Srećo, ti li si? Gde si se sakrila?

Srećo, ti li si?

Srećoooo u nesreći, srećo u sreći, srećo usrećena zauvek, gde si se skrila? Kojim kostimom si se zamaskirala, kakvom šminkom našminkala? Praviš se važna, jer znaš da jesi. I đavolski se trudiš da te još uvek ne prepoznam.

Zašto te toliko dugo tražim.. I zašto puštaš da vapim za tobom..

I lupu sam pozajmila.. I dvogled.. Što se više upinjem, što je moje oko budnije i što više pomoćnika uključujem, ti kao da si sve dalja i sve više nedokučiva, pobeguljo jedna, što se ne daš ugledati, spoznati.

Neko mi reče-polako, budi uporna, nije još vreme..

Sada znam da ti odlučuješ kada je vreme, dok procenjuješ moju doraslost. A ja trnovito hodam, idem i posrćem, derem kolena, vadim trnje koje kupim, pa se prkosno dižem. I nastavljam sve tako umorna i iscrpljena, žedna tvoje kaplje, gladna tvoje moći.

Ja znam da postojiš, ali mi se čini da svi putevi ka tebi kojima idem vode u nekakve slepe ulice.. Znaš li samo koliko se svaki put razočaram kada shvatim da te ponovo našla nisam..

Svakako te ne tražim u drugim ljudima, odavno sam shvatila da tamo ne stanuješ.

Zašto mi se onda već jednom u razgolićenoj meni ne prikažeš? Znaš i koliko mi je vremena trebalo da pobacam maske sa sebe pred sobom i razgolitim svoju unutrašnjost. Zar ti to ne govori da sam za tebe spremna?

Nekad čak i kad pomislim da si zaista TI pokucala na moja duševna vrata, ono ispadne da je to bila neka tvoja senka.. Tvoj mig, mrvica, sitnica.. Delić, ali nedovoljan i prolazan. Ne stignem pošteno ni da se okrenem oko sebe, senka ti već nestane. To sitno zadovoljstvo prestane, naredni mig izostane. Još jedna slepa ulica u nizu.

Znam šta je. Čikaš me tako. Teraš me da se ne zadovoljavam ni sa kakvim senkama u životu, niti delićima, već samo celinama, suštinama. Samim tim – i tobom celom, glavom i bradom, u svoj tvojoj veličanstvenosti. Ili tako ili nikako, poručuješ mi svojim delima.

Hajde sada, dosta je bilo igranja žmurke. Odazovi se. Vikni, urlikni, učini bilo šta, samo da se uverim da postojiš.. Da ne izgubim veru, to mi je jako važno.

Ti si saosećajna, tako mi ljudi pričaju. Ti si blažena, kunu se oni čiji si davno postala neraskidivi deo. Ti si mudra, ispovedaju oni što pokušavaju da mi te objasne. Sa strpljenjem i kada bude vreme, poručuju mi, prikazaćeš mi se.

Kažu i da nikakve maske nemaš, a kamoli šminku. Da ništa nisam razumela. Kažu da si jedino TI najčistije osećanje uzvišene svetlosti što hoda istim putem kojim hodam i ja, i svi mi. Da ne koristiš čak ni rumenilo da zarumeniš obraze, jer oni sijaju sami za sebe. Oni prirodno blješte od tebe same, kroz tebe samu.

Kažu mi i da se nigde ne kriješ. Da ne idem nekim tuđim putevima za tobom, već da TI negde usput uveliko koračaš ovim mojim. Da samo treba dovoljno da porastem i istovremeno podmladim se, idući unazad do onog nestašnog deteta u sebi koga ću onda da zagrlim i zavolim jako, najjače na svetu, pa da te tu negde, između mene narasle i one male, podetinjene, prepoznam, kako bosonoga plešeš slaveći naše jedinstvo.

I još kažu da je tvoj hod strašno jednostavan što prati ovaj moj, da jednostavniji ne može biti. Da je taj tvoj hod tih, skoro pa bešuman. Ali baš takav, kažu iskustvenici tvoji, jako je postojan. I odiše tom nekom suptilnom radošću, nežnom i blagodarnom, nikada napuštajućom, od koje si zapravo jedino i satkana.

Tek sada shvatam da ti nikada ne vičeš. Tek ne urličeš. Tvoj stil ne može biti divalj i buntovan. Takva sam ja, nemirna i nesmirena, besana, jer te toliko uporno tražim, umirem i rađam se u tom nepoznatom prostoru gde ne uspevam da te napipam. Dok su tvoji metodi bivstvovanja mnogo suptilniji – ruke mirne i spokojne, meke, noge čvrsto prikovane za telo. Glas tih i milujući, onaj prepoznatljivi unutrašnji, koji ne koristi puno reči jer mu nisu potrebne. Energija blaga, isceljujuća.

Onda mi šapni nešto, bilo šta, znam da me čuješ. Samo da poverujem da mi se nazireš, da srećni ljudi oko mene, koji mi te prepričavaju govore istinu. Osećaj blaženstva mi se javlja na samu pomisao na takav tvoj nežan gest, ljupka moja budućnošću što me sada čikaš.

Jednog dana preplavićeš me celu. Znam to. To je jedini osećaj kojim želim da budem obuzeta i podana mu. Samo tom osećaju i nijednom drugom, želim da služim, da mu budem rob. Rob sreće, da.

Nego, dugo traje ova potraga za tobom. Jako sam umorna i sada stajem, snage mi nedostaje. Ti to sve razumeš, nije ovo prvi put da se moja tromost isprečila između nas dve. Nastavljam da te tražim čim snagu povratim, zakrpim poderana kolena i ofucane tabane.

Vetar je počeo odjednom lagano da huče, nestašno provlačeći se kroz pramenove moje kose, suptilno ih bacajući na sve strane. Prepustila sam mu se. Osmehom sam fokusirala pogled u nebeske daljine, odlutala sve do smešnog oblaka na koji sam se blentavo popela razbarušene neposlušne kose.

Sedela sam sama na obali reke, osećajući neku lakoću postojanja sa kojom se po prvi put upoznajem, sposobna da tu i dalje sedim, a da opet tako lakonoga, preskačem sa jednog smešnog oblaka na drugi. Ne znam šta je ovo, ali je mnogo lepo. Sve je nekako jednostavno. Divno, drago, obasjano mirom. Tera me da se sama sa sobom smejem, šetam po oblacima.. Da nisam poludela.. Ili si ovo konačno TI, srećo?

Huk vetra se odjednom uselio u mene samu. Nasmejani oblak takođe. Lakoća postojanja se kočoperila između njih dvoje, zapravo povezujući sve u celinu, sklad u srcu i u duši, ispuštajući ljubavne tonove. U meni i svuda oko mene.

Oh, srećo moja, dobro mi došla. Nisu lagali tvoji podanici kada su pokušavali da mi te objasne. Sve vreme si bila u meni.

Trebalo je vremena. Hrabrosti. Strpljenja. Slepih ulica. Poderanih kolena i ofucanih tabana – patnje. Vere i upornosti. I eto tebe. Jednostavne i lake. Nežne. Sveprožimajuće. Sveprisutne. Za sve su bili u pravu tvoji večni usrećenici što te svakodnevno slave.

Hvala ti što si mi se otkrila.

Konačno sam i ja tvoja robinja. Robinja, a moćnica.

Napojena tvojom ljubavlju. Nahranjena tvojom radošću. Uspokojena tvojim mirom. Prikovana za tebe tvojom jednostavnošću.

Za P.U.L.S.E Milica Pantović

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments