama pojedinih radio-stanica. Naravno, bilo je i nekih koji su itekako pomogli širenju rokenrola kao što su Nikola Karaklajić i Svetozar Gligorić iz Radio Beograda koji su i sami sa ,,zapada” donosili ploče koje bi puštali kasnije.

Tek ’70. i ’80. godina su se pojavili bendovi koji će provocirati javnost, i nametati socijalne i političke teme svojom muzikom. Među najistaknutijim su bili bendovi Buldožer, Laibach, Pankrti, Paraf, Azra, Električni orgazam, Riblja čorba, Idoli…i drugi.

Preko ovog nezanimljivijeg dijela, stigosmo do ovog, jelte, zanimljivijeg dijela teksta u kome ću navesti neke od primjera cenzure i autocenzure.

Dokaz da položaj umjetnika u SFRJ, čak i nakon smrti predsjednika Broza, nije bio bajan i krasan je i pojava cenzure i autocenzure. Ali to je takođe bio i dokaz da je kontrakultura zaista i postojala u tim vremenima, tj. da je rad umjetnika u najmanju ruku imao uticaja, bitnost, ali i određenu dozu opasnosti po stanje u državi, vlasti i društvu.

Jedan od metoda cenzure sprovodila je i sama izdavačka kuća, koja bi zahtijevala da se provokativni tekstovi i omoti zamijene da bi ploča bila objavljena. Kada je ploča prošla kriterijume izdavačkih kuća nalazi se pred strašnim sudom – ,,komisijom za šund”. Oni bi, nakon što utvrde da je neki dio albuma problematičan, na ploču lijepili etitketu ,,šund ploče”. Time je album dobijao i veću cijenu u prodaji. Samim povećavanjem cijene ploče sprečavalo se da ona dođe u posjed većeg broja ljudi. Ali takođe je bitno da je upravo ta etiketa ,,šund ploče” bila uslov da se ploča uopšte izda i pojavi na tržištu.

A opet postojala je i diskutabilna prestižna nagrada ,,Sedam sekretara SKOJ-a”, te nagrada ,,Smeli cvet” i ,,Majska nagrada”. Nagradu ,,Sedam sekretara SKOJ-a” su u to vrijeme dobili možda i najveći ,,disidenti” jugoslovenske muzičke scene, a to su redom: Marko Brecelj (1975. godine za samostalni album “Cocktail”), skopski sastav Leb i sol (1978.), mariborska grupa Lačni Franz (1981.), ljubljanski Pankrti (1982.), novosadska Luna (1984.) i beogradska Ekatarina Velika (1986.). Neki tvrde da je to bio jedini način da se rokeri pacifikuju, tj. da sam sistem vrati svoje simpatije kod mladih ljudi. Zoran Predin, vokal Lačnog Franza o nagradi kaže:

,,To je bilo, čini mi se, zbog albuma Ikebana…bili smo jako zbunjeni, došli smo u Zagreb na dodjelu, ali nismo znali ko su bili ti ,,sekretari”, pa smo mislili da će nas pitati da ih nabrojimo, te smo se podučili o njima. To je bila O.K. nagrada, kada pogledaš ko ju je sve dobio (Marko Brecelj, Pankrti, EKV, Leb i sol…), u finom smo društvu…

Nagrade su bile treća faza tadašnjeg tretmana alternativnih bendova…prva faza je faza zabrane. Nas su htjeli zabraniti zbog toga jer smo imali riječ ,,lačni”, što znači gladni, a u Jugoslaviji nije bilo gladnih. Imali smo i ,,Franz” sa ,,Z”, što je okupatorsko slovo. Druga faza je bila ignorancija, nije vas bilo nigdje u medijima. A treća faza je bila nagrada i tapšanja po ramenima, kao – čekaj, pa on je naš, mi njega znamo.”

Ironija te nagrade je takođe i zbog toga što ju je dobila Luna, čiji je vokal i tekstopisac, Slobodan Tišma imao bend koji se zvao Tile i sedam grbavaca. O Pankrtima da i ne pričamo.

Sada da vidimo, hronološki poredane, samo neke od značajnijih cenzura.

1972. radio stanice označavaju pjesmu grupe Time „Kralj alkohol“ kao neprimjerenu, zbog toga što „promoviše alkoholizam“.

