Uporedna analiza filma ”Istrebljivač” i romana ”Sanjaju li androidi elekrične ovce?” (II deo)

Uporedna analiza filma ”Istrebljivač” i romana ”Sanjaju li androidi elekrične ovce?” (II deo)

Zora iz filma je u romanu Luba Luft. U romanu je ona operska pevačice koja svojom muzikalnošću budi osećanja kod Dekarda. U filmu je plesačica sa veštačkom zmijom. Dekard prema njoj ne oseća ništa, iako kod gledaoca može da izazove saosećanje postignuto dramatičnim muzičkim efektima u sceni njenog umiranja.

Dva policajca u filmu predstavljaju arhetipove filma noar. Prvi je Brajant, Dekardov šef. Njega u romanu nema. U filmu, on pije, psuje, replikante smatra nižom rasom i naziva ih pogrdnim imenom – “Skin jobs”. Drugi je Gaf, Dekardov partner. U rediteljskoj verziji filma, on pravi origami figurice unoseći sumnju u Dekardov identitet. Gaf je modifikacija Fil Reša iz romana. U romanu, on je hladnokrvni ubica androida. Njegov lik predstavlja suprotnost androidima koji su se po svim osobinama približili ljudima – on je čovek koji je toliko ogrubeo da se po svim osobinama približio androidima. U filmu Gaf predstavlja lice iz senke, stalno motri na Dekarda, odajući utisak nekoga ko zna mnogo više od njega. Nosi šešir i kaput i izgovara udarnu repliku, u sceni na krovu, Dekardu, nakon što završi s Rojem: “You’ve done a man’s job”.

Capture3

Kao što u filmovima o privatnim detektivima postoje detektiv i nestala osoba za kojom traga, tako u „Istrebljivaču” postoje Rik Dekard i odbegli replikanti, dakle „lovac” i „lovljeni”. Ridli Skot je verovao da androidi mogu na neki način da imitiraju ljudska osećanja. U romanu, objašnjeno je da bi jedan android ubio drugog bez „razmišljanja”. Gledaoci se s replikantima u filmu mogu lakše saosetiti nego čitaoci s androidima u romanu. U romanu, svaki put kada čitalac počinje da se identifikuje sa androidom, android učini nešto loše. Objašnjena je nemogućnost androida da dožive empatiju.  Bivaju upucani, umiru u trenutku, dok im ispadaju mehanički delovi. U filmu replikanti krvare, nikada im se ne vide robotički delovi, smrt im nalikuje na ljudsku, što u gledaocima budi saosećanje.

20110823-064902

Međutim, dok iz romana izostaju precizni fizički opisi androida, u filmu je izgled replikanata upečatljiv i izdvaja ih od ljudi. „Replikanti su, naravno, savršeni belci, idoli holivudizacije zapadne civilizacije i stoje nasuprot „stvarnim“ muškarcima i ženama u filmu koji su ružni, stari, bolesni i obojeni. Dakle, filmovi na koje se filmski narativ referiše su filmovi belih Amerikanaca, filmovi Holivuda.” (Ana Janković Piljić, “PRESVLAČENJE I ARTIFICIJALNO TELO U FILMU BLEJD RANER ili „ŽENSKO” U ODSUSTVU” komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/zbornikfdu/11-12/07/download_ser_cyr

Dijalog je u filmu grub i brutalan. Dugački dijalozi iz romana su svedeni na razmenu jezgrovitih, ledenih replika, a govor je približniji svakodnevnom. Iz romana su iuzete diskusije koje odgovaraju isključivo naučnoj-fantastici, tiču se tehnoloških naprava, futurističkog načina života uopšte, a izmišljenih pojmova gotovo da nema. U romanu se mogu naći redovi poput: „Pa u tome je suština mercerizma. Zar vi ne učestvujete u fuziji? Zar nemate empat-kutiju?” (Filip K. Dik, “Sanjaju li androidi električne ovce?”, Algoritam, Beograd, 2007, str. 59.)

blade_runner_22

S druge strane, neke od upečatljivih filmskih replika koje bi pristajale klasičnom noar filmu su:

I’m not in the business. I am the business.

They don’t advertise for killers.

If you’re not cop, you’re little people.

(hem.passagen.se/replikant/filmnoir.htm)

Svojstvenost noar filmu je upotreba naracije u prvom licu.  Pripovedački ton je pun ironije i cinizma, ali smiren i ravnodušan. Protagonista događajima pristupa s dozom hladne analitičnosti. Takva naracija je dodata naknadno u verziji za američke bioskope iz 1982. godine, ali je i izbačena u rediteljskoj verziji iz 1992. Ukupno postoji sedam verzija filma, koje se razlikuju u četiri do pet minuta filmskog materijala, a poslednja je The Final Cut iz 2007. Najznačajnije promene nastale su 1992. Tada su izbačeni srećan kraj i naracija, a ubačen motiv jednoroga u Dekardovom sećanju, što anticipira ideju da je on sam replikant. To ga još jednom poistovećuje sa junakom filma noara, jer je njegov identitet doveden u pitanje, a rešava se putem sećanja. Ovakvo rešenje, međutim, potpuno obesmišljava ispunjenje motoa korporacije Tirel u sceni u kojoj Roj Dekardu poštedi život, a to je da replikanti postaju „veći ljudi od ljudi”. U tom slučaju, jednostavno se jedan replikant pokazao kao veći čovek od drugog replikanta.

Scena koja je očigledan omaž noar filmu je ona u kojoj Dekard ulazi u Zorinu garderobu i obraća joj se izveštačenim, nazalnim tonom, govoreći joj da je iz „Američkog udruženja varijetetskih umetnika”, zatim da je iz „Diskretnog komiteta za zloupotrebu morala” i da je njegov posao da proveri ima li rupa na zidovima garderobe. Takvim tonom govori i Filip Marlou u filmu “The Big Sleep” (1946), u knjižari, ne bi li od bibliotekarke iznudio informacije o uceni. (Dark Past/Dark Future A Comparison of “Blade Runner” and “The Big Sleep” By Jeff Warshaw, 2009 multiverse.org/fora/showthread.php?t=12464)

fhsfh

Motiv koji se često sreće u detektivskih filmova su oči. Karakteristični su kadrovi oka čiji se pogled vidi u prethodnom ili narednom kadru. Tako se na samom početku „Istrebljivača” gorući Los Anđeles ogleda u nečijem oku. Zatim se vidi Leonovo oko pre nego što će obaviti Voigt-Kampov test. Zatim, krupan kadar zlatnog oka sove nakon što Beti ubije Tajrela. Osim poigravanja s perspektivom gledanja, same oči su naglašene u čitavom filmu. Roj i Leon odlaze u genetsku laboratoriju, „Svet očiju”. Osim što se tu susreću s procesom izrade veštačkih očiju, Leon maltretira inženjera ređajući mu veštačke oči na ramena, a Roj igovara repliku: “If only you could see what I’ve seen with your eyes.” U sceni u kojoj se Leon sprema da ubije Dekarda, pokazuje mu na oči s dva prsta, Pirs u jednoj sceni šminka svoje oči debelim slojem crnog spreja, itd. (Retrofitting Blade Runner:Issues in Ridley Scott’s Blade Runner and Philip K. Dick’s Do Androids Dream of Electric Sheep?, Judith Kerman, 1991, page 46)

Radnja filma je, u odnosu na roman, izmeštena iz San Franciska, 1991. u Los Anđeles, 2019. Izgled ovog grada je osmislio slavni crtač, Žan „Mebijus” Žiro, a kasnije je postavio mizanscen novom podžanru naučne-fantastike – sajberpanku. Ridli Skot za Mebijusov uticaj na filmsku imaginaciju kaže: „Naći ćete ga svuda i ne možete se osloboditi njegove uticajnosti. Filmovi Osmi putnik, Istrebljivač, Tron, Ambis, Peti element, pa i Lukasovi Zvezdani ratovi, nastali su duboko pod uticajem (ili direktnim učešćem) Mebijusa, njegovog neobičnog osećaja za dizajn, neponovljivo prepoznatljivog načina na koji on dočarava nerealno. Nerealno je kod njega širi pojam od fantastičnog. Raspitajte se uostalom o tome kod Filipa K. Dika.” (“VREME”, broj 1106, 15. mart 2012, Kultura vreme.com/cms/view.php?id=1041055&print=yes)

gaff6

U „Istrebljivaču” je stvoren grad budućnosi sa konceptom prenaseljenog azijskog grada. S druge strane, Dikova predstava Zemlje je pustoš u kojoj životinjama i ljudima preti istrebljenje. U romanu je Zemlja prekrivena slojem perutnine – nagomilavajućeg bespotrebnog smeća koje predstavlja odraz besmislenosti i rastrošnosti potrošačkog mentaliteta. Toga u filmu nema. Umesto prašine, sumornoj i mračnoj atmosferi doprinosi neprestano pljuštanje kiše, karakteristično za film noar. Sunce se vidi kroz prozor, u jednoj kratkoj sceni u kancelariji korporacije Tirel, ostatak filma je u mraku. Blješte svetla reklama i noćnih klubova, ulice su bučne i sugerišu na atmosferu nasilja. Grad je predstavljen kao mesto u kom vreba opasnost.  U scenama u kancelariji preovladavaju duge senke, a česti su prizori zadimljenih prostorija.  Tu su i karakteristični detalji noar filma poput venecijanera i lustera-ventilatora. U sceni u Dekardovom stanu, svetlost prodire kroz venecijanere stvarajući horizontalne linije na Dekardovom licu dok priča s Rejčel. U sceni u kojoj Holden ispituje Leona u kancelariji, na plafonu je luster-ventilator koji se preteće vrti vrlo blizu Holdenove glave. Kontrasti su oštri, kompozicija je često ugaona i neprirodna.  Izolovani snopovi svetlosti presecaju tamu, npr. plava svetlost u mračnom Sebastijanovom stanu. Upotreba krupnih kadrova potencira osećaj klaustrofobije.

jkkk

Muziku za film je komponovao grčki kompozitor Vangelis. Soundtrack spada u, takozvanu, ambijentalnu muziku. Preovladavaju melanholične muzičke teme, kombinovane s elektronskim futurističkim zvukom. (“Američki noar film”, Miša Nedeljković, Hinaki, 2006, Muzika u noaru, str. 100.)

 U „Istrebljivaču” muzika u značajnoj meri doprinosi da kod gledaoca probudi osećanje paranoje. Potencira psihološko stanje junaka, osećaj opšte napetosti, ali i olakšanja, npr, u sceni u kojoj su Roj i Dekard na krovu.

Uočivši elemente noar filma u romanu Filipa K. Dika, Ridli Skot je stvorio detektivski film s protagonistom koji je antiheroj, poterom, femme fatale i prljavim policajcima u kišovitom i mračnom ambijentu Los Anđelesa. Zadržavanjem naučno-fantastičnog okvira, ovaj film dobio je začudnost i nastala je kombinacija starog i novog. „Sanjaju li androidi elekrične ovce?” je na ovaj način približen i onima koji nisu ljubitelji naučne-fantastike. Upečatljiva estetika filma, dobra priča i pitanja koja postavlja su ono što ga čine posebnim i pamtljivim.

Za P.U.L.S.E Tisa Milić

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Prethodni nastavak

.

LITERATURA:

1. „Sanjaju li androidi električne ovce?”, Filip K. Dik, Algoritam, Beograd, 2007.

2. Dejvid A. Kuk, „Istorija filma II”, CLIO, 2007.

3. „Američki noar film”, Miša Nedeljković, Hinaki, 2006.

4. syd-film-blog.blogspot.com/2010/09/book-movie-comparison-do-androids-dream

5. film.krstarica.com/l/filmske-vesti/ko-je-ridli-skot

6. dekardovjednorog.wordpress.com/2012/03/03/filip-k-dik-kratka-biografija-i-neke-zanimljivosti

7. Read Philip K. Dick’s 1981 letter predicting Blade Runner’s impact
blastr.com/2013-3-26/read-philip-k-dicks-1981-letter-predicting-blade-runners-impact

8. „Notes on Film Noir”, Film Comment 8, 1, Spring 1972

9. Cowie, E., ‘Film Noir and Women,’ in Copjec, Shades of Noir, 1993
scribble.com/uwi/br/br-misog

10. Ana Janković Piljić, „PRESVLAČENJE I ARTIFICIJALNO TELO U FILMU
BLEJD RANER ili „ŽENSKO” U ODSUSTVU”
komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/zbornikfdu/11-12/07/download_ser_cyr

11. hem.passagen.se/replikant/filmnoir

12. Dark Past/Dark Future A Comparison of “Blade Runner” and “The Big Sleep” By Jeff Warshaw, 2009
multiverse.org/fora/showthread.php?t=12464

13. Retrofitting Blade Runner:Issues in Ridley Scott’s Blade Runner and Philip K. Dick’s Do Androids Dream of Electric Sheep?, Judith Kerman, 1991, page 46

14. „VREME”, broj 1106, 15. mart 2012, Kultura vreme.com/cms/view.php?id=1041055&print=yes

15. home.roadrunner.com/~jhartzog/bladerunnerfilmtext

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments