Sve je to movie! – Tom Gotovac

Sve je to movie!, citat je umjetničke i životne filozofije Tomislava Gotovca.

Autorovi fotografski radovi, performansi, eksperimentalni filmovi i objekti, pokazuju da se u stvaralaštvu Tomislava Gotovca mediji isprepliću i nadopunjuju, te da je filmsko iskustvo ključno za njegov opus.

Srp, čekić i crvena zvijezda (1986.)

SCiCZ 1

SCiCZ 2

SCiCZ 3

SCiCZ 4

SCiCZ 5

SCiCZ 6

… ma koliko se sve ono što Gotovac radi u prvi mah nekomu moglo učiniti tek kao golema hrpa većih ili manjih slučajno zatečenih krhotina, u njega je zapravo posrijedi vrlo koherentna, čak i strogo sustavna, autorska strategija, što obavezno zahtijeva da kao takva bude promatrana i promišljena u koordinatama nekih velikih i već definitivno povijesno utemeljenih duhovnih i umjetničkih koncepata u kulturi dvadesetog stoljeća.

Doći će, naime, do kobnih nesporazuma između Gotovčevog djela i okoline. Ta okolina često nema dovoljno znanja ni razumijevanja za to da njegovo djelo valja vidjeti u svjetlu tradicija čije pojedine etape čine poglavlja povijesnih avangardi (napose dadaizma i nadrealizma), kao i brojna poglavlja iz povijesti filma (nijemog i zvučnog, igranog i eksperimentalnog), a u novije doba, neposredno prije ili poslije Gotovčevog djelovanja, u znaku fenomena poput enformela, novog realizma, neodade, hepeninga, Fluxusa, dematerijalizacije umjetničkog objekta, govora umjetnika u prvom licu, performansa, umjetnosti ponašanja, tjelesne umjetnosti, akcionizma, umjetnosti u izvangalerijskim (urbanim i prirodnim) prostorima, umjetnosti statičnih i pokretnih tehničkih slika (fotografija, film, video), umjetnosti u (bojsovski shvaćenom) proširenom polju, odnosa umjetnost – politika i pitanja politizacije umjetnosti, poistovjećivanja umjetnosti i života, umjetnosti kao ekstenzije egzistencije umjetnika, prijenosa problemskog težišta s općenitoga pojma umjetnosti na singularni i personalni slučaj umjetnik, možda najkraće rečeno u svjetlu umjetnosti pojedinačnih mitologija, pod kojim se pojmom razumijeva apsolutna neponovljivost i neuklopljivost umjetnikove osobe…

Monografija Tomislav Gotovac (HFS & MSU, 2003)

Za P.U.L.S.E  Anamnesis / Ex Filmofili

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Skaramush
13 years ago

Ko kaze da je umjetnost elitizam! Evo dokaza da nije.

Kako je, zapravo, malo potrebno za umjetnost! Covjek i ideja. Tijelo i simbol!!

Sve je u glavi i pokretu.

Ove fotke skoro hronoloski pricaju nekoliko prica kroz pokret i predmete. A simolicno zaokruzene.

Prva slika: Cekic u lice, srp pred odbacivanjem. Dodir autarnog.

Druga slika: Srp i cekic kao molitveni, paganski somboli. Skrusenost pred totemima.

Treca slika: Hudinijevska! Zongliranje simobilma koji su vise od ideologije – oni su (opasni) zivot.

Cetvrta slika: Zaklon od svijeta u sjeni simbola, koji su koliko tiranija toliko i zastita!? (najajaci “akt” ). Uostalom, zivjesmo sa tim sukobljenim osjecajima!

Peta slika: Dopola upokojeni ideoloski vjernik.

Sesta slika: Simbol kako krst, kao nadgrobni znak iznad covjeka i jednog vremena.

Tjelesna umjetnost kao vjerovatno najarhetipskija umjetnost covjeka – prvo izrazavanje.

I, da , Anamnesis, ima tu filma! I to onog nijemog, burlesknog, sa (melo)dramom kao osnovnim elementom.

Aplauz, maestru!

Skaramush
13 years ago

Da, Dan mladosti: pagansko-ideoloski obred ali i “narodno veselje”.

Pritisak autoritarnog, ali i strah od zivota iza zavjese koji bjese za mnoge nepoznat!

Sve su to suprotnosti koje Gotovac stavlja u jedan akt..Maherski, majstorski!

Film koji smo gledali, koji smo zivjeli, slazem se.

I jos ga (generacijski) nismo zaboravili. Uostalom, kako da likovi zauvjek napuste komad u kome su igrali?

Pomijesana osjecanja, kao filmski zanrovi!