Возвращение – Andrej Zvjagincev

Возвращение

poster

Pre svega želim potpuno da se ogradim u daljoj priči: ne tvrdim da je ovo vanserijski film koji mora svima da se dopadne. Umetnost je šarolika i uopšte se ne bazira na nekoj opštoj dopadljivosti. U umetnosti (za razliku od školskog obrazovanja) ne postoji termin “obavezna lektira”.

Meni je ovaj film vanserijski, definitivno.

E sad — da li će ovaj (ili bilo koji drugi) film nekom da se dopadne ili ne – nije samo pitanje ukusa dotičnog gledaoca, već njegove kompletne ličnosti (sadržaj njegovih želja, emocija, znanja, verovanja, umeća da prepozna detalje kao simbole, pristupa životu itd).

01

Poznato je da pravi zaljubljenici u umetnost pronalaze u njoj najsitnije i (gotovo) nevidljive detalje koje smatraju vrednijim od samog sadržaja umetničkog dela. Čak i najveći biseri umetnosti u svom sadržaju imaju samo neke detalje koje celinu umetničkog dela (čiji su sastavni deo) čine veličanstvenim.

“Air” od Bacha, na primer, počinje jednim predivnim harmoničnim jednoličnim zvukom, koji se posle par sekundi obrušava sa visine ka poljima promene raspoloženja i ritma. Sam taj početak je dovoljan da ponese epitet veličanstvenosti cele pesme.

Copollina “Apocalipse Now” ima sjajnu priču, ali film poseduje nekoliko jakih kadrova koje ovaj film izdvajaju od gomile drugih kvalitetnih (anti)ratnih filmova. Trenutka kada eskadrila vojnih helikoptera započinje napad sa mora ka kopnu propraćen je muzikom “Ride of the walkyries” od Vagnera. Ta sinteza zvuka motora sa trubama veličanstveno dočarava tu demonsku silu zla koja obitava u nezasitoj potrebi demostracije sile jačeg nad slabijim. Zašto baš Vagnerova muzika u ovom trenutku? Ko zna, možda zbog tematike filma i činjenice da je Vagner bio kompozitor koga je Hitler najviše cenio. Nije ni bitno … bitan je taj doživljaj gledaoca izazvan kombinacijom slike i zvuka.

Pre dosta godina, u galeriji “Fontane” u Knezu, bila je izložba Prudnikoffa. Centralno mesto galerije krasila je slika “Muzika”. Mene je fascinirala tematska tišina te slike sa kombinacijom tog njegovog prepoznatljivog difuznog svetla koje obasjava bolno lice žene u momentima (ne)inspiracije.

“Hadži Murat”, poslednji roman Tolstoja, je kod Maksima Gorkog izazvao takav osećaj da je on izjavio kako je praktično nemoguće napisati roman koji će moći da bude, ne bolji, nego bar dobar kao ovaj. Lično, ne delim taj totalitaran stav od Gorkog, ali roman je svakako vredan. U poslednjem pasusu tog romana postoji strašno jak trenutak: kada već odsečena glava ovog čečenskog kneza rata čuje zvuk sopstvenog pada na zemlju.

1211

U filmu “Povratak” postoji jedan kadar zbog koga sam morao da zaustavim film kako bih produžio trenutak užitka. U kadru dominira zeleno polje i sa desne strane se nazire tek nagoveštaj šume. Odmah pored šume je zemljani put (kojim će, par sekundi kasnije, prokrstariti crvena volga-karavan). Na nebu je strašan kontrast plavetnila i onih prelepih belih oblaka. Meni – kao velikom zaljubljeniku u fotografiju – ovaj kadar je bio toliko dobar da sam bio spreman da izjavim da je ovo već dovoljno da film doživim kao veličanstven. Ali ovo je samo jedan detalj … u ovom filmu ih ima na stotine.

1050i

Večera na početku filma nosi neku simboliku Hristove poslednje večere. Otac koji lomi hranu (u ovom slučaju piletina umesto hleba) i ispijanje crnog vina (simbola Hristove krvi) sigurno nisu slučajno tu podmetnuti. E sad, da li ćemo primetiti ovu simboliku ili ne, zavisi od našeg pristupa ovom biblijskom trenutku: da li poslednju večeru smatramo jednim od prelomnih trenutaka ljudske istorije ili samo još jednom šarenom lažom iz Andersenovih bajki.

