Ne samo o sličnostima Kišove Grobnica za Borisa Davidoviča i Štulićevog Krivog srastanja, već i Kiša i Štulića – onog Štulića kojeg smo znali do sredine osamdesetih – mogao bi biti napisan čitav esej. Reč je o dve istinski srodne umetničke, intelektualne i moralne fizionomije. O dva vrlo slična senzibiliteta. Štulić se pozivao na Grobnicu, […]
Narcisi koji se ogledaju u supi Milovan Vitezović je za knjigu “Venac od trnja za Danila Kiša”, po kojoj je upriličen i ovaj feljton, svoje svedočenje o “bardu s mansarde” naslovio “Usputnica o Danilu Kišu”. Na samom početku teksta autor kaže: Ovaj naslov za ličnu belešku o Danilu Kišu stavljam namerno i smatram ga […]
Milovan Vitezović je za knjigu “Venac od trnja za Danila Kiša”, po kojoj je upriličen i ovaj feljton, svoje svedočenje o “bardu s mansarde” naslovio “Usputnica o Danilu Kišu”.
Bežanje od drugih i od sebe Danilo Kiš predstavlja reprezentativnu deonicu srpske književnosti i kulture. Ubraja se u najveće pisce koji su stvarali na srpskom jeziku. Uz Andrića i Crnjanskog, čije “književno roditeljstvo” je stalno isticao, spada u najprevođenije srpske pisce. Na raznim svetskim jezicima, na katedrama, institutima i akademijama, neprestano nastaju nova dela o […]
Danilo Kiš je bio strastveni i odani pušač, koji je za cigaretu bio vezan kao Antej za zemlju. Stajala mu je među prstima kao prirodni deo tela, nalik na kandilo u popovskoj ruci ili pero u Njegoševoj šaci. S cigaretom je izgledao posvećeno, dok bi usnama iz dubine svojih pluća izvlačio crnu pređu dima ispuštajući […]
Данило Киш био је писац. Иако звучи превише једноставно, управо је то најтачнија дефиниција, опис и свеобухватна одредница за једног од најзначајнијих стваралаца које је српска књижевност имала. Из његовог је пера потекла сатирична поема Мансарда, романи Псалам 44, Башта, пепео, Пешчаник, збирке приповедака Рани јади, Гробница за Бориса Давидовича, Енциклопедија мртвих, есеји, полемике и […]
“Negde tokom februara – marta 1976, ako me sećanje ne vara, u svom stanu u Rue de Carros, u Bordou, u blaženoj samoći i dokolici, završio sam priču pod naslovom Grobnica za Borisa Davidoviča. Sutradan, da, čini mi se to bejaše sutradan, ili kroz dva dana, još u zamahu stvaranja što ga pesnici zovu “nadahnućem”, […]
„Svaka biografija, a pogotovu biografija pisca, ako nije doživela milost uobličenja, jeste nužno redukcionizam: jedinstvena i neponovljiva životna priča jednog jedinog i neponovljivog čoveka u jednom jedinstvenom i neponovljivom vremenu, ono dakle što je čini različnom; a idealna i zanimljiva bi bila ona koja bi sadržala u sebi biografiju svih ljudi u svim vremenima.“ (Gorki […]