Prikazujući borbu Rona W. protiv administrativne i trome države, čijim zdravstvom u značajnoj meri upravljaju farmakološke kompanije, „Dallas Buyers Club” (2013, r. Jean-Marc Valee) prestaje da bude biografski film, i postaje film o samoorganizovanosti i samoudruživanju čitave zajednice marginalizovanih i od AIDSa obolelih građana Amerike.
Zadatak: treba da u jedan minut videa prikažete svoju ličnost. Kako biste to učinili?

Reditelj Jean-Marc Vallée nije imao puno muke: on je ličnost, i sledstveno, život Rona Woodroofa upečatljivo prikazao kao rodeo jahača koji uzjaše neosedlanog bika, obavija sigurnosni kanap oko dlana, i, pošto se zvono oglasi, pokušava da opstane što duže na leđima bika. Razjarena neman ispod njega besno se rita. Jahač ne odustaje. Njegove ruke su snažne i žilave. Rešen je da opstane na leđima životinje, rešen je da je zauzda i stavi pod svoju kontrolu.
Ovo je ujedno i završna scena kultnog filma “Dallas Buyers Club” (2013) u kome Matthew McConaughey i Jared Leto briljiraju, transformišu svoje duhovno i fizičko lice, i za svoje to umeće 2014.godine bivaju krunisani Oskarom.
Ali, ko je bio Ron Woodroof i čime je isti zaslužio da, za potrebe uživljavanja u njegov lik, McConaughey promeni svoj fizički izgled, i u roku od 5 meseci izgubi 22,5 kg?
Istina je da se život Rona W. odvijao na marginama američkog društva! Iako rođen u Teksasu, u srcu konzervativne Amerike, Ron se ni počemu nije uklapao u američki ideal- nije bio porodičan tip (imao je 3 propala braka iza sebe), nije razvijao nikakav biznis (radio je kao električar), bio je oskudno obrazovan, i bez bilo kakvih ambicija da napreduje, da se obogati, da odsanja svoj „američki san“. Voleo je viski, izvlačio, gde i kad stigne, crte kokaina, uživao u prostitutkama i u rodeo takmičenjima. Prijatelji i porodica kažu da je bio prek i sklon tuči, a u jednom od intervjua koje je dao za života obnarodovao je svoj moto: “Laktaj se i otimaj sve što ti treba…ili polako preživljavaj!”. U filmu je prikazan kao homofob, dok je stvarni Ron ipak eksperimentisao sa oba pola.
Slučaj Rona W. pokazuje kako je moguće da, ako ste niko i ništa u jednoj stvarnosti, ipak, postanete neko i nešto, u nekoj drugoj, obrnutoj, stvarnosti. I da onda, film o vama, 2013.g. dobije čak 3 Oskara (glavni glumac, sporedna uloga, make-up) i još 50 nagrada u svetu filma!
Sudbonosni trenutak koji je promenio život Rona W., dogodio se 1985.g.u teksaškoj bolnici. Lekari mu saopštavaju da je oboleo od nove, još nedovoljno poznate bolesti koju nazivaju AIDS-om. Bila je to godina u kojoj su lekari takvu dijagnozu i mogli zvanično postaviti – malo pre toga je administracija Ronalda Regana, nadnešena nad 5 godina visokom hrpom medicinskih podataka o smrtonosnoj imunološkoj bolesti, i zvanično potvrdila prisustvo AIDS-a u američkom društvu. Sa novom bolešću, tadašnja medicina nije znala kako da se bori. Tek će 2 godine kasnije, u martu 1987.godine, u SAD-u biti lansiran prvi lek za ublažavanje bolesti- takozvani „AZT“. Do tada, oboleli od AIDSa su bili prepušteni sami sebi. Pa i Ron W.
Da je bio običan čovek, Ron W. bi sigurno krotko prihvatio svoju dijagnozu i vrlo brzo umro, verovatno baš u tih, od lekara predvidjenih, 30 dana.

Ali Ron Marginalac se ne miri sa izvesnom smrću. Štaviše, predvorje smrti mu se čini kao rodeo arena. Već može da oseti da mu se negde, iz daljine, neki veliki, snažni, divlji bik tutnjajućim trkom približava! Obrise tog bika, niti njegovu snagu ne razaznaje još, ali je sigurno da Ron neće odustati. Njegove žilave ruke se stežu, spremne na borbu.
Biti HIV pozitivan u Americi 80-tih, značilo je biti etiketiran i odbačen od društva.Verovalo se da AIDS dobijaju samo narkomani, prostitutke i homo/transseksualci. Ova je bolest, prema tadašnjem opšteprihvaćenom mišljenju, pogađala samo ljude sa margine, odnosno društveni sloj koji je živeo često s one strane zakona. Zakon je bio administrativna membrana koja je delila dva sveta: onaj vidljivi svet, sa uređenim društvom, preduzmiljivih karaktera, prosperitetne klime, i onaj drugi, nevidljivi, koji je bio sve tome suprotno. Kao ogledalo u Alisi!
Lekovi, koje Ron prima u bolnici, ne deluju. Ron ne očajava dugo. Štaviše, rešava da se uhvati u koštac sa nemani. Seda na imaginarnog bika. Otkriva u Meksiku dva leka, koja nisu odobrena u Americi, i isprobava ih na sebi.
Zašto je Ron W., neki sasvim običan tip iz prašnjavog Teksasa, odlučio da se usprotivi čitavom državnom aparatu i farmakološkim kompanijama SAD? U kom je trenutku njegova odluka prestala da bude samo lična, i dobila atribute borbe Davida protiv Golijata?
Ron Woodroof čini neočekivani altruistički čin: krijumčari neodobrene lekove za tretman AIDSa u SAD, i zatim planski pokreće, i razvija čitavo ilegalno tržište u Dallasu. I to čini pametno! Koristi rupu u zakonu, i osniva Dallas Buyers Club (po ugledu na dve godine ranije uspostavljeni PWA klub), klub koji je svojim članovima, za 400 $ mesečno, omogućava konzumiranje čak 112 hemikalija koje nisu u SAD-u bile odobrene. Putuje u Meksiko, Japan, Izrael, Dansku da bi obolelima od AIDSa, i sebi samom, obezbedio potrebne lekove. Krijumčari više od pola miliona pilula. Godine 1990, bik se rita. Institucije SAD ga uočavaju, i pokušavaju da ga spreče u dostavljanju eksperimentalnih HIV inhibitora. Ron ne odustaje, David se ne plaši Golijata, iako bolestan i slab, ne ispušta bika. Odgovara tužbom protiv države!
Prikazujući borbu Rona W. protiv tromog birokratskog aparata i države, čijim zdravstvom u značajnoj meri upravljaju farmakološke kompanije, “Dallas Buyers Club” prestaje da bude biografski film o Ronu Woodroofu, i postaje film o samoorganizovanosti i samoudruživanju čitave zajednice marginalizovanih i od AIDSa obolelih građana Amerike.
Svaki veći grad u Americi ima buyers klub. Kako to navodi Hannah Dorf, u autorskom tekstu “Buyers Clubs in the AIDS Epidemic” (https://lewiscar.sites.grinnell.edu/HistoryofMedicine/spring2018/managing-your-own-survival-buyers-clubs-in-the-aids-epidemic/) najpoznatiji su bili klubovi u New Yorku, Dallasu, San Francisku. Svaki je imao nekoliko hiljada članova i međusobno su sarađivali, razmenjivali informacije. Ovi klubovi su sve medikamente, pre distribucije članovima, proveravali u laboratorijama, kako bi bili sasvim sigurni u njihovu bezbednost. Prihvatili su i etičke principe Fort Lauderdale kluba: na medikamentima se ne sme zarađivati već se oni članovima obezbeđuju po minimalnim cenama! Cilj nije profit, cilj je opstanak!
Paradoksalno, pojava buyers klubova širom Amerike se odvija paralelno sa jačanjem i širenjem doktrine “Čikaških momaka”. Kako to u knjizi “Doktrina šoka” kritičkim tonom pojašnjava Naomi Klajn, arhitektura neoliberalizma je dizajnirana u Čikagu, od strane Nobelovca Miltona Fridmana i njegovih saradnika. Tokom 80-tih godina, neoliberalizam se širi po svetu, premodelujući liberalni kapitalizam u njegovu radikalniju i suroviju verziju.
Suština ove ekomonske doktrine beše sasvim suprotna onoj koju su zastupali “buyers” klubovi – privatno preduzetništvo ima prednost nad javnim preduzetništvom, interesi privatnog kapitala imaju prednost nad javnim dobrom. Država ne treba da štiti javna dobra i interese, ona je sluga kapitalu.
Na tlu te iste Amerike, zahuktale u svojoj preobrazbi u neoliberalnu silu, nasuprot moćnim farmaceutskim kompanijama, profitno-orijentisanoj doktrini, i birokratizovanoj državi, tiho pulsiraju Buyers klubovi, tačke oko kojih se okupljaju odbačeni i marginalizovani građani, i koji su rukovođeni principima SOLIDARNOSTI, BEZ-PROFITNOSTI I BRIGE JEDIH ZA DRUGE. U tom smislu, buyers klubovi su pulsirajući izvori otpora običnih građana.
Zaražavanjem AIDSom, ne samo telo Rona Woodroofa, već i njegov život doživljava transformaciju. On postaje duhovni mutant Alise i Spartaka! Kao što je junakinja Luisa Kerola u svetu iza ogledala dobila neočekivanu ulogu u kraljevstvu čiji podanik beše Beli zec, tako i Ron biva funkcionalan i prodoran tek u onom, obrnutom, društvu: marginalizovanih, etiketiranih, odbačenih HIV pozitivnih ljudi. On diluje, ali ne drogu, već vitamine i minerale! Diluje, ne zdravima da bi postali ovisnici, već ovisnicima i bolesnima, da bi bili zdravi! Istrgnut iz svog prošlog života, i uronjen u obrnut svet, Ron Woodroof postaje pozitivac. Štaviše, Spartak u farmakološkom sistemu!
za P.U.L.S.E Zorka Miloševic
Stavovi autora ne odražavaju nužno uređivačku politiku P.U.L.S.A. Impresum.
Podrži P.U.L.S.E
P.U.L.S.E je prostor za mišljenje, sumnju i odgovornost. Ako ti je taj prostor važan, omogući nam da ostane otvoren.
Podrži na PatreonuIli putem PayPala:
You must be logged in to post a comment Login