1974. Pop Mašina objavljuje ,,Kiselinu”, konceptualni album sa LSD tripom kao temom. Plašeći se da će rukovodioci PGP-a odbiti da objave ploču ako uoče njenu tematiku, mijenjaju raspored pjesama na albumu, a na omotu se, umjesto psihodeličnog rada Jugoslava Vlahovića, pojavljuje jednostavna fotografija benda. Nakon što je ploča odštampana, čelnicima PGP-a tajnu naziva albuma otkriva jedan novinar Ilustrovane Politike, pa izdavačka kuća odbija da sklopi ugovor sa Pop Mašinom, ali ipak objavljuje album.

Originalni omot albuma ,,Kiselina'' grupe Pop mašina
Originalni omot albuma ,,Kiselina” grupe Pop mašina

1975. Buldožer objavljuju ploču ,,Pljuni istini u oči”. Provbitni tiraž se brzo rasprodao, ali PGP odugovlači sa doštampavanjem ploče, smatrajući da su pojedine pjesme i detalji omota „sporni“. Čelnici izdavačke kuće zahtijevaju da se sa omota izbaci fotografija na kojoj klavijaturista grupe, Borut Činč, u pionirskoj uniformi svira harmoniku dok iza njega stoji Titova slika. Članovi grupe na novoj verziji omota tu fotografiju zamjenjuju – slikom golog muškarca.

1978. organizatori Splitskog festivala idu tako daleko da mijenjaju ime grupi Metak, najavljujući ih kao grupa ,,Meta”. Iste godine Jugoton uspješno pregovara o licencnom objavljivanju ploče ,,Never Mind The Bollocks, Here’s The Sex Pistols”. Objavljivanje je ipak stopirano zbog bojazni da bi objavljivanje ploče u Jugoslaviji moglo izazvati diplomatski sukob sa Velikom Britanijom.

1979. objavljivanje albuma ,,Bitanga i princeza” Bijelog Dugmeta prati niz problema. Jugoton smatra da je omot koji je dizajnirao Dragan S. Stefanović na kome ženska noga šutira muške genitalije „vulgaran“, pa novi omot dizajnira Jugotonov dizajner Ivan Ivezić. Takođe, poslušni Goran Bregović pristaje da iz pjesme „Ala je glupo zaboravit’ njen broj“ izbaci stih „koji mi je moj“, i nakon dužeg ubeđivanja, da stih „A Hrist je bio kopile i jad“ iz pesme „Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš“ zamijeni sa „A on je bio kopile i jad“. Iste godine Riblja Čorba objavljuje svoj prvi album, Kost u grlu. Pristaju da pjesmu „Još jedan usran dan“ preimenuju u „Još jedan šugav dan“. Međutim, nakon što je ploča objavljena, nekome od urednika PGP-a pada na pamet da bi stih „popij svoje sedative“ iz pesme „Mirno spavaj“ mogao da asocira na uživanje droga. Čitav tiraž albuma se povlači iz prodaje, sporni stih se izbacuje iz pjesme, i ploča sa novom verzijom se pojavljuje u prodavnicama. „Mirno spavaj“ u svojoj originalnoj formi je objavljena na singlu godinu dana kasnije.

Zabranjeni omot albuma ,,Bitange i princeze''
Zabranjeni omot albuma ,,Bitange i princeze”

1980. prvi multimedijalni projekt Laibacha, pod nazivom „Rdeči revirji“, zabranjen je uoči premijere, sa obrazloženjem da su na plakatima „nepravilno i neodgovorno“ upotrebljeni crni krstovi ruskog slikara Kazimira Maljeviča. Događaj izaziva brojne medijske napade na grupu. Iste godine radio urednici kao neprimjerenu označavaju pesmu „Ja ne mogu“ Laboratorije Zvuka, jer su mislili da se stihovi: „Ja ne mogu ni na jednu nogu, da stanem čim svanem“, odnose na probleme sa nogom koje je Tito imao pred smrt. Spot Pekinške Patke, u kome sviraju u izlogu robne kuće okruženi mladim pankerima, biva označen kao nepodesan i zabranjen za emitovanje. Ubrzo bivaju pozvani i na informativni razgovor. Paraf objavljuju svoj prvi album ,,A dan je tako lijepo počeo”. Prije izdavanja su na zahtjev izdavača promijenili dio tekstova i omot albuma ali je ploča ipak dobila etiketu šund-ploče. Danas ta ploča predstavlja suvo zlato među kolekcionarima.

Omot albuma ,,A dan je tako lijepo počeo'' grupe Paraf
Omot albuma ,,A dan je tako lijepo počeo” grupe Paraf

1981. u Sloveniji izbija naci-pank afera. Naime, Marko Šelih, vokal grupe Lublanski Psi, i Igor Vidmar, muzički novinar, bivaju uhapšeni zato što su nosili bedževe sa precrtanom svastikom, uz optužbe da su nosili nacističke simbole. Nakon pobune od strane sovjetske ambasade pjesma ,,Maljčiki” grupe Idoli, u kojoj parodiraju život u socijalizmu, biva zabranjena na TV-u i radio stanicama. To se Idolima desilo i sa pjesmom ,,Retko te viđam sa devojkama.” Haustor izdaje svoj prvi album ali bez pjesme ,,Radnička klasa odlazi u raj” jer se smatralo da je politički nepoželjna. Ta pjesma se pojavljuje na njihovom albumu ,,Treći svijet” iz 1984. godine. Jugoton insistira da se na omotu Azrinog albuma ,,Sunčana strana ulice” napiše da je pjesma „Kurvini sinovi“ uperena protiv „imperijalizma i hegemonije“. Na omotu albuma ,,Ravno do dna”, objavljenom nekoliko mjeseci kasnije, u tekstu pejsme „Uradi nešto“ cenzurisan je stih „Zatvori prolaz za staljiniste“. Nešto kasnije iste godine u intervjuu za Polet, Branimir Štulić govori u teroru komunizma u Sovjetskom Savezu, što opet izaziva nezadovoljstvo sovjetske ambasade. Prvi album Lačnog Franza ,,Ikebana” je označen kao šund ploča.

1982. u Ilustrovanoj Politici objavljeno je pismo jednog mladića, u kome on piše o političkoj nepodobnosti Bore Đorđevića, i skreće pažnju na stihove „za ideale ginu budale“ i „kreteni dižu bune i ginu“ iz pjesme „Na zapadu ništa novo“ kao uvrijedljive za slavne pretke. Vlasti i udruženja se obrušavaju na kompletan bend. Situacija se stabilizuje nakon što je Milo Dimitrijevski, predsjednik SUBNOR-a Jugoslavije, stao u odbranu Riblje Čorbe. Laboratorija Zvuka nastupa u Novom Mestu. Plakat za koncert sadrži sliku maskote benda Vilmoša Kauboja. Neki stanovnici su smatrali da maskota predstavlja karikaturu Josipa Broza Tita, pa prijavljuju bend ,,miliciji”. Protiv Predraga Vraneševića je sproveden sudski postupak. On prvobitno biva osuđen na 40 dana zatvora, ali iz viših krugova ubrzo stiže odluka da se presuda preinači i slučaj zataška kao besmislen. Jugoton brani Idolima da na omotu ,,Odbrane i poslednjih dana” koriste fresku Belog anđela iz Mileševe, te za omot albuma uzimaju fotografiju dijela odjeće sa ikone Svetog Nikole iz Nacionalnog muzeja u Beogradu.

Omot albuma ,,Odbrana i poslednji dani'' grupe Idoli
Omot albuma ,,Odbrana i poslednji dani” grupe Idoli

1983. bend Otroci Socijalizma snima svoj drugi album. Ploča se štampala u Beogradu, ali je trebala biti objavljena u Ljubljani. Na putu od Beograda do Ljubljane nestao je kompletan tiraž od 3000 ploča. Kasnije je otkriveno da su ploče zaplijenjene i uništene. Laibach svira u Zagrebu na koncertu koji su nazvali ,,Mi kujemo budučnost”. Tokom njihovog nastupa emitovan je film Revolucija još traje i jedan porno film. To je već po sebi bio problem, ali još veći problem nastaje kada se na platnu u isto vrijeme pojave snimci Tita i penisa. Koncert biva prekinut i grupi je zabranjeno nastupanje. PGP-ovi urednici sa prvog albuma grupe Bezobrazno Zeleno izbacuju pjesmu „Long Live moja Srbijo“. Skoro komedična situacija je bila pri izmjeni stihova u pjesmi „Momci sa juga“. Naime, stih „smenjujemo generale“ zamijenili su sa „sadićemo banane“, a „udaramo na vlast“ sa „smejemo se u glas“. EP Rok Mašine ,,Izrod na granici” kasni sa objavljivanjem zbog problema sa omotom. Jugodisk je smatrao da je omot, koji je dizajnirao Jugoslav Vlahović i na kome se nalaze dvije ruke probodene perima „politički nepodoban“. Vlahović je dizajnirao novi omot. Alum ,,O je!” grupe U Škripcu dobija etiketu šund-ploče.

