‘Nesinhronizovane strasti’, Marlena Ditrih i Ernest Hemingvej

‘Nesinhronizovane strasti’, Marlena Ditrih i Ernest Hemingvej – On je nju zvao ‘My Little Kraut’, ona njega ‘Papa’.

Veza izmedju Ernesta Hemingveja i Marlene Ditrih  trajala je 30 godina.

Oboje smo usamljeni i to dobro razumemo’, napisao je Hemingvej Marleni u pismu 1950.

Ernest i Marlena su se sreli 1934. na luksuznom francuskom brodu ‘Ile de France’. Hemingvej se vraćao u Ki Vest preko Pariza, posle safarija u Africi, a Ditrih se, posle posete rodbini u nacističkoj Nemačkoj, vraćala u Holivud. Njihovo prijateljstvo je trajalo sve do Hemingvejeve smrti 1961.

I Ditrih i Hemingvej su bili poznati po ljubavnim avanturama. Hemingvej je u to vreme bio oženjen četvrti put, bio je u braku sa Meri, a Ditrih je bila razvedena i u vezi sa vrlo poznatim muškarcima tog vremena: Erih Marija Remark,  Žan Gaben, Jul Briner, Džordž Bernard Šo, Džon F.Kenedi, izmedju ostalih.

Ernest i Meri
Marlena, njen muž Rudolf i ćerka Marija, 1931.
Marlena i Remark
Marlena i Gaben
Marlena u Beloj kući

Kada su počeli sa medjusobnom prepiskom, Hemingvej je imao 50 godina, a Ditrih 47. Medjutim, nikada nisu ostvarili ljubavnu vezu, zbog, kako je Hemingvej izjavio ‘ bili smo žrtve nesinhronizovane strasti’.

Nikada nismo spavali zajedno. Neverovatno, ali istinito. Kada sam ja bio zaljubljen u nju, ‘Kraut’ je bila u ozbiljnim ljubavnim problemima,  ali njene oči, taj pogled…bio sam izgubljen…’napisao je Hemingvej svom prijatelju, piscu, A.E.Hotčneru/ A.E. Hotchner.

Da je imala samo glas i ništa više, slomila bi vam srce samo glasom, ali ona je imala to divno telo i vanvremensku lepotu lica. Potpuno je nebitno koliko vam je slomila srce ako je tu da vam ga izleči’, izjavio je u neobjavljenom članku 1951. za magazin Life.

Marlena, volim te mnogo i ti to dobro znaš. Ti si odlučila da se naš susret na brodu desio prerano. Ne ja. Lošije smo sreće više nego, najverovatnije, bilo koji drugi par.’

Pisma koja je Papa slao /1949-1959/  uglavnom su bila napisana na pisaćoj mašini. Hemingvej  se javljao sa Kube, Kečuma, Ajdaha, Pariza, Venecije, Madrida, Malage i Najrobija. Zahvaljujući ‘Muzeju i biblioteci Džon F.Kenedi’ u Bostonu, privatna prepiska je dostupna javnosti.

Htela bih da te zagrlim i prislonim na moje srce’ napisla je Marlena 1952. ‘Htela bih da te ljubim zauvek…Ne postoji veća ljubav od ove koju osećam…’

25 pisama/ sedam rukom pisana/, 4 telegrama i čestitka za Božić i nekoliko pesama sačuvala je ćerka Marlene Ditrih, Marija Riva/Maria Riva. Čekala 15 godina posle Marlenine smrti da bi celu prepisku poklonila Muzeju 2003., a od 2007. je dostupna javnosti.

Pisma otkrivaju opuštenog Hemingveja, ponekad nestašnog, razigranog mladića, ponekad filozofski inspirisanog, često usamljenog i depresivnog, lojalan  prijatelj, uvek pun ljubavi i nežnosti.

U jednom pismu iz 1951., Ditrih ga je oslovila sa ‘Ljubljeni Papa’…’ Mislim da je krajnje vreme da ti kažem da na tebe neprestano mislim. Čitam tvoja pisma po nekoliko puta i spominjem te često drugima. Tvoja sliku je u mojoj spavaćoj sobi i gledam u nju bespomoćno.’

Moja najdraža Marlena: Pišem ti rano jutros, u vreme kada su siromašni i vojnici već po navici budni i šaljem ti kratko pismo ako si usamljena…’

Pisma otkrivaju nesigurnost i strah i kod Hemingveja i kod Ditrih i može se naslutiti Hemingvejeva dugotrajna borba sa depresijom.

