Ulogujte se / Kreirajte profil

Pulse.rs – Gutenbergova galaksija u malom

Misao vrluda, trči, zastaje, zapinje, pada, ali i ustaje i vine se u visine. Ponekad je neuhvatljiva, živahna, sve bi da vidi i čuje. Ali, kada se, umiljato i naizgled dobrovoljno, smjesti među slova, onda je – naša.

Kako bi bilo otići na mjesto puno, prepuno divnih misli, nevjerovatnih zapažanja, korisnih analiza, životnim bojama obojenih živih pejzaža… Da, bilo bi to nešto potpuno novo i drugačije. Pa vas unapred upozoravam – ovo je baš jedno takvo mjesto, slično mjestu iz Kerolove priče, gdje glavna junakinja Alisa, spletom čudnih okolnosti, dolazi u zemlju prepunu čuda i ne zna, ili neće, iz nje da izađe. Zato, ako ste zainteresovani da, bar na kratko, budete Alisa, dopustite mi da budem Beli Zec koji vadi džepni sat i uznemireno kaže:

Oh, zakasniću, zaboga, zakasniću…

1

Naravno, Beli Zec neće nikuda zakasniti, pa tako ni ja, jer napisana riječ ostaje za sva vremena. Ovdje je puno toga zapisano, objašnjeno, nacrtano, predloženo, namirisano, obojeno… Pitanje je samo usuđujete li se ući?

Ući i istražiti jedinstveni portal na našim prostorima – Pulse.rs, mjesto na kojem se čuva mnoštvo istorijskih činjenica, filozofskih misli, života arhitekata, pisaca, slikara. Ako priđete bliže, osjetićete njegove posebne, karakteristične talase mirisa, zvuka i ideja.

Na prvi pogled može se vidjeti da ni jedno slovo, ni jedna crtica, ni jedna boja u njegovom nazivu – P.U.L.S.E. – nije tu slučajno. Sve ima svoju ulogu, simboliku, a na vama je hoćete li dovoljno otvoriti um i oči da to i primijetite.

Baš kao i u životu…

Naziv Pulse došao je, izgleda, iz naziva jednog od albuma grupe Pink Flojd. „To ime je izabrano zato što ukazuje na sveprisutno pulsiranje života (otud otkucaji srca u pozadini sajta), a u biti na pulsiranje ideja, znanja, volje… Što se celokupnog logoa tiče, u osnovi je zlatni presek, kao idealna prirodna proporcija, koja se javlja kako u makro, tako i u mikro svetu. S leve strane niz vertikalnih linija su stilizovani znak, signal, umiruće zvezde koja ulazi u krug, kao simbol sopstva. Odatle izlazi ime PULSE, gde su sve četiri tačke u primarnim, osnovnim, bojama, kao simbol svega najbitnijeg iz pojedinačnih oblasti, u koje se studiozno zadire.“
2

Ovaj svijet prepun mašte, slobodan i nemiran ima za moto čuvenu kinesku poslovicu: „Tell me and I’ll forget; show me and I may remember; involve me and I’ll understand“ – koja predstavlja kompletnu njegovu filozofiju, na kojoj se baziraju svi objašnjeni stavovi. Ono što je najinteresantnije, to je potpuno tačno. Tekstovi koji odišu emocijom, dočarani fotografijom i po potrebi upotpunjeni i muzičkom podlogom, prosto vas natjeraju da uključite sva svoja čula i da postanete, na neko vrijeme, dio toga što čitate. Ali će i to što čitate, vrlo brzo, postati dio vas.

Inače, nije samo naziv sajta u znaku rokenrol muzike. Arhiva tekstova je krcata muzičkim fenomenima iz muzičkih pravaca kao što je pank, rok, džez, ozbiljna muzika… Na tapeti su The Beatles-i, David Bowie, Elvis Presley, Džoni Štulić, Bijelo Dugme ali i svi oni koji su nestali zajedno sa čitavom epohom rokenrol muzike i svog njenog bogatstva, emocija i životne energije koju je posjedovala. Istina, neki još uvijek pokušavaju opstati u ovom svijetu gdje je kvalitet sve manje na cijeni, i žive od svega drugog, samo ne od onog što rade.

Krenuli smo od muzike, ali ako idete stepenicu po stepenicu, vidjećete da kreativnosti i inovativnosti nema kraja. Nepregledni spratovi sa brojnim odajama, punih novih saznanja, novih vidika. Možete se sresti sa Borhesom, Džojsom, Markesom, Vajldom, Fridom – i svima onima čija će djela živjeti i žive uprkos nenaklonjenosti vremena u kojem mi živimo. Ali, taj susret je drugačiji, nenametljiv, prijatan, zanimljiv. Možete se sresti i sa ženskom ljepotom, ljubomorom, borbom… Da, ovdje i žene mogu da ratuju. Ali i da vole.

Treba biti hrabar i zaviriti u lavirint u kojem ne znate šta vas čeka iza ćoška. Ljubavna priča, koja živi svoj život napaćenih duša, fotografija razgolićenih ženskih grudi ili ledeni pogled Hitlera, koji želi da kaže da nije imao izbora. Možda naiđete na onomatopeju. Ili starca sa dječačkom zanesenošću dok vam priča o teškoj i nizvjesnoj sudbini umjetnika. Ali, sve je to umjetnost, istorija, filozofija…

Previše dugo žmureći na jedno oko, a često i na oba, istovremeno jadikujući nad sopstvenom sudbinom, dozvolili smo da svijetom zavlada Kič i njegova rođena sestra Nekultura. Današnjica koja sve više zagovara prazne riječi, rečenice bez poruke, tekst bez smisla – takva današnjica umara, a duša se okrepi kada dođe na takvo jedno mjesto gdje kvalitetno napisani tekstovi, vjerno opisuju događaje, boje ih realnim bojama, gdje je tuga – tuga, a radost – radost. I ne samo to. Gdje svako može pronaći mjestašce za sebe.

3

Tako ga je pronašla i Goranka Vranić, baš ovdje na portalu Pulse.rs. Odvažila se da nam iskreno i otvoreno kaže da je portal Pulse za nju prijeka potreba u kojoj živi želja za „syber kutkom, u kojem pulsira potraga za mudrošću, ljepota napisane riječi, oda slikarskom i filmskom umjeću… Oda čovjeku kao emotivnom i kreativnom biću…“

– U doba terora informacijama u sayber svakodnevici, gdje se Čovjek, tretira i terorizira kao jedinka za deponovanje svega i svačega, kao da je ništa više od mašine sa serijskim brojem kojom se i služi, Pulse.rs je pravo utočište za duše onih ljudskih jedinki koje i dalje žele da osjete svoj puls – puls Čovjeka kao duhovnog bića. Pulse.rs je portal koji njeguje riječi, slike, zvuk, koje ne umiru u sekundi, pregažene drugim, nego imaju trajnost i vrijednost…a to osjećaju oni koji ga posjećuju…čitaju, gledaju, slušaju…

Mjesto na koje duša želi pobjeći od svega što je podsjeća na norme, pravila i preživljavanje…. nemoć. Otkud takvo mjesto, kako se obrazovalo i, što je najvažnije – kako se održalo? Ali, ovim pitanjima ćemo se vratiti kasnije.

„Smatramo da je u otežanim savremenim okolnostima kada su u pitanju kultura i umetnost, neophodno da se borimo za njihovo održavanje, na svaki način, upornošću, kvalitetom i istrajnošću, kao osnovnim motivima. Zastupamo ideju pružanja alternativnijeg vida informisanja, lišenog bilo kakvog senzacionalizma i podilaženja čitaocima.“

Segment „nepodilaženja čitaocima“ nam je svima danas poznat. Ili nije? Zar možemo i pomisliti da nam danas novinari ne podilaze? Zapitate li se zašto onda svi pišu o istom događaju, na isti način, istim riječima, i sve to sa istim rokom trajanja. Šta mislite, zašto se toliko trude da nas fasciniraju? Ali, na kraju i da nas ostave bez riječi?

4

Kad smo već kod riječi – u potrazi za još doživljaja i utisaka posvećenih ovom zdanju iz mašte i sna, naišla sam na zanimljivo gledište Vedrana Grmuše, još jednog od više od 3000 dnevnih posjetilaca portala, koji tvrdi da se čovjek danas odrekao Riječi, a skoro svi tekstovi koje možemo pročitati sastavljeni su tako da isključivo odraze određeni događaj, shvaćen isključivo u prostor-vremenskom opsegu.

– Zaboravljen je događaj Slova. Događaj riječi. Riječ je prestala da se događa pred našim očima i da uzrasta u našoj misli noseći nas dalje od samog teksta ka smislu. Informativni tekst koji najpre bombastičnim naslovom, a i samim rečenicama, iznuđuje našu pažnju je obezličen i ogoljen.

Međutim, šta se onda dešava? Nemojte se prepuštati stihiji. Koliko god vas uvjeravali da je došlo vrijeme koje je apoteza plitkosti, ravnodušnosti i praznine, da li se zaista morate tome bezpogovorno prepustiti? Prihvatiti da svaki dan morate čitati izvještaje o uvećanim grudima, rasnim mržnjama, ubistvima i političkim lažima? Ili, možete… okrenuti drugi list.

– No, neki ljudi sa osjećajem za smisao su prepoznali znake naše epohe i iskoristili taj nalet kako bi nas doobrazovali. Jedan od takvih je i sajt Pulse.

On je prepoznao riječ Puls kao imenicu kretanja. Jer, nema mirovanja, kao što ga nema ni u saznanju ni u obrazovanju.

– Dinamičnost tekstova koji se tu objavljuju, zaista ubrzavaju rad našeg srca, centra emocija i želja. Portal Puls je saborište i zborište. Tekst koji nam izaziva uzbuđenje i dovodi nas do srčanih udara dok saznajemo novine, takav tekst je čežnjiv. Već objašnjene i pojednostavljene riječi nekih drugih ljudi, a sve zarad našeg saznanja. Filosofski pogled na svijet je ono što je neophodno današnjici. LJubavna žudnja za mudrošću i saznanjem. Žal za obrazovanjem, svih onih koje je vrijeme okovalo u svoje male poslove, je ostvaren na ovom sajtu, koji nam dopušta kratke tekstove. Tekstove koje možemo pročitati dok jedemo naše pljeskavice i ispijamo kafe na pauzama za život. To su tekstovi koji nam daju uže spasa kao davljeniku u stihijama obaveza, nametnutnih nam odozgo. Sav bijes ovoga svijeta je iskazan u našem nemanju vremena za sebe i svoje uzdizanje, a sve začinjeno odsustvom knjige. Odsustvom papira ispod pljunutog prsta. Međutim ta pukotina koja je nastala, dovoljna je bila da brzi binarni kod svjetlopisnog slova prođe kroz nju sa servera Pulsa kroz tekstove o slikarstvu, svjetlopisu, igrokazu, filosofiji, psihologiji, pjesništvu… Sve je to na dohvat oka čovjeka kome su ukrali vrijeme. Puls je mjesto susreta neznanja sa znanjem, svih onih divnih ljudi koji žude i onih koji pišu za ove prve. Njihova je žrtva vremena, za sve nas koji smo sužnji epohe. Krasti svoje vrijeme od sopstvenog, prodatog poslodavcima, je postalo moguđe kroz Puls. Dok god pulsiramo kao žile kucavice za znanjem, mi smo bića dostojna nazvati se Čovjekom. Onakvim, kako glasi stara riječ „čelo-vjek“. Onaj koji čelom juri kroz vjekove. U svakom drugom slučaju, mi smo kreatori sopstvenog ništavila koje nas sustiže i prijeti nam kao Damaklu mač. Borba je u Pulsu, a život u saznavanju – kaže Vedran.

Senzacionalno! Nevjerovatno! Zastrašujuće! Neočekivano!

Pa zar nam nije, pitam se ja, dosta bombardovanja tekstovima iz kojih ne možemo saznati ništa novo, poslije kojih smo očajni i na samoj ivici pucanja? Da, ima ovdje i tekstova o nevjerovatnim stvarima, tabu temama, erotici, konfliktima, ratovima, vjeri, ništavilu… ali, to su tekstovi bazirani na činjenicama i tako skrojeni da ste slobodni da sami dođete do sopstvenog zaključka.

Ili, ako vam se ništa ne čita, možete slušati muziku.

Ili gledati film?

Posebna sekcija „Film kao utočište“ nije samo primamljiva obožavaocima sedme umjetnosti, nego i svima onima koje interesuje istorija snimanja filma, koji su to prvi filmovi snimani, kako su izgledali… Kreator i autor ovog utočišta je Šandor Šetalo, profesor montaže na katedri za audiovizuelne medije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Profesor Šetalo smatra da je film preko nasilja i utapanjem u video igrice izgubio svoju dušu. On želi da na ovom mjestu mladima ukaže na estetske vrijednosti filma koje su davno zaboravljene.

– Samo povratak na istinske estetske vrednosti može spasiti savremeni film. Povratak na te vrednosti, koje su vremenom zaboravljene, treba da bude jedno osvešćenje, koje će osloboditi kretivnost u mladima, u svetu u kojem je mišljenje strogo zabranjeno. Kada mladi vide sa kojom strašću, ljubavlju i iskrenošću su ljudi stvarali početkom i sredinom prošlog veka steći će tako neophodnu hrabrost da se popnu na stolicu kao u filmu Društvo mrtvih pesnika i krenu sa posmatranjem sveta iz drugog ugla.

Na samom početku pokretanja rubrike „Film kao utočište“ poseban akcenat je stavljen na eksperimentalno filmsko stvaralaštvo, na dadaizam, na avangardni film. Za ovih nekoliko mjeseci prikazani su filmovi sljedećih eminentnih autora: Abel Gans (Točak, 1923), Rene Kler (Međučin, 1924), Men Rej (Morska zvezda, 1928), Hans Rihter (Duhovi pre doručka, 1928), Fernan Leže (Mehanički balet, 1924), Sergej Ejzenštajn (Oklopnjača Potemkin, 1925), Slavko Vorkapić i Robert Flori (Život i smrt holivudskog statiste broj 9413, 1928), Orson Vels i Vilijam Vans (Vremešna srca, 1934), i Luis Bunjuel i Salvador Dali (Andaluzijski pas, 1929).
Zašto baš ova filmska ostvarenja? Odgovor na pitanje, kaže profesor Šetalo, je u imenima koja stoje iza navedenih filmova.

– Navedeni filmski rodovi su istraživačka umetnička forma. Važno je dodati, da su mnogi velikani filmske umetnosti preko eksperimentalnog filma skrenuli pažnju na sebe. Među njima su i Tom Tikver i Rajner Verner Fasbinder. Eksperimentalni film Vremešna srca čuvenog Orsona Velsa koji je snimio sa devetnaest godina pronađen je pre nekoliko godina.

Svaki od ovih filmova ostavlja poseban utisak na svakog pojedinca.

– Eto jednog od čvrstih razloga zašto je film, ali samo onaj istinski vredan, ispunjen dušom, utočište. Zahvaljujući takvim filmskim ostvarenjima mi se putujući kroz vreme i prostor povlačimo u svoj čaroban svet da bi u njemu otkrili sebe.

Kao jedan od stalnih autora ovog jedinstvenog portala za umjetnost i kulturu, profesor Šetalo nam otkriva svoje zadovoljstvo što je saradnik i sadržajni dio ovog portala, mjesta koje je danas možda i jedino ostalo da cijeni sedmu umjetnost i vrednuje njene prave karakteristike.

– Odluka o slanju teksta na adresu magazina P.U.L.S.E bila je motivisana vrlo ozbiljnim tekstovima i njihovom ilustracijom, a koji su činili jedinstven sadržaj ovog portala . Isto tako i uređenošću naslovne i svake druge stranice istog. Nije teško uočiti da je raspored ponuđenih sadržaja urađen prema zlatnom preseku. To je veoma važno. Osnova svega u prostoru jeste zlatni presek. Veoma mi se dopalo i to što je sajt i pored toliko tema – pregledan i jednostavan za pretraživanje. Na njemu nema nepotrebnih informacija i kolorističkih akcenata. Pozadina je bela. Zaista je postavka urađena sa ukusom, prefinjenim smislom za estetiku. Magazin jeste obojen, ali idejama koje časopisu daruju mladi.

Kao što se njeguje sedma umjetnost, tako se njeguju i sve ostale umjetničke i kulturološke discipline.

– Jer, živeli bi mi tako u jednom (medijski oblikovanom) kulturološkom i umetničkom Matriksu da nema magazina P.U.L.S.E. Zahvaljujući njemu, svi oni koji sa ovih prostora i mnogo šire (do samih granica Gutenbergove galaksije) žele saznati nešto novo iz oblasti kulture i umetnosti zbrinuti su. Rečju, Gutenbergova galaksija u malom jeste magazin P.U.L.S.E – kaže profesor Šetalo.
03 ee70b

On smatra da bi logičan slijedeći cilj bio stvaranje uslova za štampanje Zbirke magazina Pulse, koja bi izlazila četiri puta godišnje. Međutim, iako nije jedini koji to smatra logičnim slijedom događaja, kada se dosegne kvalitet koji posjeduje Pulse magazin, još od svojih početaka, malo je reći da treba strpljenja. Strpljenja do beskraja. I nadanja da će neko ko ima mogućnost imati i sluha da ovu ideju sprovede u djelo.

Muzika, film, fotografija, arhitektura, feljtoni, istorija – na koji god sprat da uđete nećete pogriješiti. Neće vam biti dosadno. Psihologija, religija, nauka, filozofija…. čekajte, čekajte. Polako.

Polako?

Ne možemo polako, jer vrijeme prolazi, iza Pulsovaca je više od pet godina rada, više od 1500 objavljenih tekstova, od čega je skoro hiljadu autorskih, koji su pisani za ovaj portal, dok su ostali preneseni sa drugih mjesta. Mjesečna posjećenost portala prelazi 80 000 pojedinačnih posjeta, a već sam pomenula da ovaj sajt bilježi i više od 3000 pojedinačnih posjeta dnevno.To su cifre vrijedne poštovanja, mjerilo požrtvovanosti i dosljednosti ideji koja koja prožima ovaj portal od samog početka. Tako da dolazimo do potvrde da je „P•U•L•S•E sadržajan, agilni magazin, čiji je motor entuzijazam malog broja posvećenih ljudi koji generišu svoje tekstove.“
Red je da vidimo ko su ti ljudi, ko su ti entuzijasti koji ne odustaju od stvaranja dijela stvarnosti koji ne umire. Ako imamo na umu da je ovo neprofitni magazin, koji zaista živi od ljubavne energije autora njegovih tekstova, onda nam ne preostaje zaista ništa drugo nego odvojiti malo vremena i upoznati se sa tim nepokolobljivim, maštom inspirisanim ljudima.

Sve je počelo davne 2009. od kada sajt pulsira, jednako hrabro i jednako jako boreći se za opstanak. Magazin Pulse osnovali su Snežana Moračić i Boban Savković, pokušavajući da prednost daju kvalitetu a ne kvantitetu. Tako da, ako i malo dublje zađete u arhivu ovog magazina, tekstovi na koje možete naići odišu emocijama, strašću i nadasve misaonom idejom koja pokreće.

6

Danas je Boban Savković glavni i odgovorni urednik, a urednici i autori su Andrej Vidović i Dražen Pekušić, dok je prije njih tu fukciju obavljala Luna Jovanović. Andrej iskreno vjeruje u svijetlu budućnost ovog portala. Njegova želja za istrajnim i kvalitetnim radom ne jenjava, uprkos činjenici da nije plaćen za to niti postoji težnja za tim. Sve to navodi da je ovaj portal nadmašio granice već viđenog. Sada je to pun putnika zahuktao voz koji svoju prugu zna i kada mašinovođa ode da odmori.

U ovom trenutku, Andrej smatra da „PULSE ide smerom za koji bi se moglo reći da je najfokusiraniji i najobezbeđeniji u smislu versatilnosti koliko i čistog opsega i količine tema i tekstova“.

– Budućnost izgleda veoma svetlo. To je sve, međutim, ishod toga što je PULSE mnogo više od zbira svojih delova – pređašnji uticaj i rad koji su imali suosnivačica Snežana Moračić i bivša urednica Luna Jovanović su enormni i rad sam da verujem da mi uspešno nastavljamo stil i osećaj koji su stvorile one, kao i mnoštvo naših stalnih autora i saradnika poput Tanje Mlađen, Aleksandre Jevtović, Srđana Mutlaka, Žarka Čejovića i mnogih drugih autora. Nije kliše kada kažem da zaista PULSE podjednako duguje svakome od njih za svoj osoben duh i dojam koji predočava čitaocima. A posećenost našeg portala, koja je iznad svake pretpostavke, ide u prilog tome da radimo kvalitetno.

Da je kvalitet prisutan, to niko ne osporava. Brojevi zabilježenih posjeta idu u prilog rečenom. Međutim, zanimljivo je, ako smijem primijetiti, da ovaj portal ne Pulsira samo u jednom smjeru. Koliko urednici i autori pulsiraju prema čitaocima, toliko i čitaoci pulsiraju prema njima.

– Valja istaći da smo nakon sveg ovog vremena došli do otrežnjujućeg i ohrabrujućeg zaključka: da, nasuprot onome što nam se servira kao “medijska istina” i kreira kao “javno mnjenje”, u Srbiji i regionu postoji nezasita glad za kulturnim i umetničkim sadržajem onog tipa koji PULSE podržava i zastupa. Reklo bi se da je došlo do tačke prezasićenja sramotnom niskošću i manjkom elementarnog ukusa i dostojanstva u medijima glavnog toka i da postoji veoma snažna kontra-struja ljudi koji odbijaju da im vulgarni nepismenjakovići oblikuju živote i duh njihovog prosečnog dana. Baš u njima, čiji broj raste svakodnevno i velikom brzinom, ali u našoj vlastitoj gladi i ljubavi ka temama kojima se bavimo, pronalazimo čvorište neke osnove za budućnost ali jedno uživanje u trenutku i stvaranju svega onoga što PULSE jeste. Održavamo svežinu, ali ne pravimo duboke rezove i nagle skokove, to smo u svakom trenutku za ovih pet godina – bili prepoznatljivo mi. Evolucija, a ne revolucija.

Ovdje se možemo vratiti na onaj momenat u tekstu kada pokušavamo pronaći odgovore na pitanja – tkud takvo mjesto, kako se obrazovalo i, što je najvažnije – kako se održalo? Možda su sada ti odgovori jasniji.
07 955e4

Redakcija je, sama po sebi, promjenljiva. Prilagodljiva. Živa. Ali ono što joj daje život, nalazi se u čovjeku koji je tu od početka glavni i odgovorni krivac – Boban Savković. Tu negdje je. Andrej ne krije da je on „osoba neverovatne erudicije i vrlo širokih shvatanja usled čega je i sposoban da shvati svakog od nas ponaosob, budući da smo međusobno veoma različiti koliko smo i slični i po temperamentu i po mnogim drugim kriterijumima.“

Profesor Šandor Šetalo posebno ističe saradnju sa Bobanom, koja se odvija „kroz obostrano razumevanje i strpljenje, kroz istrajavanje na detaljima, na nijansama, sve u interesu postizanja najvišeg mogućeg kvaliteta. Posebno me raduje – koliko to samo znači – što tokom saradnje nema lutanja, rasipanja energije.“

Dok, glavni i odgovorni urednik, idejni tvorac i suosnivač, jedina nepromjenljiva za ovih pet godina postojanja portala Pulse.rs, gorepomenuti Boban Savković kaže da je kroz tekstove, fotografije i muziku portala rekao sve što je imao da kaže. Ili će tek, dodala bih, kazati.

Stvorio je sanduk za pohranjivanje nemira duše. Da li ste dovoljno hrabri da zavirite? Da li ste odvažni da idete stopama Pulsovaca? Da ustrajete bez obzira na sve? Njihov moto je Ever tried, Ever failed, No metter, Try again.

Nemojte da se bojite portala koji pulsira, čije srce kuca i koji diše dušama umjetnika, filozofa, naučnika, kako onih istaknutih, tako i onih neistaknutih, ali ne i bezimenih autora, koji su željeli biti dio nečega što neminovno živi i živjeće – misao.

Autor: Ana Bencun
Fotografije: Misha Gordin

Banjalučanka.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *