Čitaoca treba začuditi

Dobro pisati znači ujedno i dobro misliti i dobro osjećati i dobro se izraziti. Stil pretpostavlja sjedinjenje i primjenu svih sposobnosti uma; ideje su temelj stila…

Samo dobro napisana djela preći će na potomstvo: mnoga saznanja, neobičnost činjenice pa i sama novost otkrića nisu sigurni jemci za besmrtnost; ako su djela koja sve to sadrže napisana bez ukusa, bez otmenosti, bez duha- ona će nestati; jer saznanja, činjenice i otkrića lako se preuzmu i preotmu…

Sve su te stvari iznad čovjeka, a STIL JE ČOVJEK SAM. Stil se, dakle, ne može ni oteti, ni prenijeti, ni falsifikovati; ako je stil otmen, plemenit i uzvišen, piscu će se jednako diviti u svim vremenima, jer samo je istina trajna, čak i vječna. Stil je lijep, u stvari, samo po bezbrojnim istinama koje predstavlja.

Iz ”Rasprave o stilu”, Bifon, 1753.

Ovdje se ne govori o poznatom italijanskom golmanu Bufonu. Žao mi je.

Francuski naučnik, matematičar, enciklopedist. Uveo integralni račun u teoriju vjerovatnoće. Problem Bifonove igle u teoriji vjerovatnoće nosi ime po njemu. Član Francuske akademije nauka. Pretvorio je Jardin de Roi (današnji Jardin des Plantes) u važan istraživački centar i muzej.

Izabran je i za stranog počasnog člana Američke akademije nauka i umjetnosti. Savremenici su govorili da je istinski otac sveg znanja kad su u pitanju prirodne nauke u drugoj polovini 18. vijeka. Bio je talentovan i za pisanje. Dobio je poziv da se pridruži velikoj pariškoj akademiji ”Académie française” 1753. godine. U svojoj ”Raspravi o stilu” koju je izdeklamovao pred članovima akademije, Bifon tvrdi:

Dobro pisanje se sastoji od dobrog razmišljanja, dobrih osjećaja i dobrog izražavanja s jasnoćom u umu, duši i ukusu.

Le style est homme.
Tokom života je objavio 36 svjezaka svog najznačajnijeg djela.

”Histoire Naturelle”.
Histoire naturelle, générale et particuliére

Ovo je Bifonovo najznačajnije djelo. Napisano je 36 svjezaka, ali su i dodatno objavljene i njegove bilješke iz 1789. Njegova zamisao je bila da u djelu pokrije sva tri ”carstva” prirode, ali se opredijelio na opis životinjskog carstva i carstva minerala.

Savremenici su takođe tvrdili da je ovo djelo napisano briljantnim stilom i da je pročitano od strane svake obrazovane osobe u Evropi. Na samom početku, Bifon dovodi u pitanje koliko je korisna matematika, iznosi kritike Linneovog taksonomskog pristupa proučavanju prirode, opisivao je istoriju postanka Zemlje. Dok je proučavao životinjski svijet, primjetio je da uprkos sličnim uslovima okoline, različite regije imaju različite vrste životinja i biljaka. Ovaj koncept se danas naziva Bifonov zakon i smatra se da je to bio prvi koncept biogeografije. Tvrdio je da su se sve četvoronožne životinje na Zemlji razvile od izvorne skupine od samo 38 vrsta četvoronožaca. Na temelju ovih tvrdnji, Bifon se smatra pretečom Darvina.

Razmatrao je i sličnosti između čovjeka i majmuna, ali je odbacio mogućnost zajedničkog pretka. Takođe, tvrdio je da Americi nedostaju velike i moćne životinje, kao i to da su ljudi manje muževniji od onih evropskih. Ovu inferiornost je pripisao močvarnom smradu i gustim šumama na američkom kontinentu. Bifonove primjedbe su toliko razbjesnile Tomasa Džefersona tako da je poslao dvadeset vojnika u šumu da ulove losa za Bifona kao dokaz o ”snazi i veličanstvenosti američkih četvoronožaca”. Bifon je kasnije priznao svoju grešku.

Raspravljao je i o postanku Sunčevog sistema, pretpostavljao je da su planete nastale udarom kometa sa Suncem. Navodio je da je Zemlja nastala mnogo ranije, izračunao je starost Zemlje oko 75000 godina.

Njegove ideje su nailazile na osudu teologa sa Sorbone, tako da je Bifon bio prisiljen da poriče svoje tvrdnje da bi izbjegao probleme.

Za P.U.L.S.E Milica Čolović

Tekstovi o nauci na portalu P.U.L.S.E

  Matematika, Milica Čolović, Nauka