Ulogujte se / Kreirajte profil

Sakriveni nesporazum neuhvatljivih sklopova

Sloboda govora je manje od drugog zla-cenzure. Kolika je sloboda govora u istoj mjeri treba da je smanjena sloboda djelovanja, jer u bilo kojoj slobodi o kojoj je riječ postoji sloboda nastanka devijacija i hvatanja krivina. Zato sloboda govora mora imati ograničenja, ako ne ograničenja, a ono bar dozu rezerve kod svakog ko dopušta i prihvata slobodu govora drugih.

Riječi su tvorevina slična brojevima. Ili, bolje rečeno, brojnim zapisima. Samostalan broj stoji kao apstraktni pojam i sredstvo je za zapisivanje matematičkih koncepata, putem složenijih brojnih zapisa, koji su polazište, ležište za ispitivanje, opisivanje i ispisivanje zakona fizičkog svijeta. Putovanje, putanja od apstraktnih matematičkih pojmova do konkretnih fizičkih zakona je put koji uglavnom, kako je i poželjno, ne trpi aproksimacije. Bilo koji oblik aproksimacije u nauci je korišćen isključivo u njenim teorijskim djelovima, radi učenja i uvježbavanja, provjere valjanosti naučnih metoda koji se ispituju. Eksperimentalna, primijenjena nauka podnosi aproksimaciju, ako su njeni metodi ispitani i dokazani, samo ukoliko mi kao ispitivači, posmatrači, imamo dovoljno spremnosti da prihvatimo i da se nosimo sa posledicama tih aproksimacija. Uglavnom ih dočekamo sa čuđenjem i nespremno. Na začuđenosti i nespremnosti bi trebalo da smo zahvalni samo prvih par puta kada su se desili jer su oni doveli do pojmova ”teorija haosa” i ”efekat leptira”.

Efekat leptira

Efekat leptira

Henri Poincare je čak 1890.godine pretpostavio da početni uslovi sistema sa svojim manjim varijacijama mogu da dovedu do ogromnih promjena kroz vrijeme. To je ”mahanje krila leptira” u sistemu koje će izazvati ”uragan” na nekom drugom mjestu sistema kroz naredne trenutke u vremenu.

Dokaz je došao od Edvarda Lorensa, koji je vršio eksperimente uz pomoć računara, obnavljajući već dobijene rezultate za vremensku prognozu. Od šest decimalnih mjesta originalnog broja, u računar je unio samo tri, vjerujući da to neće značajno uticati na opštu sliku krajnjih rezultata koje je dobio prethodnim mjerenjima. Računar je, neočekivano, izbacio rezultat koji nije bio ni blizu originalnom. To je bio dokaz da male promjene početnih podataka, koje mogu da se dese nenamjerno ako je u pitanju ljudski faktor, dovode do neočekivanih, različitih  krajnjih rezultata od prvobitnih. U tome leži razlog koji objašnjava zašto je klima posmatranog mjesta na planeti tačnija od vremenske prognoze, iako klima opisuje stanje kroz duži vremenski period. Klima zavisi od aktivnosti Sunca, Zemljinog položaja a to su svakako krupniji prirodni faktori i promjenljive koji su predvidljivi i ona je tako opštija slika prirodnih prilika mjesta. ”Mahanje krila leptira” u Francuskoj koje se ogleda u malim promjenama atmosferskog pritiska, temperature ili brzine vjetra i koje je nenadano i nepredvidivo može da izazove ”uragan” u Japanu. Čak iako nam je mahanje izvjesno kao konstantno u aproksimacijama, mjesto ”leptira” i potencijalna mjesta mogućeg ”uragana” nam ne mogu biti unaprijed poznata.

LorenzPatterns

Zato na određene promjene moramo biti spremni, a na posledice koje one izazivaju reaguje se smireno i ispitujući šta one mogu da znače i u kojim pravcima mogu dalje da se mijenjaju.

Gledano iz perspektive čovjeka kao subjekta i jedinog koji može da gleda na način promišljanja i razumijevanja, uslovi koji direktno utiču na njega su oni najbitniji. U nekim aspektima ovo može zvučati netačno i jeste, ali je ipak često činjenica. Vremenski uslovi samo u ekstremnim slučajevima toliko utiču na čovjeka da on biva izglobljen iz svog ležišta. S toga je, čemu smo svjedoci, prognoza vremena nešto čemu se pruža letimična, nepotpuna pažnja. No, postoje ”leptiri”, u čisto društvenim tvorevinama, kojima se ne pruža ni upola toliko pažnje, a koji prijete da naprave duplo veći ”uragan” na rizičnim mjestima i djelove društva uzdrmaju toliko da će odustati od shvatanja sebe i prestati da razumiju druge. Da razumiju sebe i druge tačno onakvim, pravim riječima, kakvi uistinu jesu.

-Da li postoji islamofobija na Balkanu?- tačno su prenesene riječi novinara. Momentalno sam se misaono odvojila od pitanja i krenula ka traženju odgovora.

-Da, postoji; Da, razumljivo je da postoji ako je moguće opravdati je ružnom prošlošću prostora Balkana. – bile su moje misli kao odgovori koji su mi pružali samo polovično zadovoljenje i ispunjenost pitanja takvim odgovorom.

Ako krenemo od početka, od pitanja kao početne tačke, pred nama se pojavljuje riječ koja nam je neopravdano i neispravno samorazumljiva. Postojanje samorazumljivosti u toj riječi je dokaz koliko daleko može da dosegne obični ”zamah” krilima riječi. Islamofobija.

Za sve nas koji sada sebe zamišljamo u (ili smo već u njemu) svijetu monoteističkih datih vjera, znamo da je Islam jedna od njih. To je riječ koja predstavlja vjeru, kao što je slučaj sa Hrišćanstvom. Allah je riječ za Boga. Znak jednakosti ne može postojati između Islama i Hrišćanstva, ali između Allaha i Boga- itekako. Jer je Allah Bog i Bog je Allah. Jedan, Jedini, vanvremenski, beskrajni, bespočetni, beskonačni.

Sveta Sofija, Istanbul

Sveta Sofija, Istanbul

Islam je put do Boga. Put ljubljenja puta koji vodi do Boga nije put koji je oslobođen od mržnje jer postoje različiti putevi do Jednog Boga. Onaj koji voli svoj određeni put do Boga, koji je islamoljub, vjeroljub, rodoljub a koji ne voli Samoga Boga i koji nije Bogoljub, Allaholjub, on nije vjernik. On nije musliman, nije selamljen. On, voleći svoju vjeru, koja u određenim aspektima ulazi u kontradikciju sa drugim vjerama, biva u iskušenju da mrzi ili u nekoj mjeri ne voli pripadnike drugih vjera i tom iskušenju uvijek poklekne jer je takav put kojim ide. Pravi vjernik, musliman, Allaholjub, Bogoljub, slaveći i ljubeći Boga, Allaha, u sebi nema mjesta za mržnju drugih jer sa drugima ne dolazi do protivurječenja zato što je Bog Jedan-svima nama.

Uočavanje razlike između muslimana i islamiste je ključno jer je to jedno u nizu ”mahanja krila”. Islamista je obožavalac vjere, jedan od onih koji u ime vjere i prevaziđenim tumačenjima Božije knjige ubija ljude, pokazujući to drugima, na svirepe načine koji se prisebno ne mogu komentarisati. On stvara islamizam, ne pripadajući Islamu. Kao takav, on biva glasniji i uočljiviji od pravog pripadnika vjere i pravog vjernika- muslimana, koji je Bogoljub, obožavalac Boga, a ne vjeroljub. Islamizam, tako, nije dio Islama. Islam je put do Boga a islamizam je slijepo ljubljenje tog puta, propraćeno brojnim drugim ljubljenjima i mržnjama sebe i drugoga i kao takav on je odvojen entitet od Islama.

Islamofobija, dakle, znači mrzjeti vjeru koja je, usput rečeno, lijepa i koja uči, podučava, kao što to rade i sve druge vjere. Zato bi trebalo da se vjeruje i biti u mogućnosti da se garantuje da takvi ljudi, na koje se u početnom pitanju mislilo, na Balkanu ne postoje. Supotnost tome bi bila porazna. Dok je, sa druge strane, biti islamizmofob više opravdano i više razumljivo. Na engleskom bi ugodno bilo reći: Know the difference!

Takva ”mahanja krilima” riječi kao što je islamofobija dovode do nezaustavljivih ”oluja” koje pomućuju misli generacija čiji put postaje nesvjesna mržnja akumulisana u rezervoarima našeg goriva, spremna da bukne na sami pomen vatre koja bi trebalo da budi samo druga, ljepša i humanija goriva. I pored toga, treba preispitati sve one ”leptire” riječi i djela koji nam neočekivano i bez dozvole dolepršaju u vidokrug, poslane od nekog čije namjere nose akcije koje preduzimaju. Sloboda govora je vrh koji doseže društveni sistem koji imamo i treba se zapitati šta je u tome uzrok a šta posledica. Remeteći i zloupotrebljavajući tu slobodu narušava se put ka idealu sistema kom se teži, a neshvatajući je ozbiljno zapada se u stanja tromosti i neaktivnosti koja sa sobom nose prekid samoispitivanja osnova govora i korišćenja riječi u svom pravom kontekstu i sa pravim značenjem.

‟Sloboda govora stvara slobodno društvo, anarhija u govoru dovodi do anarhije‟, napominje Muhamed Jusufspahić, muftija srbijanski. Dodatak tome je: Sloboda govora treba da stvori oprezno, samoispitivajuće, slobodno društvo.

Za P.U.L.S.E Vesna Mandić

TwitterGoogle+

Ostavite komentar

Vaša uneta email adresa neće biti javno vidljiva. Obavezna polja označena su *