Omot albuma ,,Izrod na granici'' grupe Rok mašina
Omot albuma ,,Izrod na granici” grupe Rok mašina

1984. opet problemi oko ploče benda Riblja čorba. Ploča ,,Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju” zbog tekstova pjesama „Mangupi vam kvare dete“ i „Besni psi“, dobija etiketu šund ploče, a zbog stihova:

„Grčki šverceri,

arapski studenti,

maloletni delikventi,

negativni elementi,

i besni psi“

ambasade tri arapske zemlje i Zaira ulažu proteste, tvrdeći da je Đorđević u pesmi „izjednačio arapske studente i besne pse“. Vlast je zabranila izvođenje te pjesme. Sporni su bili i stihovi pjesama „Laž“ i „7 milja iznad mora“ grupe Aerodrom. Naročito su sporni stihovi pjesme „Laž“:

„Priča kaže jednog dana svi će biti jednaki,

svako imat’ će sve,

samo treba biti strpljiv i vjerovat’ u drugove“.

1985. Riblja Čorba snima album ,,Istina”. Jugoton odbija da objavi pjesme „Pogledaj dom svoj, anđele“, „Snage opozicije“, „Dvorska budala“ i „’Alo“. Grupa prelazi u PGP, koji odbija da objavi samo „Snage opozicije“, ali i zahtjeva da se iz pjesme „’Alo“ izbace stihovi „S planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija“. Pjesma „Snage opozicije“ objavljena je tek 1997. na kompilaciji ,,Treći srpski ustanak”. Grupa Laibach objavljuje svoju prvu ploču. Zabrana imena još uvijek traje pa na albumu nije navedeno ime grupe, a jedan dio albuma sa Titovim govorom je tonski pokriven.

Omot albuma ,,Istina'' grupe Riblja čorba
Omot albuma ,,Istina” grupe Riblja čorba

1986. Riblja Čorba objavljuje album ,,Osmi nervni slom”. Pjesme „Južna Afrika ’85 (Ja ću da pevam)“, „Tu nema Boga, nema pravde“ i „Crno je dole“ označavaju se kao nepodobne za emitovanje. Na sjednici Komisije za informativno-propagandno djelovanje Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije raspravlja se o Đorđevićevim stihovima.

1987. Goran Bregović ima ideju da na albumu Bijelog Dugmeta ,,Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” okupi predstavnike različitih političkih stanovišta. Obradu revolicionarne pesme „Padaj, silo i nepravdo“ trebalo je da pjeva narodni heroj Svetozar Vukmanović Tempo, pjesmu „Ružica si bila“ šlager pjevač Vice Vukov, još šezdesetih označen kao nepodoban zbog propagiranja hrvatskog nacionalizma, a na omotu je trebalo da se pojavi slika ,,Dve godine garancije” (na kojoj čovjek leži na klupi u parku pokriven Politikom) slikara Miće Popovića, koji je u to vrijeme važio za disidenta. Sva trojica su zainteresovana. Na razgovor sa Vukovim u Zagreb odlazi menadžer Dugmeta, Raka Marić. Na sarajevskom aerodromu dočekuje ga milicija, privodi i saslušava. Mića Popović odustaje od saradnje, upozoravajući Bregovića na opasnost za obojicu ako se njegova slika pojavi na omotu. Na kraju se na albumu pojavio samo Vukmanović. Britanski ,,Guardian” Tempovo gostovanje na ploči Bijelog Dugmeta opisuje kao „neku vrstu Bregovićevog državnog udara“. Prepravljen je omot albuma ,,Pozdrav iz zemlje Safari” grupe Zabranjeno pušenje. Do toga je došlo zbog natpisa kraj pjesme ,,Dan Republike”, a pisalo je ,,Naš prijedlog za Pjesmu Evrovizije”, zbog problematičnih stihova, to je prelijepljeno. Radio stanice dugo nisu emitovale ovu pjesmu. Takođe je zabranjen spot za pjesmu ,,Manijak” sa istog albuma. Spot je režirao Emir Kusturica, a u spotu Nele Karajlić glumi političara pedofila koji namamljuje djevojčice keksom. Sporan element spota je bio marka keksa – ,,Tops”. Taj keks je proizvodila firma Agrokomerc koja je te godine imala najveću ekonomsku aferu u Jugoslaviji, u pitanju su bile finansijske maliverzacije.

Originalni omot albuma ,,Pozdrav iz zemlje Safari'' grupe Zabranjeno pušenje
Originalni omot albuma ,,Pozdrav iz zemlje Safari” grupe Zabranjeno pušenje

Takođe 1987. godine, Laibach objavljuje album ,,Opus Dei” za britansku izdavačku kuću Mute Records. Na unutrašnjoj strani omota te ploče našao se rad ,,Blood and iron” istaknutog antinacističkog umjetnika Johna Heartfielda, četiri krvave sekire koje oblikuju svastiku. U pojedinim evropskim zemljama album biva zabranjen.

1988. Bora Đorđević čita svoje stihove u Baru. Milicija mu piše prijavu s navedenim razlogom da je Đorđević „verbalno vrijeđao patriotsko-socijalistička osjećanja građana“. Dolazi do suđenja. Nakon dužeg postupka, optužbe su odbačene. Iste godine, Riblja Čorba ima ideju da održi dobrotvorni koncert na platou ispred Hrama Svetog Save, sa Pilotima, EKV-om i Đorđem Balaševićem kao gostima, a prikupljena sredstva trebalo je da budu namenjena završetku Hrama. Milicija, pogađate, ne daje dozvolu da se koncert održi. Prljavo Kazalište, na ploči ,,Zaustavite Zemlju”, objavljuje pjesmu „Mojoj majci“, koju Jasenko Houra posvećuje svojoj pokojnoj majci. Zbog stiha „zadnja ruža hrvatska“ pjesma doživljava veliku popularnost u Hrvatskoj, ali u ostalom dijelu zemlje biva označena kao nacionalistička i nepodobna. Bijelo Dugme, u produkciji RTB-a, snima spot za pjesmu „Đurđevdan“. U spotu su se trebale koristiti srpske narodne nošnje i starinsko oružje. Islamović to odbija, te nošnje nose svi osim njega. Spot je zabranjen nakon samo jednog emitovanja jer je ,,asocirao na četništvo”. Galijina pjesma „Zebre i bizoni“ koja se bavi enigmom Titove rezidencije na Brionima, trebalo je da bude izbačena sa albuma ,,Daleko je sunce”. Uredništvo PGP-a ipak pristaje da je objavi, ali tekst pjesme nije odštampan na omotu.

1989. Prljavo Kazalište treba održati nastup na zagrebačkom Trgu Republike (današnji Trg bana Jelačića). Kako se u to vrijeme Kazalište doživljava kao „nacionalni bend“, na trgu se okupilo oko 200.000 ljudi, a uoči samog koncerta jedan policijski inspektor traži od Houre da publici saopšti da koncerta neće biti, na šta Houra odgovara: „Recite im Vi“. Koncert snima Radio-televizija Zagreb. Houra tokom nastupa izjavljuje: „Nemojte mi srušiti trg, tu dolazi konj“, što je izbačeno iz snimka koji je emitovan. Rambo Amadeus, na albumu ,,Hoćemo gusle!” objavljuje pjesmu „Amerika i Engleska (Biće zemlja proleterska)“, na kojoj gostuju Bora Đorđević i Mica Trofrtaljka. U početku se pjesma zvala „Kataklizma komunizma“, naziv je promenjen na zahtjev PGP-a.

1992. supergrupa Rimtutituki, koju čine članovi Električnog Orgazma, Partibrejkersa i Ekatarine Velike, ne dobija dozvolu da u Beogradu održi koncert na otvorenom, pa u otvorenom kamionu kruži gradskim ulicama svirajući i šaljući antiratne poruke. Dozvolu za drugi koncert uspevaju da dobiju. On je, pod nazivom „Ne računajte na nas“, održan na trgu republike. Koncertu, na kome sviraju Rimtutituki i druge grupe, prisustvuje oko 40.000 ljudi, ali režimski mediji javljaju da ih je bilo oko 5.000. Prilog o koncertu poslat je u ostale republike bivše Jugoslavije, ali niko ne želi da ga emituje. Održana je manifestacija ,,Beogradski rock pobednik”. Manifestaciju prenosi Radio-televizija Beograd, ali je planirano da se prenos prekine kad na red dođu nastupi Bore Đorđevića i Ramba Amadeusa. Rambo Amadeus se penje na binu za vrijeme nastupa Bebi Dol, uzima mikrofon i govori:

„Dok mi sviramo, padaju bombe na Dubrovnik i Tuzlu! Nećemo da zabavljamo biračko telo! Jebem vam mater!“

Pravi oblik kontrakulture rokenrol je dobio tek devedesetih godina. Tada je rokenrol apsolutno izbačen iz medijskog prostora, ali i iz fizičkog u smislu zabrana i prekida koncerata. Nerijetko su hapšeni izvođači na koncertima, ali i koji su učestvovali na protestima.

Do kraja vijeka zabilježeno je još slučajeva raznih cenzura, postoje neke za koje ja ni ne znam. Pojava cenzure i dalje je prisutna, kao i autocenzura. Ne dozvolite da i vaše nebo vežu žicom.

za P.U.L.S.E: Danko Kuzmanović

Tekstovi o muzici na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments