Codex Seraphinianus i Voynich Manuskript: Zagonetke u formi knjige

Codex Seraphinianus i Voynich Manuskript: Zagonetke u formi knjige

Knjige imaju čudesno, gotovo nadzemaljsko dejstvo na stanje onoga ko ume da ih apsorbuje na potpun, takoreći hedonistički način. Bibliofili su u stanju da nabroje naigled beskrajan niz vrednosti koje knjiga u sebi nosi: sentimentalnu, saznajnu, simboličku, nostalgičnu, istorijsku, pobunjeničku, enigmatičnu. Povod za ovu priču je poslednja nabrojena kategorija, kojom gospodare dva dela koja nadilaze svake kriterijume “normalnosti” i ovozemaljskih područja znanja – knjige toliko neshvatljive da im literarni stručnjaci nisu pronikli ni tik pod površinu. Niti ima naznaka da će ikada.

codex-seraphinianus-1

Codex Seraphinianus je, već na prvi pogled, štivo raskošne likovnosti čija grotesknost može imati vrlo efikasno svojstvo pobuđivanja neodređeno neprijatnih senzacija duž kičme posmatrača. Da – posmatrača, a ne čitaoca, stoga što je pisana porcija knjige u potpunosti neprevodiva jer se služi, najverovatnije, veštački konstruisanim alfabetom – makar još uvek nepoznatim, sa snažnom sličnošću sa kakvim semitskim rukopisom zbog svoje krivolinijske prirode.

sera

Autor i ilustrator, italijanski arhitekta i grafički dizajner, Luigi Serafini, je sa kraja 1970-ih iznedrio ovu svekoliku zbirku pojmova, pojava i delatnosti “sveta u ogledalu”, neku vrstu bukvara paralelnog univerzuma i/ili izmaštanih svetova sa one strane međe našeg i onostranog. Codex bi za tu tuđinsku nadrealnost bio ono što je za nas Didroova Enciklopedija: izdašan indeks naseljenika, mašina, mode (prekomerno ekstravagantne čak i za sedamdesete), flore i faune, nerazumljivih obreda, ceremonija i festivala, nauke, dijagrama lavirinata, hemijskih procesa i svih ostalih ključnih aspekata, izdeljenih u nekoliko sekcija.

Dojmu bizarne fantastike nije se lako otrgnuti, ne najmanje zahvaljujući izluđujuće nadrealnim ilustrovanim prikazom svega gore navedenog. Nesuđeni vanzemaljski umetnik sušta je slika i prilika “ovostranog” velikana rane renesanse, Hijeronimusa Boša. Izdanje knjige iz 1991. na omotu ima uznemirujuć prikaz ljudskog para tokom polnog zanosa i njihove transformacije u – krokodila! Šekspir je, poput barda kakav je bio, opisao seks kao “zver sa dvoja leđa” – nije jasno da li je taj stih nadahnuo Serafinija. Izuzetno razuđene, vodenim bojama rađene prikaze iz najdubljih kazamata mašte (ili primljene poruke meta-univerzuma) su kreativna vizija koloritu bliska dadaizmu i fovizmu, izgnanim izvan svih domena razuma, u tačku gde kraljuju izvitopereni elementi našeg sveta – bipodna stvorenja sa ljudkim udovima, ribe-oči, gradovi u gigantskim školjkama što lebde iznad mora, plodovi koji krvare, neka verzija prevoznih sredstava u oklopu od muva…

sera13

Iako prvenstveno leži na ničijoj zemlji između nadrealnosti i vizije pada antropocentrizma sa jedne i naučne fantastike i enciklopedistike sa druge strane, Codex se tumači i kao posebno zasenčena parodija modernog sveta informatičkog doba zastranelog u nepoznato. Svojom nerešivom šifrovanošću pruža samodovoljan komentar o rastućoj važnosti kodiranja i dekodiranja, kao osnove sveg razumevanja i ključa znanja u post-moderno vreme šifara genetike i kompjuterskih nauka. Na umetnicima, filozofima, kriptografima i posvećenicima u SF je da proniknu u stvarno značenje ove vanredne knjige – ili da joj dodele jedno koje će svoj smisao steći u budućnosti.

Voynich Manuskript je bio neposredno nadahnuće za Codex Seraphinianus, kako svojom tuđinskom stilizacijom, tako i tematski. Razlika je u stepenu misterioznosti: dok se Codex može smatrati eksperimentalnom igrom uma i naprezanjem ka eventualnom, Voynich je autentična enigma.

f078v_crd

U svojoj neuhvatljivoj osnovi magijsko-naučni tekst, Voynich Manuscript, pisan u Centralnoj Evropi tokom XV veka, najverovatnije između 1404. i 1438. (kako je procenjeno po kaligrafiji i metodom C-14 datiranja pigmenata), koktel je egzotičnih crteža i zagonetnih zapisa sa centralnim interesovanjem za botaničke figure, kosmičke rasprave i alhemijske mudrosti. Nazvana je po antikvarnom knjižaru poljsko-američkog porekla, Wilfridu M. Voynichu, koji je 1912. godine dospeo u posed ove dragocenosti, našavši je u jezuitskoj školi u blizini Rima. Tokom čitavog veka, uprkos velikom uloženom trudu, lingvisti nisu ni na pragu prevoda knjige napisane elegantnim i kompleksnim jezikom čija je građa procenjena na devetnaest do dvadeset osam slova.

sar_13_csample2

U stručnim krugovima, smatra se “najtajnovitijim manuskriptom na svetu”, “izvanrednom podvalom” ili “neprovaljivom kapijom u neznano”, u zavisnosti koga pitate. Sadrži barem 116 tabaka odnosno 235 strana neidentifikovanih i fantastičnih biljaka, pseudo-anatomskih crteža i živih ćelija kakve se vide kroz moderne mikroskope, zodijačkih simbola, ezoterijske geometrije, kosmoloških apstrakcija poput rozeta, cevi i tuba, malih nagih žena u kadama čija cevna konstrukcija više liči na telesna vezivna tkiva, cirkularnih dijagrama sa suncima, mesecima i zvezdama…sve u rezonantnim tonovima zelene, braon, žute, plave i crvene.

f069v_crd

Sa preko 170.000 glifa odvojenih uskim razmacima za koje se smatra da su napisani u jako kratkom roku, analiza jezika je pokazala da tekst poseduje šablone slične prirodnim jezicima, a uočena je i repetitivnost veća nego što je prirođeno indo-evropskim jezicima. Manuskript je za svog veka pripadao i caru Rudolfu II koji je lično spekulisao da je autor polimat i franjevački fratr, Roger Bacon, a za posrednika između njega i Rudolfa slovi John Dee, poznat po velikoj kolekciji Baconovih spisa u sopstvenom posedu. Jedna smela pretpostavka iz 2004. godine aludira na, u knjizi primetne, slučajeve glosolalije, kanalisanja paranormalnih signala ili autsjderske umetnosti, što je izvesna mogućnost budući da znatna količina teksta podseća na tok svesti, narativ ekvivalentat nesputanom procesu misli.

Za P.U.L.S.E:  Andrej Vidović

Um i Spoznaja na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments