Naša slika svijeta i slika svijeta drevnih Egipćana u mnogome se razlikuju pa tako i odnos prema smrti. Za drevne je Egipćane postojao samo jedan život. Bio je to život duše koja je, prolazeći kroz mnoge ovozemaljske živote, spoznavala i osvještavala svoju besmrtnost. U nebeskom životu joj je bila utoliko bliža koliko ju je uspijevala na ovom svijetu izražavati i živjeti. Tako su za Egipćane i život i smrt bile dionice istoga put – postaje duše na njenom putovanju.

Stoga ne čudi da je na zapadnoj obali Nila, tamo gdje Sunce zalazi, točno nasuprot Tebe, Grada živih, grada hramova, biblioteka, svetišta i učilišta postojao Grad mrtvih – Dolina kraljeva ili Ta Set Mat, što u ­prijevodu znači Mjesto istine.

U Dolini kraljeva sahranjivani su faraoni i visoki dostojanstvenici iz XVIII., XIX. i XX. dinastije, odnosno iz Novog kraljevstva, razdoblja između 16. i 11. st. pr. Kr. To je ujedno i razdoblje vladavine najpoznatijih i najslavnijih faraona.

Ostali su visoki dostojanstvenici XIX. i XX. dinastije, kao i egipatske kraljice te djeca nekih faraona sahranjivani u Dolini kraljicâ, nekoliko kilometara južnije, gdje je dosad otkriveno preko devedeset grobnica.

Prvi faraon sahranjen u Dolini kraljeva bio je Tutmozis I. iz XVIII. dinastije.

Nažalost, od 63 dosad pronađene grobnice¹ različitih veličina i očuvanosti brojne su opljačkane i uništene, za mnoge se još ne zna čije su, ali arheolozi i povjesničari ipak na temelju ostataka uspijevaju rekonstruirati svakodnevnicu Egipćana iz razdoblja od 16. do 11. st. pr. Kr., kao i doprijeti do onoga u ime čega su živjeli i umirali.

Dolina kraljeva je veliku popularnost stekla otkrivanjem grobnice faraona Tutankhamona, zasad jedine faraonske grobnice koja je bila netaknuta kada ju je Howard Carver otkrio 1922. godine.

Ovaj lokalitet je pod zaštitom UNESCO-a od 1979. g., a istraživanja i dalje traju.

Na ulazu u Dolinu kraljeva teško je povjerovati da ispod pješčanih brežuljaka postoji nešto što bi nam moglo privući pažnju. Vozeći se malim otvorenim autobusima do grobnica, nevjerica je i dalje prisutna. Ulazi u svaku pojedinu grobnicu su slični: sasvim obična vrata i stepenice koje se spuštaju i ne obećavaju puno, sve je gotovo obično, sivo, kameno i mračno. Onda kreću manje ili veće dvorane s oslikanim zidovima. Na nekima su boje tako žive, kao da su jučer nanesene. U nekima su sarkofazi i predmeti koji bude poštovanje prema toj tajanstvenoj civilizaciji. A mno­štvo simbola i religijskih tekstova sa zidova i stropova pričaju priče o dugom putovanju…

Priredila: Marta Mihičić

TUTMOZIS III

Za vrijeme XVIII. dinastije² Egipat je bio na vrhuncu ekonomske i vojne moći. Ova dinastija počinje s faraonom Ahmozisom I., a završava s Horemhebom. Tutmozis (Toth je rođen) III., veliki vojskovođa i osvajač, vladao je najvjerojatnije od 1490. do 1436. g. pr. Kr., iako razni izvori navode drugačija razdoblja.

Rođen je 1481. g. pr. Kr. i kao dječak rano ostao bez oca, faraona Tutmozisa II., kojeg nasljeđuje njegova žena Hatšepsut. Hatšepsut je vladala kao regent u ime Tutmozisa III., jedinog legalnog nasljednika, koji je tada imao najvjerojatnije deset godina. Neki izvori navode da je tako vladala četiri godine, a da se fara­onom proglasila radi zaštite prijestolja. Postoje razne teorije o tome u kakvom su odnosu bili Hatšepsut i Tutmozis III., od onih koje podržavaju njihovo neprijateljstvo do onih koje navode da su se poštovali i imali skladan suživot u ime veće cjeline – egipatske države.

Kao mladić, Tutmozis III. pohađa vojne škole i stječe vojne vještine. Bio je izuzetno uspješan u svemu čega bi se prihvatio, imao je izraženu karizmu i dobre retoričke sposobnosti. Za njegove je vladavine uspostavljena jaka mornarica. Gradi obelisk u Karnaku i Hram bogu Sunca u Heliopolisu. Na zidovima Amonova hrama u Karnaku zapisani su detalji njegovih osvajanja. Za njegove vladavine Egipat je doživio najveću ekspanziju, pa se Tutmozisa III. u suvremenim znanstvenim spisima naziva Napoleonom drevnog Egipta.

S Hatšepsut-Meryetre dobio je sina nasljednika, Amenofisa II.

Njegova grobnica ima oznaku KV34 i nalazi se u uskoj klisuri na samom dnu Doline kraljeva. Ukopana je trideset metara ispod površine zemlje. No bez obzira na to, grobnica je, pretpostavlja se, još u antičko doba opljačkana i iz nje je izneseno sve što je imalo bilo kakvu materijalnu vrijednost. Smatra se jednom od najimpresivnijih grobnica u Dolini kraljeva. Otkrio ju je 1889. g. francuski egiptolog Viktor Loret. U njoj je pronašao tek neke pogrebne predmete od drveta, nekoliko drvenih kipića faraona i božanstava, lončariju, kosti bika i babuna.

Dva dugačka koridora vode do predvorja čiji su zidovi ispisani sadržajem teksta iz knjige Amduat³ i ukrašeni sa 741 božanstvom.

Iz predvorja se ulazi u pogrebnu odaju u kojoj je smješten sarkofag. U njoj se također nalaze dva stupa i četiri bočne odaje. Sama pogrebna odaja ovalnog oblika liči na kartušu⁴, a ocrtani zidovi na divovski papirus. Slike su također iz Amduata. Tavanicu podržavaju dva stupa s oslikanim motivima iz knjige Litanija Ra. Posebnu pažnju privlači stup na kome je oslikan Tutmozis III. kao dijete koje svojim mlijekom hrani božica Izida, a iza njegovih leđa stoje tri njegove žene i kći.

Knjiga Amduat je podijeljena na dvanaest poglavlja i oslikana na sva četiri zida na način da su prva poglavlja oslikana na zapadnom zidu, a posljednja na istočnom. Drevni Egipćani su vjerovali da Sunce prolazi kroz podzemni svijet kada zađe na Zapadu dok se ponovno ne rodi izlaskom na Istoku. Faraoni XVIII. dinastije su ovu simboliku ocrtavali u svojim grobnicama.

Prilično oštećena mumija Tutmozisa III. pronađena je u području Doline kraljeva i hramskog kompleksa uz mumije drugih faraona XVIII., XIX. i XX. dinastije egipatske države. Sada se nalazi u Nacionalnom muzeju egipatskih civilizacija u Kairu s još devetnaest mumija egipatskih faraona koji su svoje posljednje utočište našli u državi za koju su živjeli i kojom su vladali.

Priredio: Dragan Savović

HOREMHEB

Faraon Horemheb ili Haremhab, u značenju Horus u slavlju, vladao je najvjerojatnije dvadeset i sedam godina, od 1319. do 1292. g. pr. Kr., kao posljednji faraon XVIII. dinastije.

Na vlast je došao u ključnom i nemirnom razdoblju Novoga kraljevstva, kad je trebalo premostiti krizu izazvanu vladavinom Amenhotepa IV., koji je sebe prozvao Ehnaton, a državnu, tradicionalnu religiju štovanja boga Sunca Amona, Duha Sunca, zamijenio štovanjem Atona – sunčevog diska, vidljivog Sunca. Ehnaton je rušio i prepravljao hramove i simbole boga Amona zamjenjujući ih s Atonom, napustio je Tebu i ustoličio novi grad Tell-el-Amarnu kao novo vjersko središte. Tim snažnim otklonom od tradicije izazvao je potrese u državnim i vjerskim strukturama kraljevstva. Nakon njegove smrti kratko su vladali Smenkhkare, pa Tutankhamon, pa Ay kojeg zamjenjuje Horemheb, zapovjednik Tutankhamonove vojske.

Horemhebov primarni cilj bio je vratiti Egiptu red i sklad koji su vladali za vrijeme Amenhotepa III. Nije imao biološkog nasljednika pa je na prijestolje postavio svog vezira i bivšeg suborca Paramessua, koji je uzeo ime Ramzes I. i osnovao XIX. dinastiju Egipta.

Horemheb je, zanimljivo, imao dvije grobnice. Jedna se nalazila u Sakkari u blizini Memfisa, a druga, u kojoj je i pokopan, u Dolini kraljeva. Pretpostavlja se da je prvu dao izgraditi ne sluteći da će postati faraonom i time steći pravo da počiva u Dolini kraljeva. Imao je dvije žene i obje su sahranjene u njegovoj grobnici u Sakkari.

Horemhebova grobnica u Dolini kraljeva označena je kao grobnica KV57, a pronašao ju je 1908. g. Edward Ayrton, engleski egiptolog i arheolog, zajedno s Theodorom M. Davisom i drugim istraživačima. Ušavši u nju, zatekli su razbijene predmete, zidove, figure. Grobnica je već bila opljačkana i u lošem stanju.

Ova grobnica se po arhitekturi i uređenju razlikuje od prijašnjih iz XVIII. dinastije. Hodnici su duži, širi i viši, razgranata je i ima mnogo odaja, predvorja, prolaza, dvorana i skladišta. Po prvi su put pogrebni tekstovi i scene uklesani u zidove, dok su u ranijima oslikani. Dekoracija je na pojedinim zidovima ostala nedovršena. Umjesto scena iz pogrebnog teksta Amduat, po prvi put su zapisane scene iz teksta Knjiga vrata. Impresivan je prizor gdje Horemheb stoji ispred Izide, Ozirisa, Horusa i drugih bogova prinoseći im darove. Boje su toliko bogate i žive da je poznati egiptolog Maspero napisao: Odmah se po ulasku u ove odaje javlja neizmjerno divljenje. Boje su još tako svježe, a igra tonova tako harmonična… Prema riječima Arthura Weigalla: Boje su bile izuzetno bogate i, iako je bilo toliko toga još za vidjeti, stajali smo ondje nekoliko minuta, gledajući ih s osjećajem sličnim ­strahopoštovanju.

Pronašli su nekoliko drvenih slika, skulptura, figura kraljeva i božanstava, stolica, lonaca, barki i nekoliko religioznih artefakata.

Najveći predmet koji je pronađen u grobnici bio je faraonov sarkofag od crvenog granita, razbijenog poklopca, ukrašen prikazima Izide i Neftis. Davis ga je opisao kao jednog od najljepših ikad pronađenih. Moguće je da je sarkofag podupiralo šest drvenih figura božanstava, koje su bile postavljene u niše u podu.

Sadržavao je lubanju i kosti. Više ljudskih ostataka pronađeno je i u bočnim odajama. No, u grobnici je bilo zapisano, poput grafita, da je njegova mumija uklonjena radi restauracije i premještena u grobnicu Tausert i Setnakht. Pljačkaši su često pronalazili grobnice u Dolini kraljeva prije stručnjaka i tada bi sve vrijednosti pa i mumije prodali. Horemhebova mumija nije pronađena ni u grobnici Tausert i Setnakht te joj se gubi svaki trag.

Priredila: Marta Mihičić

RAMZES I

Ramzes I. je bio osnivač XIX. dinastije. Ne zna se pouzdano kada je vladao, ali je to najvjerojatnije bilo od 1292. do 1290. g. pr. Kr. Njegovo ime znači “Ra ga je oblikovao”.

Pravog imena Paramessu, ovaj faraon nije bio kraljevskog porijekla. Rođen je u uglednoj obitelji čiji korijeni potječu iz Avarisa, nekadašnje prijestolnice Hiksa. Bio je profesionalni vojnik. Faraon Horemheb ga je postavio za princa regenta još za svog života. Kao takav imao je nekoliko važnih titula: Gospodar konja, Zapovjednik tvrđave, Nadzornik ušća Nila, Kraljev izaslanik u stranim zemljama, Kraljevski pisar, General gospodara dviju zemalja. Zasigurno je bio osoba snažnog karaktera i čvrstog morala kad mu je Horemheb ukazao takvo povjerenje.

Kao i Horemheb, zalagao se za oživljavanje tradicio­nalne religije posvećene bogu Amonu.

Za vezira je imenovao svog sina Setija I., koji će ga kasnije i naslijediti. Dok je Seti I. planirao pohode na Siriju kako bi vratio nekadašnje egipatske posjede pod faraonovu vlast, Ramzes I. posvetio se graditeljskim poslovima.

Prema zapisima, vladao je manje od dvije godine, točnije godinu i četiri mjeseca. Njegovu grobnicu, KV16, otkrio je 1817. godine Giovanni Belzoni, jedan od prvih priznatih egiptologa, pustolov, talijanski inženjer i pronalazač. Dao je značajan doprinos otkivanju ne samo grobnice Ramzesa I., već i mnogih drugih od kojih je najznačajnija grobnica Setija I.

Sama grobnica Ramzesa I. jedna je od manjih i ostavlja dojam da je dovršavana u žurbi. Duga je 29 metara, a sastoji se od kratkog hodnika koji završava pogrebnom odajom. Kad ju je Belzoni otkrio, kraljeva mumija više nije bila u njoj. Čini se da ju je od pljačkaša grobnica kupio britanski konzularni agent te je spletom okolnosti završila u jednom malom kanadskom muzeju pokraj slapova Niagare, no 2003. godine vraćena je u Egipat i sada je izložena u muzeju u Luxoru.

U grobnicu se silazi strmim stepenicama, a za razliku od nekih drugih grobnica, zidovi ovog hodnika nisu oslikani. Najprije se nailazi na granitni sarkofag na kojem je Izida s raširenim krilima. Joyce Tyldesley, britanska egiptologinja, navodi da hijeroglifi na sarkofagu nisu na zavidnoj estetskoj razini, vjerojatno zato jer su rađeni u brzini. Sarkofag je u središtu nevelike prostorije čiji su zidovi oslikani tekstovima iz Knjige vrata, a svi prikazi su na plavoj pozadini, kao i u Horemhebovoj grobnici. Ljepota zidnih ukrasa, kao i žive boje, ostavljaju bez daha. Na nekoliko prikaza je sam faraon između Horusa i Anubisa, a prostorijom dominira ­Ozirisov lik u društvu skarabeja.

Belzoni je zapisao sljedeće: 

Nastavivši kroz prolaz dug trideset dva metra i širok osam, spustio sam se stubištem od devet metara i stigao do poprilično velike i dobro obojene pogrebne odaje… Pronašli smo sarkofag od granita s dvije mumije u njemu, a u kutu kip koji stoji uspravno, visok oko 2.2 metra, i lijepo izrezan od platana: gotovo je sve na njemu savršeno osim nosa…. U odaji s naše desne strane našli smo još jedan kip poput prvog, ali ne tako savršen. Bez sumnje, mora da je bio po jedan sa svake strane sarkofaga, držeći u rukama svjetiljku ili neku ponudu, pri čemu je jedna ruka ispružena u odgovarajućem položaju za to, a druga visi. Sarkofag je bio prekriven hijeroglifima koji su samo oslikani ili ocrtani, a okrenut je prema jugo­istoku.

Drveni kip koji je pronađen u grobnici sada je izložen u Britanskom muzeju u Londonu. Na zatečenim mumijama u sarkofagu prilikom otkrivanja grobnice nisu prepoznata kraljevska obilježja.

Restauracija ove grobnice završena je početkom 2021. godine.

Priredio: David Brajić

¹ Posljednja je pronađena 2005. godine.
² 1549. – 1292. g. pr. Kr.
³ Staroegipatski pogrebni tekst Novog kraljevstva.
Obično se prevodi kao: “Ono što je u zagrobnom svijetu”, “Tekst skrivene odaje koja je u podzemlju”.
⁴ Ovalni okvir u koji su se na staroegipatskim spomenicima upisivala imena faraona.

Izvor: Nova Akropola

Tekstovi o društvu na portalu P.U.L.S.E

Tekstovi o istoriji na portalu P.U.L.S.E

  Arheologija, Egipat, Nova Akropola, ramzez