Ulogujte se / Kreirajte profil

Zid (Misao i želja) – Kokan Rakonjac

1960 g., 10 min, format: 16 mm / ton filma nije sačuvan.

Kamera: Aleksandar Petković / uloga: Branka Jovanović.

Djevojka se trčeći penje stepenicama, na vrhu se ukažu vrata.

Osmijeh na licu… izlaz. Ali, vrata su zaključana.

Djevojka je razočarana, sjeda na stepenice i sklapa oči…

Zid

Priča o djevojci koja ne uspijeva pobjeći…

Osuđena je na život u malom, depresivnom (kante za smeće / odbačene stvari), zatvorenom (zazidanom) prostoru.

Igra tenzija, u impresivnom ritmu – unutrašnjih uspona i padova: penjanja uz i spuštanja niz stepenice.

Ponesena prolaskom tri osobe kroza zid (različita dob / način hoda), pokuša i sama… sudar sa zidom (njegovom hladnoćom).

Ostaje samo bezlična crna masa (sklupčana djevojka).

“Zid” je moderan, provokativan filmski san pretočen u stvarnost.

Siloviti sudar s talentom i energijom Vojislava Kokana Rakonjca.

Za P.U.L.S.E  Anamnesis / Ex Filmofili

4 komentara na tekst Zid (Misao i želja) – Kokan Rakonjac

  1. Skaramush

    18/03/2010 at 13:19

    Nisam ovo gledao Anamnesis, ali iz onoga sto si opisla jasno je da je to jos jedna “drama simbolizma”.

    Kao sto odsto alkohol!

    Volim kada autor, stilski, pravi vjecno jedan te isti film! Mislim na ideju, naravno.

    I svakako, uzivam u DETALJIMA (kao na ovim kadrovima!). Od njih se sastoje i zivot i umjetnost.

  2. Snežana Moračić

    18/03/2010 at 17:43

    branko je odskrinuo vrata jednoj svojevrsnoj ezoteriji – zaboravljeni vizionari, tacno rece bojan, on je kasavetas jugoslovenskog filma, nazalost niko ni tada a ni sada nema sluha za tako nesto.

    evo jos malo
    Eksperimentalni film Zid režirao je i napisao scenarij Vojislav Kokan Rakonjac, koji je i montažer filma. Direktor fotografije je Aleksandar Petković, organizator snimanja Predrag Čonkić, a glavna glumica Branka Jovanović. Film je snimljen na crno-bijelu 16mm vrpcu dužine sto dvadeset pet metara u trajanju od osam minuta.

    Djevojka trči uza stube. Staje i gleda preko ograde prema vratima. Radosno hita dalje u želji da otvori vrata. Pokušava, ali vrata su zaključana. Nesretna odlazi i sjeda na stube pokraj ograde. Sklapa oči. Kamera prelazi preko nje do krupnih detalja ograde i zida. Dvorište. Naslov filma. Dok traju titlovi, gledamo u krug dvorišta. Nakon titlova kamera opet prelazi na junakinju, koja gleda uzduž golema zida kojem se ne vidi kraja. Glumica rukom dodiruje zid i pokušava naći izlaz. Gleda kroz rešetkasti otvor na ulicu. Vozila prolaze, ljudi hodaju. Udaljava se od zida. Sjeda. Kamera je počinje uznemireno pratiti rezovima na vrhove ograda. Izražava se njezina velika želja da izađe van. Opet prelazimo na beskonačni zid. Junakinja gleda u čovjeka sa šeširom kako se polako gega prema zidu. Prati njegov hod prema zidu. Čovjek prolazi kroza zid. Ona je u nevjerici. Ide prema natrag stubama do ograde, gdje vidi čovjeka kako je izašao van. Sad je kamera prati kako ubrzanim koracima ide prema dolje. Naginje se nad ogradu. Još jedan čovjek hoda i prolazi kroza zid. Junakinja je začuđena. Uto dolazi i treći čovjek koji prolazi kroza zid. Sad kamera ubrzano prati stube prema gore. Junakinja se opet naginje kroz prozor i gleda te iste ljude kako vani nastavljaju hodati. Očajna je, sjedi pognute glave. U jednom trenutku diže glavu prema nebu i tužna izraza lica spušta je prema dolje. Skida cipele i ostavlja ih na stubama. Odlučna je da pokuša i ona. Hitro se spušta, a kamera montažnim rezovima dočarava svu silinu brzine i pomahnitalosti kojom je ispunjena. Trči prema zidu, no ponovno dodiruje samo hladnoću betona. Naslanja se na zid ispruženih ruku. Lagano klizi prema dolje dok se ne sklupča na podu u obliku školjke.

    Smatra se da je ovaj film antologijski primjer i vrhunac amaterskoga filma. Dobitnik je brojnih nagrada. Na Šestom saveznom festivalu amaterskih filmova u Beogradu 1960. osvojio je treću nagradu uz obrazloženje: »Za umetnički nađen ugao posmatranja jednog uopštenog ljudskog problema, datog u impresivnom ritmu i izrazu.«

    Rakonjac je dobio i nagradu za montažu, a Branka Jovanović za glumu. Prilikom predavanja na Akademiji u Beogradu na Odjelu za montažu u klasi profesora Andrije Dimitrijevića dvojica studenata, nakon projekcije filma, rekli su da je film montiran na način MTV-ovih videospotova. Taj komentar ponajbolje svjedoči koliko taj film prelazi vremenske granice i postavlja otvorena pitanja.

    Tomislav Brčić
    iz Zapisa

  3. Anamnesis

    19/03/2010 at 00:20

    Znam za ovaj osvrt iz “Zapisa” / podosta propusta…

    Počevši od minutaže filma.

    Dvorište – kante za smeće.

    Prozor – rešetke na vrhu zida.

    Dob i način (ritam) hoda tri osobe, koje prolaze kroza zid – vrlo bitni detalji (btw, dvije osobe nose šešir).

    Pa do samoga kraja – bezlične crne mase (sklupčana djevojka).

  4. Branko Radaković

    19/03/2010 at 18:20

    Mislim da je neumesno uporedjivati MTV spotove sa kratkim filmom Kokana Rakonjca, iako dva studenta nisu nista lose mislila kada su to izjavila. Mozda ima malo i istine u tome ali ima istine i da PINK produkcija ima dobre spotove, samo sto su kic. Tako je i sa MTV spotovima. Sve to se stvara zbog novca, sto znaci da im je umetnost na poslednjem mestu, dok je Kokan film pravio iz ljubavi, te dostigao i u tehnickom i umetnickom smislu visoke domete koje niko nije u to vreme. Kod MTV-a imamo samo tehnicki savrsene spotove ali tu umetnosti nema. To je samo industrija. Ako su vec uzeli da prave takvu paralelu, voleo bih da to i objasne na nekom primeru, a oni to nisu ucinil. Tako da je ta paralela ostala samo prazno naklapanje, samo da se velica delo Kokana Rakonjca, sto je lepo ali i izgleda kao da je samo radi reda.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *