Zaboravljamo sve, pa i velike filmove. Kao da je našem vremenu oduzeta sposobnost pamćenja, a i sjećanja, one osobine na kojima je izrasla umnost Platona i njegovih duhovnih potomaka. Kada bih danas rekao Sergej Parađanov, koliko bi ih znalo o čemu ja to? A njegov film Sjenke zaboravljenih predaka jedan je od najvećih, a ipak slabo znanih filmova. U njemu Parađanov ujedinjuje elemente folklora, narodne mitologije, egzotične, a njemu priziva njemu tako bliske pejzaže i priču o onima kojih više nema, a još su tu. Boja nara,  film snimljen 1969., završni je korak u filmskoj poetici Parađanova, a vjerojatno i najviše što ova u doslovnom smislu „filmska poetika“ može. Ništa se ne događa, a događa se slika. I u njoj sve. Film u kojem je slika poetika. Naracija nije film, nego njegova vizualnost – tako bi se mogao sažeti stvaralački motto ovog umjetnika filma. Naglašavam: umjetnika. Verzija koja je sačuvana nije do kraja razumljiva, mnogo toga u njoj je nepovezano, nedorečeno, može biti interpretirano na mnogo različitih načina i upravo sve to krije ljepotu ovog statičnog, a tako lijepog filma, upravo to ga čini poetskim djelom.

Parađanov pokazuje poetsko. Ono je niz lijepih slika u kojima nema mnogo kretnji. Poetsko je pokazano u takvom filmu, u filmu u kojem je i samo ime filma kao „pokretnih slika“ dovedeno u pitanje. A u toj statičnosti prebiva unutarnja drama slike. I svaki drugi redatelj koji „snima poetsko“ traži unutarnji intenzitet slike, koja miruje, koja nema previše kretanja, u kojoj je u prvom planu događanje duše. Tako je bilo kod Dryera, Bergmana, Ozua… Parađanov je jedinstven redatelj, koji ne samo da je radikalno raskinuo sa u to doba dominantnim „soc-realizmom“ sovjetske kinematografije (što je bila i osobita politička hrabrost, koja ga je koštala), nego je potpuno usamljena pojava u filmskom izričaju. Njegova jedinstvenost je sigurno pridonijela njegovim životnim teškoćama (a i u životu je bio izoliran, čak odbacivan), ali je stvorila i neusporedivi filmski opus, koji je uveliko zaboravljen, možda baš zbog svoje jedinstvenosti.