Dečak koji je promenio svet fotografije

Dečak koji je promenio svet fotografije – Fotografi devetnaestog i dvadesetog veka koji su ušli u krug  slavnih iliti  “masters of photography”,  zaslužili su ovo zvanje izvanrednim talentom, poznavanjem tehnike i upornim radom. Svaki od njih ima svoju jedinstvenu priču otkuda baš taj poziv, a mi razvijamo gotovo sakralni odnos prema atmosferi njihovih crno-belih valera. Nema osobe koja, nevezano za svoje (ne)poznavanje umetnosti nije ostala zaintrigirana poreklom neke fotografije ili fascinirana njenom sadržinom. Obično se, našavši se naspram ovakvih dela, osetimo zatečeni i puni poštovanja – kao da su nam autori daleki i kao da su još i tada dok su živeli i radili,  bili stari vekovima poput čarobnjaka iz mračnih komora.

Ovo je priča koja pobija mit o velikom fotografskom profesionalcu dvadesetog veka. Njen junak, Žak Anri Lartig je sasvim (običan) dečak.

Rođen krajem devetnaestog veka u bogatoj porodici, (Jacques Henri Lartigue) svoju prvu kameru dobija sa sedam godina.

Počinje da pravi male dokumente o svojoj okolini iz čiste radoznalosti. Njegov nesputan, „amaterski“ odnos prema ljudima i stvarima  koji ga okružuju pokazaće se kao anticipacija oslobođenja fotografije od pretenciozne aranžiranosti i piktorijalističke nastranosti. Sa svojih petnaest godina, Lartig pravi jednu od svojih najpoznatijih fotografija – na njoj vidimo moderno obučenu ženu svog vremena kako nehajno šeta psa.Ona nije insinuacija na slikarsku postavku ležeće Venere, niti priziva slične tradicionalne asocijacije. Iza su kolica i rani model kola koji ulaze i izlaze iz okvira fotografije, naizgled poptuno nemaran kadar. Možemo naslutiti dečakova rana interesovanja – žene i kola. Lartig će se zapravo i proslaviti svojim komičnim, brzim, rasterećenim i vedrim pristupom ovim motivima.

Ako bismo verovali u splet okolnosti ili možda srećnu zvezdu, onda je Lartig svakako potvrda toga. Budući iz imućne porodice, svojom malom kamerom (setimo se da je 1888. Eastman – Kodak pustio u prodaju prvu portabilnu kameru sa filmom) voajerski je beležio ono što je činilo život bogatih Francuza ranog dvadesetog veka. To su uglavnom bile auto trke, plaže, žene u skupim haljinama, razni društveni skupovi…ali sve ovo, okom dečaka, pročišćeno je od bilo kakve naučene formalnosti u snimanju. Duh deteta ostao je konzervisan u njihovim monohromatskim tonovima.

Posle Prvog svetskog rata, više nije bilo u porodici Lartigue skupih večera i svečanih okupljanja. Žak je mladić koji je primoran da zarađuje i počinje da se bavi slikarstvom. Iako je uspeo da proda nekolicinu fotografija sa trka sportskim časopisima, prihvata se i drugih poslova. Ipak, ne odustaje od  foto dnevnika koji sadrži, čini nam se, netaknut dečački avanturizam i znatiželju. Njegovo interesovanje, mimo uobičajenih motiva, jeste pokret. Da li je to skok devojaka sa stepenika na stpenik, najnoviji trkački automobil u punoj snazi,  ili nečije smešno saplitanje u šumi, pokret je ono što čini tipično njegov stil.

 

Imamo i čitavu seriju zadnjica u raznim pozama, okruženjima i prilikama – komično i šaljivo proslavljanje života na Lartigue način.

Zanimljiv je i splet okolnosti pod kojima Žak Lartigue dobija priliku da prezentuje radove u MOMA a kasnije i u poznatim magazinima poput Life-a. U avionu, na putu za NY, slučajno upoznaje Čarlsa Radoa – tadašnjeg člana čuvene RAPHO foto agencije i prijatelja Szarkowskog, kuratora MOMA muzeja. Oduševljeni njegovim najranijim radovima, onima iz detinjstva, objavljuju ih i u 69. godini Lartigue izlaže svoje prve fotografije koje su nastale u doba dečaštva. Kasnije radi i kao modni fotograf.

Ono što je mene lično najviše dotaklo u njegovoj priči jeste momenat kada sam videla portret tog čoveka kao starca. To je bio lik istog onog dečaka, dečaka koji je intuitivno otkrio čitav jedan svet pokreta i kompozicija kakve će tek godinama kasnije mnogi pokušavati da iskopiraju i slede. Na fotgrafiji su Richard Avedon i J.H.Lartigue.

Za P.U.L.S.E:  Luna Jovanović

http://jovanovicluna.wordpress.com/

Tekstovi o fotografiji na portalu P.U.L.S.E

 

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Nataša
Nataša
10 years ago

Žak ANRI Lartig, ne Henri 🙂

Tijana
10 years ago

Odlican tekst. Ja sam student 2 godine fotografije i bas smo prosli cas ucili ovo decackim radovima ovog mahera. 🙂 P.S. Jedina zamerka je izraz ”portabilna” kamera…imamo rec za to-prenosiva… 😉 Pozdrav! 🙂

Ljiljana Janković
Ljiljana Janković
8 years ago

Lepa priča i baš “žive” fotke.