“Nulti broj” Umberta Eka

“Nulti broj” Umberta Eka

Da bismo shvatili reakcije italijanske javnosti, moramo da znamo da su Ekovi obožavaoci podeljeni u nekoliko zaraćenih plemena. Najbrojnije i najtvrdokornije je, svakako, pleme “Imena ruže”. Njegovi pripadnici smatraju da je Ekov prvenac remek-delo i da je sve ostalo što je napisao potpuni promašaj. Naravno da je po njima i “Nulti broj” samo još jedno u nizu razočarenja.

Nešto blaži stav prema najmlađem bratu ima pleme “Fukoovog klatna” koje se diči činjenicom da je njihov poglavica Eko, glavom i bradom, budući da slavni pisac ne krije da mu je “Fukoovo klatno” omiljeno delo. Njima je najnoviji roman simpatičan budući da podseća na Klatno u malom.

Prefinjene dušice pemena “Ostrva dana pređašnjeg” su mogle blagonaklono da gledaju jedino na intimnu priču “Tajanstvenog plamena kraljice Loane” koja je izazivala mučninu u stomaku pripadnicima drugih plemena, dok su veseli podvalanti plemena “Baudolino” mogli da uživaju jedino u bratskom “Praškom groblju”.

No ipak, “Nulti broj” je najviše zgrozilo pleme Cigle…Tom plemenu pripadaju oni koji se kunu samo u debele Ekove romane od minimum pet stotina strana. Oni su doživeli neprijatno iznenađenje sa Loanom i “Praškim grobljem”, dok im je “Nulti broj” bukvalno šamar u lice.

“Umberto Eko na dvesta strana? Nemoguće. Tu knjigu je napisao neko drugi, a njemu su dali samo da je potpiše.”

Bilo kako bilo, prašina se podigla. “Nulti broj” je postao najprodavaniji roman u kratkom roku, te izdavačka kuća Bompiani već sada ima razlog da zadovoljno trlja ruke. Ne treba zaboraviti činjenicu da je pretposlednji roman “Praško groblje” za samo par meseci dostiglo tiraž od gotovo pola miliona primeraka i šest izdanja.

Numero-Zero-dUmberto-Eco_ARAIMA20150327_0128_16

Sam roman je pre svega negacija novinarske profesije, ali i malo groteskna parodija nečega što se zaista odigralo u mnogim italijanskim režimskim novinama tokom takozvane Druge republike. Eko se u ovom romanu vraća omiljenoj tematici – teorijama zavere i lažnim mitovima, ali ovom prilikom ne uranja u daleku prošlost već se okreće novijoj italijanskoj istoriji – tajnim ložama, perfidnim planovima službe bezbednosti, tajanstvenim događajima. Glavni junak nije ni učeni mislilac poput Vilijama od Baskervila iz “Imena ruže”, ni prefrigani krivotvoritelj nalik na Simoninija iz “Praškog groblja” već (po sopstvenom priznanju) propali novinar Kolona, koji posle duge karijere dobija ponudu koja može da mu promeni život. Radnja romana se odvija u Milanu, gradu u kojem je Eko proveo veći deo života i čije tajne odlično poznaje. Neke od njih će saznati i čitaoci ovog romana.

Premda su glavna zbivanja smeštena u 1992. roman se dotiče brojnih događaja iz sedamdesetih godina 20. veka koje su u Italiji ostavile neizbrisiv trag: od afere “Gladio” (akcije specijalnih jedinica Nato), preko neuspelog državnog udara profašističkog vođe Junija Valerija Borgezea do zloglasne masonske lože P2 i tajanstvene smrti pape Jovana Pavla I. Svakako da ova knjiga onima koji su proživeli te godine može da posluži kao podsetnik na te burne godine, dok će novim generacijama približiti epohu o kojoj ne znaju mnogo. Najveće zadovoljstvo Ekovim obožavaocima, uz njegovu uobičajenu visprenost i duhovitost, svakako će pružiti neverovatna priča o “poslednjim danima” Benita Musolinija.

1427393303_512601_1427394237_noticia_normal

Da je ova knjiga prilično iznenađenje, govori i činjenica da još nije objavljen nijedan prevod. Eko ima običaj da svoje romane dostavlja prevodiocima na najveće svetske jezike pre nego što se roman objavi u Italiji kako bi njegova dela što pre dospela do najvećih tržišta. Upravo zbog toga je prethodni roman “Praško groblje” istovremeno preplavio knjižare Pariza, Berlina, Madrida. Ovaj put će prevodi kasniti koji mesec. Prvobitna ideja da Ekov roman dobije drgačiji naslov na engleskom, najverovatnije neće biti usvojena. Šuška se da će naslov biti “Zero issue”, a nije isključena ni mogućnost da se zadrži originalni naslov na italijanskom.

Numero-Zero-dUmberto-Eco_ARAIMA20150327_0128_4Umberto Eco

Ni mnogobrojne Ekove pristalice u Srbiji neće morati dugo da čekaju da novi roman pročitaju na srpskom. Izdavačka kuća “Vulkan” koja je prošle godine preuzela prava za celokupan opus Umberta Eka već je prosledila kopiju romana prevodiocima koji rade punom parom, a dok roman ne stigne u knjižare, Ekovi fanovi mogu da uživaju u nedavno izašloj “Istoriji mitskih zemalja”, kao i u starim romanima koji jedan po jedan dobijaju novo ruho.

Saša Levi

“Blic” – objavljeno 5. aprila 2015 godine

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments