„Raised By Wolves“ i „Open See“ Džima Goldberga

Džim Goldberg je najviše poznat javnosti po knjigama sa fotografijama, multi-medijskim izložbama i video instalacijama. Raised By Wolves je knjiga koju je izdao 1995 godine.

To je jedan upečatljiv i često grafički prikazan dokument desetogodišnjeg Jimovog istraživanja mladih beskućnika u San Francisku. Sa ovom knjigom Goldbetg je postavio nove standarde za dokumentarnu fotografiju. Goldberg je proveo nekoliko meseci u Los Anđelosu i San Francisku i intervjuisao adolescente, beskućnike i prikazao zastrašujući život koji se odvija na američkim ulicama.

Šokantne fotografije prikazuju od kuće odbegle tinejdžere i njihov život na ulicama. Fotografije prate intervjui, ispovesti čak i delovi pisanih rukom iz dnevnika i crteži. Goldberg se nije samo zadržao na dokumentarnom fotografisanju tinejdžera, već je sa puno uspeha uspeo da stupi u kontakt sa njihovim roditeljima i socijalnim radnicima.

Knjiga fotografija Open See, koja se može slobodno prevesti  Otvori i vidi je deo projekta koji je još u procesu stvaranja i deo je izložbe koja ide uz nju. Goldberg knjigu zove ‘novi Evropljani’ , a tema je egzodus  ilegalnih imigranta, izbeglica iz ratom zahvaćenih zemalja, raseljenih lica, trafikarenje ljudima iz Afrike, Srednjeg Istoka i Istočne Evrope i njihov život na marginama društva. Jedan od posetilaca je izjavio da fotografije ostavljaju posmatrače ‘paralizovane prizorima i nepravdom kako se ti ljudi tretiraju i žive’. Open See je štampana 2009. i komisioni je foto-novinarski  projekat koji je Goldberg dobio od čuvene Magnum fotografske agencije.

2007 godine Goldberg je za ovaj još nedovršen projekat dobio prestižnu nagradu Cartier-Bresson koja mu je finansijski pomogla da putuje u zemlje koje su tema njegovog projekta : Ukrajina, Bangladeš, Liberija i okolina. Uz pomoć Magnuma i različitih nevladinih organizacija Goldberg će prikazati svoj projekat u zajednicama u kojima je radio.

Od 2003 godine Jim Goldberg je snimao kamerom video zapise, slikao polaroidnim aparatom, fotografskim aparatom, skupljao dokumenta, zabeleške i originalne fotografije ljudi koji su žrtve ekonomske, političke, socijalne krize u Evropi i u svetu. Krenuo je iz Grčke, a odatle zainteresovan životom emigranata i njihovim statusom u društvu u Ukrajinu, Bangladeš, Liberiju, Senegal, Mauritaniju i Demokratsku republiku Kongo. Projekat ima vrlo jasan cilj i poruku : pokreće pitanja o globalizaciji, rasizmu i kulturnim preganjanjima. Zanimljivo je da, i pored  tužnih i brutalnih okolnosti i teškog zivota, individue koje je intervjuisao uspevaju da zadrže tračak nade i heroizam.

Goldberg ne želi da se njegov projekat smatra političkim, sebe vidi kao ‘pisca dokumentarnih priča’, kako kaže. On narativnim fragmentima i fotografijama pravi reportaže i klasične dokumentarce. Goldbergova umetnost je prvenstveno humana. Njegovi junaci imaju svoj glas koji se čuje.

‘Od 1970. koristim tekst i razne dokumente, kao i fotografije da bih što bolje prikazao ispovesti’, kaže Goldberg koji živi u San Francisku i predaje fotografiju na fakultetu za umetnost u Kaliforniji ispred belog zida, silueta njegove senke je oivičena crvenom bojom. Unutar senke, Syed je jednostavno napisao ‘Moj san je da odem u Evropu’. Goldberg često predlaže osobama sa fotografija da napišu poneku rečenicu na polaroidu.

Mlade žene na njegovim fotografijama su ilegalno prebačene preko granice i rade kao prostitutke. Jedna od njih, Eva  je napisala na svojoj fotografiji  “Ja sam kurva”. Medjutim, rečenica  ” Ja sam kurva” nije Evino sramotno priznanje, već prkosna, izazovna izjava. Njeno lice bez emocija je potresno.

Ispovest i fotografiju prostitutke ‘Beauty’/ Lepotica/ je izabrao za kraj svoje knjige . ‘Posle sedam godina ovog jebenog života jedina lepota koja mi je ostala je moje ime.’, napisala je.

Tekstovi o fotografiji na portalu P.U.L.S.E