Ulogujte se / Kreirajte profil

Amerikanci kamenog doba

Dugo se vjerovalo da je američki kontinent bio nenaseljen sve do prije 11500 godina, kada su azijska i sibirska plemena, slijedeći mamute u lovu, prešla Beringov tjesnac koji je u ledenom dobu postao prohodan.

Prema genetskim analizama današnja indijanska plemena doista predstavljaju izravne potomke azijskih plemena. Međutim, genetske analize pokazuju da su današnji Indijanci potomci i drugih naroda, odnosno da su ta azijska i sibirska plemena, stigavši na sjevernoamerički kontinent, tamo zatekla starije kulture. Ovo je priča o jednoj od njih – Solutrenskoj kulturi sa sjeverozapada Francuske, koja je dala potomke na Novom kontinentu.

Solutrenska kultura

Ova je kultura dobila naziv prema mje­stu Solutré u Francuskoj. Pripada kulturama kasnog paleolitika i smatra se najrazvijenijom kulturom na području tadašnje Europe. Svoj vrhunac dosegla je prije 17000 do 21000 godina. Od okolnih kultura razlikuje se po visokom stupnju te­hnike obrade oruđa, a jedinstveni su po izradi vrhova svojih kopalja u obliku vrbina lista i onih s izbočenom oštricom na jednom kraju. Prvi su shvatili važnost toplinske obrade vrhova kojom su dobivali posebnu čvrstoću te su bez teškoća probijali mamutovu kožu.

Vrhove svojih kopalja kasnije su obrađivali s obje strane tako da su dobivali koplja s dvije oštrice. U to vrijeme ovakva obrada nije zabilježena nigdje drugdje u svijetu – osim na američkom kontinentu kod paleoindijanske kulture Clovis!

U srednjem razdoblju razvoja Solutrenske kulture nalazimo i koštane igle s rupom kakve nalazimo i kod inuitskih plemena koja su do današnjih dana očuvala svoj tradicionalni način života.

Kako azijska plemena nisu poznavala takvu tehniku obrade vrhova, indijanska plemena nisu je mogla naslijediti od njih. Jedino su je eventualno mogla naslijediti od Solutrenske kulture. Dapače, izrada vrhova toliko se podudara da ih se gotovo može zamijeniti! Prvi koji je to primijetio bio je dr. Bruce Bradley, arheolog koji se specijalizirao za oružje i oruđe iz kamenog doba.

Starost američkih kultura

Unatoč ovoj neobičnoj podudarnosti, dugo je postojao otpor prema povezivanju ovih dviju kultura. Naime, zbog nedvojbenog vjerovanja u isključivo azijsko podrijetlo Indijanaca, većina znanstvenika nije niti nalazila za shodno da traži dokaze o postojanju ljudske kulture na američkom kontinentu prije tog vremena. Sva iskapanja prekidana su prije nego bi se uopće doprlo do dubljih slojeva, sve dok Jim Adovasio s koledža Mercyhurst u Pennsylvaniji nije nastavio kopati u slojevima koji su prethodili kulturi Clovis i naišao na bogatstvo nalaza najdalje iz perioda od 16000 godina prije Krista.

Prve naznake ove ideje javljaju se još 1933. g., kad je u New Mexicu pronađeno koplje iz kulture Clovis pokraj mamutskog fosila koji je bio stariji od 11500 godina! Međutim, znanstvena javnost tada još nije bila spremna objasniti ovaj fenomen.

Nalazišta kulture pred-Clovisa najvećim se dijelom nalaze na području Sjeverne Amerike. Najpoznatija su Cactus Hill u Virginiji te Meadowcroft Rockshelter u Pennsylvaniji, na kojem je iskapao i Jim Adovasio. Nalazište u Cactus Hillu značajno je i po tome jer su tamo pronađeni primjerci vrhova kopalja stari 16000 godina, koji predstavljaju kariku između solutrenske izrade i kasnije izrade u kulturi Clovis, zaključio je Bruce Bradly.

U Južnoj Americi je istraživao Tom Dillehay sa Sveučilišta Kentucky i utvrdio da je nalazište Monte Verde u Čileu bilo naseljeno prije 12500 godina, što je mnogo prije azijskog naseljavanja.

Kultura Clovis

Kultura Clovis javlja se dolaskom prvih azijskih plemena 9500 godina prije Krista i usvaja znanja kultura koje su prije njih naselile američki kontinent. Jedno od tih zna­nja je i izrada vrhova kopalja vrlo naprednom tehnologijom koja vuče svoje porijeklo s područja današnje Francuske. Kultura Clovis obuhvaćala je područja današnjeg SAD-a, sjevernog Meksika i juga Kanade, a iz nje su se razvila indijanska plemena Sjeverne Amerike.

Još jedna značajka jasno pove­zuje Solutrensku kulturu i kulturu Clovis, a to su pronađena skrovišta s kolekcijama vrhunski izrađenih vrhova kopalja koji su često bojani crvenom zemljanom bojom, što je jedinstveno za te dvije kulture, iako značenje nije sasvim razjašnjeno.

Sve su to pokazatelji koji su ne­izravno upućivali na potpuno drugačiju povijest od one koja je dugo bila općeprihvaćena. Te su nove spoznaje ugrozile ugled etabliranih arheologa te uzdrmale modernu indijansku zaje­dnicu koja ih također nije lako prihvatila. Tom Dillehay i Jim Adovasio dugo su optuživani za podmetanje rezultata ili barem za neprofesionalnost, sve dok se nisu pojavili novi dokazi iz područja genetike za koje je zaslužan Douglas C. Wallace, voditelj Centra za molekularnu i mitohondrijsku medicinu i genetiku sa Sveučilišta u Kaliforniji.

Posljednja genetska istraživanja na indijanskom plemenu Ichigua s područja Sjeverne Amerike pokazala su izravnu vezu s tipično europskim genotipom i to upravo iz vremena Solutrenske kulture. Dapače, pokazala su povezanost s nizom kultura koje su u valovima od prije 30000 do prije 15000 godina stizale na američki kontinent, a Solutrenska je samo jedna od njih!

Sharon Begley i Andrew Murr proučavali su sačuvane lubanje paleoindijanskih plemena te naišli na sasvim različite rase koje su živjele jedna tik do druge.

Put preko Atlantika?

Kako je jedna europska paleolitska kultura mogla izvršiti utjecaj na američke kulture, kad, koliko je poznato, nijedna razvijena antička civilizacija nije uspjela prijeći Atlantik?

Znanstvenici su ponudili sljedeće objašnjenje ovog fenomena: razdoblje procvata Solutrenske kulture vrijeme je vrhunca ledenog doba. U to vrijeme snijeg je potiskivao plemena u nizine te je područje lova postajalo sve uže. Većina životinja izbjegla je u potrazi za hranom. Istovremeno se polarna ledena kapa spustila skroz preko sjevernog Atlantika, a razina svjetskih mora bila je mnogo niža jer se velik dio vode pre­tvorio u led. Istraživanja su pokazala da su se plemena okretala ribo­lovu tek pred prijetnjom izrazite nestašice hrane, jer je to način života koji je riskantan i zahtijeva vezivanje uz određeno mjesto boravka. Suočeni s prijetnjom izumiranja, dio pripadnika Solutrenske kulture otiskuje se na ledeni i nepoznati Atlantik.

Atlantida

Moguće objašnjenje veze između američkih i europskih paleolitskih kultura mogla bi biti i legendarna Atlantida. Mitovi i legende naroda s obje obale Atlantika prepuni su priča o moćnoj civilizaciji na kontinentu između Europe i Amerike. Taj kontinent je tijekom niza kataklizmi nestao pod morem. Predaje govore o stotinama tisuća godina koje su protekle od prve kataklizme do potonuća posljednjeg ostatka Atlantide koji Platon spominje u svom Timeju i Kritiji. Ako je Atlantida postojala, onda bi veza između američkih i europskih kultura moglo biti zajedničko porijeklo onih koji su pred kataklizmama bježali na zapad u Ameriku, odnosno na istok u Europu.

Njihova tehnologija i oruđa omogućavali su izradu malih otvorenih čamaca. Vrhunska tehnologija izrade kopalja omogućila im je da ih prenamijene u harpune. Izum igle omogućio je izradu nepropusne odjeće. Ujedno su to sve karakteristike koje dijele s Inuitima koji i danas žive ovim načinom života te uspijevaju prelaziti velike morske udaljenosti.

U malim, drvenim čamcima, s po tek nekoliko ljudi, otiskivali su se u valovima kroz duža vremenska razdoblja, prateći liniju leda na sjevernom Atlantiku. Nakon ribarenja iskrcavali bi se na najbližu santu leda. Čamac se mogao okrenuti i pretvoriti u sklonište od polarnih vjetrova te čestih oluja. Nakon nekoliko mjeseci putovanja, malen dio preživjelih iskrcao bi se na sjeveroistočnoj američkoj obali i otuda bi krenuli u osvajanje čitavog kontinenta.

Uz njihov dolazak i uporabu novog oruđa koje su donijeli vezuje se naglo istrebljenje velikih sisavaca koje su tamo zatekli, npr. mamuta, velikog ljenivca, velikog crnog medvjeda, itd. Pretpostavljenu rekonstrukciju njihova putovanja postavio je Dennis Stanford sa Smithsonian Institution, proučavajući slične pothvate kod današnjih Inuita koji svoj način života nisu mijenjali već tisućljećima.

Osporiti čovjeku da je sposoban stvoriti vlastiti put preko prepreka koje neminovno mora prekoračiti, kao što je Solutrenima dugo osporavan takav pothvat, značilo bi osporiti hrabrost, izdržljivost i inovativnost i samom čovjeku.

Autor: Martina Musović

Nova Akropola

  •  
  •  
  •  
  •  



Ostavite komentar

Komentari objavljeni na sajtu ne odražavaju stav uredništva, a stavovi objavljeni u tekstovima nisu nužno i stavovi redakcije.

Zabranjeni su govor mržnje, pretnje, uvrede na nacionalnoj, religioznoj, rasnoj ili polnoj osnovi, kao i psovke. Zabranjeno je i lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Takođe, komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.

Obavezna polja označena su *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.