TheReturn-trailer_13

Otac se pojavljuje gotovo niotkuda, na veliko iznenađenje (ali ne i oduševljenje) sinova i to posle 12 godina. Da li ti ova cifra rađa neku simboliku? Pretpostavljam ne … iako se u Bibliji cifra 12 mnogo puta pojavljuje kao prelomna.

Još jedna sitnica: otac se pojavljuje posle 12 godina. Mlađi sin deluje ipak dosta mlađi od 12 godina. Kako? Ne znam … jedna od nedorečenosti filma (koja mi uopšte ne smeta).

TheReturn-trailer_14

Otac je (navodno) pilot. Kako je otac poginuo? Padom sa velike visine. Letač čiji se životni let u trenutku pretvara u kobni pad. Primećujemo li ikakvu simboliku u ovom slučaju vezanu za grčku mitologiju? Pogotovu što će otac (malo kasnije) završiti na dnu mora.

TheReturn-trailer_03

Naravno, sve ove simbole možemo da protumačimo (i primetimo) na ovaj ili na neki drugi način. Ali ako uopšte nismo u stanju da primetimo bilo kakvu simboliku detalja (kako u ovom, tako i u drugim kvalitetnim filmovima), onda na žalost film verovatno ne doživljavate kao umetnost nego kao na formu bez sadržaja, sa gomilom kratkotrajnih stimulativa bez kvalitetne poruke.

TheReturn-trailer_11

Kutija u ovom filmu simboliše trenutak kada počinje povratak (sam naslov filma). Sadržaj kutije ostaje misteriozan, što je pogubno po ono znatiželjno dete koje se krije u svakom od nas. Ali jedna nedorečenost je možda mnogo jača od samog sadržaja kutije. Tu mislim na trenutak kada mlađi sin opštužuje oca za nedostatak ljubavi. Otac kao da je nameravao da izgovori nešto što bi objasnilo njegov odnos prema sinovima, ali mlađi sin se okreće i počinje da beži. Ta nedorečenost je mene najviše zagolicala.

1050a

Najjači trenutak filma je očev pad … tačnije, način na koji je to snimljeno. Za razliku od mnogih režisera Holywooda, koji bi taj spektakularni pad snimili iz 3 različita ugla (pri čemu bi bar 2 kaskadera morala da slome donje ekstremitete), Andrei Zvyagintsev je tu scenu snimio iz jednog kadra … iz ptičije perspektive tj. iz perspektive mlađeg sina, čime je kadar mnogo realniji i verodostojniji.

131

Odnos između oca i sinova je potpuno odvojena celina. Tačnije, centralna figura filma je njihov odnos i sukob karaktera. Metamorfoza karaktera oba dečaka je veličanstvena, ali ne zato što je neočekivana, već upravo zato što je realna (tj. realno prikazana).

photo12

Otac (po mom utisku) nije surov prema sinovima. Njegove pobude su plemenite, ali mu je pristup pomalo neprimeren nihovom uzrastu. Evidentno je njegovo htenje da nadoknadi sopstveno odsustvo iz njihovog perioda sazrevanja i njegova želja da ubrza njihovo sazrevanje i prilagođavanje svoj surovosti života.TheReturn-trailer_29

Nit koja dominira u njihovom međusobnom odnosu je očeva želja da slomi inat svog mlađeg sina. Lično, ne vidim nikakav elemenat surovosti u želji oca da usmeri svoje dete u kvalitetnom pravcu. Ono na čemu otac insistira kod svojih sinova je odgovornost za sopstvene reči i dela. I to je jako dobro prikazano u filmu.

1050f

Iako film škrtari sa dijalozima, osećaju se strašne emocije među njima trojicom. Ljubav oca prema sinovima je više nego očigledna.

Za P.U.L.S.E Kecman

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
zk
zk
8 years ago

Prilično šturo i površno, ništa naročito. Više zvuči kao reći da bi se nešto reklo, a u suštini ništa nije rečeno. Za tako jedan genijalan film ovakav tekst je neprimjeren, bar ne u ovom magazinu koji kao svoj specifikum naglašava kvalitet a ne kvantitet (v. https://pulse.rs/o-pulse-magazinu). Da sam tekst iznad pročitao na nekom uzgrednom blogu ili kao komentar na IMDB-u, ne bih imao razloga da se osjećam isprovociranim.