Tvoj’ i ‘moj’ živimo u najtežim vremenima’, pisao je juna 1950. ‘Ne mislim samo na ratove. Ratovi su zanemarljivi u odnosu na život. Život uopšte je najteži deo’.

Zaljubio sam se u tebe tako snažno, a ti si uvek sa nekim drugim’, potpisao se Hemingvej sa ‘Papa’, 1950.

Pisma su kucana sa nekoliko redova proreda izmedju svake reči, uključujući i znake interpunkcije. Hemingvej je to namerno radio da bi mogao uvek da u prazan prostor naknadno ručno doda ili izmeni napisano.

Ovo dvoje ljudi se dopadalo jedno drugom…I uživali su u medjusobnim razgovorima i mislili su jedno na drugo kada nisu bili zajedno. Ali nema ni traga od ljubavne afere medju njima,’ izjavila je Valerija Hemingvej/Valerie Hemingway, Hemingvejeva snaja. ‘Mislim da je to bio samo flert, oboje su bili izuzetno poznate ličnosti.  Bila je izvrsna glumica i zabavljač, zračila je seksualnošću. Ernest je voleo da provodi vreme sa njom. Kada nije bila sa njim, bila mu je neka vrsta muze. Voleo je da joj piše i da razmišlja o njoj. Bila je deo u mnogim njegovim pričama’.

I Ditrih i Hemingvej su bili seks simboli svoje generacije,  on lav književnosti, ona sirena srebrnog ekrana.

Kada je ona bila slobodna, on nije. Kada je on bio slobodan, ona je bila već u nekoj ljubavnoj vezi. Ostali su u dugotrajnoj i postojanoj prijateljskoj vezi sve do Hemingvejeve smrti’, izjavio je unuk Marlene Ditrih, Piter Riva/Peter Riva.

Nije bilo fizičkog kontakta, ali su znali itekako  kako da flertuju. U pismu od 19 juna, 1950., 4 sata posle podne, Havana, Hemingvej je napisao:

‘Ti si sve lepša, trebalo bi da tvoju fotografiju za pasoš naprave 1m i 70cm veliku. Šta je tebi cilj u životu? Da svima slomiš srce? Moje možeš još lakše, i još ću da ti pomognem’.


I pored platonske veze, Ditrih je bila vrlo ljubomorna na Hemingvejeve veze sa drugim ženama. U pismu iz maja 1950., Marlena traži od Ernesta da objasni njegovo prijateljstvo sa Ingrid Bergman:

Ne mogu da ne budem lojalan i naklonjen Ingrid ako joj je potrebna moja pomoć’, napisao je Hemingvej. ‘Ljuti se koliko hoćeš. Ali znaj, samo je jedna Marlena. Nema druge Marlene. Kada se ljutiš na mene ja se osećam još usamljenijim na ovom svetu.’

Hemingvej i Bergman

Prepiska je pokazala njihovu potrebu da budu zajedno i da su stalno u vezi, ali sudbina im nije bila naklonjena.

Jednom joj je napisao :’ Ne mogu ti opisati moje osećanje kada te zagrim, imam osećaj da sam kod kuće.’ Pismo je završio : ‘Volim te, držim te čvrsto u zagrljaju i ljubim te strasno.’

1952., dok je bio na Kubi i pisao ‘Starac i more’:

Mnogo je toplo za vodjenje ljubavi, ako možes to da zamisliš, jedino u vodi, ali ja nikad nisam bio dobar u tome.’

Lepota njihovog odnosa je u toj iskrenoj intimnosti baš zbog toga što nikada nisu bili ljubavnici’, izjavio je Piter Riva. ‘ Kod njih je to bila ljubav, ne seks’.

Stalno u društvu drugih i u žiži javnosti, pisma otkrivaju dvoje usamljenih ljudi koji su je  delili medjusobno.

Hemingvej je umro 1961, Marlena 1992.

Poslednje napisano pismo je bila čestitka za Božić koju je Hemingvej poslao Marleni 1959. iz Kečuma, Ajdaho. Bio je u braku sa Meri. ‘…želim ti sreću i stare i nove ljubavi’.

Marlenino poslednje pismo Hemingveju je bilo rukom napisana poruka aprila  1961. i poslata na adresu  Mejo klinike u Ročesteru  gde se Hemingvej lečio od depresije;

‘ Papa, šta je ovo? Šta god da je, ne svidja mi se’.

Ponudila se i da dodje  da ga poseti. Odgovor nikad nije stigao. Nekoliko meseci kasnije, Hemingvej je izvršio samoubistvo. Imao je 61.godinu.

Za P.U.L.S.E /Snežana Moračić

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments