Bogotražiteljstvo i rokenrol. Gde je čovjek? Rok sastav – Bjesovi

Moglo bi biti veoma izvjesno da rokenrol znači bogotražiteljstvo. No, ono što se krije u toj izvjesnosti nije suštinski izvjesnost. Bogotražiteljstvo samo po sebi može da znači izvjesnost u odnosu na srce koje traži Boga, kao što njegovo prisustvo znači izvjesnost sama po sebi. Da li potraga za Bogom prethodi obraćanju Bogu ili to obraćanje prethodi bogotražiteljstvu? Kako postajemo sigurni da smo u Njemu i da je On u nama? Pitanje koje može da dodirne srca i umove, ali ne i sami razum. Neumjesno bi bilo izričito govoriti o tako dubokom odnosu iz jedne svjetovne perspektive. Zatičući se baš tu, iz iste rupe koja nas spaja i razdvaja, a u koju smo svi bačeni sa glavama okrenutim ka gore, ostavljam tragove sa putovanja koje traje.

Sve se intenzivnije šire glasine kako je vremena manje, a kako nekim čudom i prostor postaje tjesniji. Kao da se čitava vasiona sužava za umove i srca koja bi objavila – evo čovjeka !

U jedno smo sigurni, čovjek je među nama. Taj čovjek nije dezintegrisano biće, neobično, on apologetski dolazi da svjedoči sam život. Ne nameće, ne osuđuje, ne kažnjava. Sasvim običan čovjek koji ne pomućuje um i čije je da – da, a ne – ne. Ne želeći da postane silan, postaje silan. Ne želeći da se oneobičava, postaje neobičan u svojoj jednostavnosti i nedsvosmislenosti. Namršti se kada čuje: sve je u rukama čovjeka! sve je relativno! Raduje ga sva tvar na zemlji, jer u njoj vidi obrise ljubavi. I samo jedan sjen je dovoljan, prah svjetlosti u kosmosu nepočinstva, da sve sažme u mogućnost, za život. On je moćan u svojoj slabosti i nije slab u svojoj moći. Otuda je sposoban da cjelovito misli, pa je u svakoj riječi, misli i osjećanju prisutan sav bez ostatka. Silom ljubavi pruža ruku onome koji gori a ne sagorijeva, čije se meso u svjetovnoj vrelini samo od kostiju odvaja. Snagom ljubavi pobjeđuje smrt i adsko tijelo plače suzama čovjeka. Legion varnica koje su se našle u vazduhu, napuštajući tijelo oslobođeno smrti, odlaze sa svojim gnjevom bez povrata i ovaj ustaje da dalje svjedoči – život. To je čovjek koji nas poziva da probudimo uspavanog čovjeka u nama, uspavamo zlo koje dolazi iz dubina, idući iznutra ka spolja, eda bismo mu tim uspostavljanjem objavili rat i proglasili pobjedu života nad igrarijom, koju taj gospodar tame, oslovljava smrću. 

”A kad on dođe na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva besomučnika izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći onim putem. I gle, povikaše govoreći: Šta hoćeš od nas Isuse Sine Božiji? Zar si došao ovamo pre vremena da nas mučiš? A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja. A demoni ga moljahu govoreći: Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja. I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali se krdo svinja sa brega u more i utopiše se u vodi. A svinjari pobegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za besomučnike. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. I videvši ga moliše ga da ode iz njihovog kraja. I ušavši u lađu pređe i dođe u svoj grad”

Tako i Bjesovi u čiji sastav ulaze, usuđujem se da kažem, bogolika bića, svojom stvaralačkom energijom proslavljaju život, a protestnom konceptualnošću kao oštrim prikazom smjenjivanja uloga u svijetu gdje se život projavljuje, svjedoče njegovu neobičnu lakoću. Istina je da i sami bjesomučno istjeruju demone na čistinu, zahvaljujući čemu ne miješamo pojmove. Kao bogotražitelje ne možemo ih nazvati bjesovima, jer su svojom celemudrenošću uspjeli da prevare iste te bjesove otkrivanjem njihovog imena, što je na putu obogotvorenja jedna od najznačajnijih spoznaja. Rokenrol će u tom kontekstu podstaći na trezvenoumlje i  pomoći u odbacivanju elegantno upakovanog zla!

Za P.U.L.S.E: Andrea Peruničić

Tekstovi o religiji na portalu P.U.L.S.E

Tekstovi o muzici na portalu P.U.L.S.E

  Andrea Peruničić, Bjesovi, Muzika, rokenrol