Donald Bartelmi: Realnost kao subjektivni haos

Donald Bartelmi (Donalnd Barthelme, 1931 – 1989), iako najpoznatiji kao pisac kratke eksperimentalne proze, za sobom je ostavio svojevrstan postmodernistički manifesto upakovan u roman po imenu Snežana (Snow White).
.
Ovaj kratak roman, objavljen 1967. godine, napisan je u vidu kolaža: predstavlja naizgled teško poveziv skup narativnih pasusa, listi, odlomaka iz enciklopedija, obaveštenja i upitnika, čija spisateljska i vizuelna različitost, kao i elegantna i nenametljiva smislena povezanost, oslikavaju život i stvarnost baš onakvim kakvim ih je Bartelmi shvatao: haotičnim i poetično apsurdnim.
.
.
Postmodernizam ne veruje u originalnost, već u reciklažu realnosti. Koja dobra jezika je onda bolje preraditi nego drevne, narodne priče – bajke? Bajke su veoma stara forma pripovedanja – prvo usmenog, a u 19. veku bivaju zapisane i komercijalizovane. Imaju striktnu formu, moralnu poruku, simboličku predstavu života kao životnog puta plemenitog protagoniste koji se susreće sa zlim i sa dobrim, razlikuje ih, i na kraju uživa u slavi dok drugopomenuto pobeđuje. Bartelmijev roman je parodija bajki, no specifična parodija, osmišljena ne kako bi parodirala same bajke, već kako bi kontrastirala prikaz i shvatanje stvarnosti u prošlosti i u modernom društvu. Kako bi priča o Snežani, mladoj i neiskvarenoj princezi i njenim patuljastim prijateljima, izgledala kada bi Snežana bila mlada devojka u modernom društvu? Odgovor na ovo dobijate na stranicama neobičnog romana.
 .
 .
Bartelmi je Snežanu isekao iz drevnog sveta u kome je originalno bdela i ubacio je u američko društvo šezdesetih godina. Podario joj je obrazovanje i seksualnost, okružio je medijima i popularnom kulturom, smestio je u metropolu sa patuljcima koji imaju svakodnevne poslove, želje i potrebe, i pustio je da se izgradi kao potpuna ličnost. Bajka, sa istom simboličkom porukom i arhetipskim putovanjem protagoniste, biva prilagođena onoj realnosti u kojoj egzistira takozvani moderan čovek.
.
Snežana koju upoznajemo u Bartelmijevom romanu je predstava tipične domaćice, sa jednom razlikom, a ta je da ima sedam muževa umesto tradicionalnog jednog. Patuljci su predstavnici potrošačkog društva: posvećeni proizvodnji potpuno bespotrebnih proizvoda, čije beznačajnosti su i sami svesni, no planiranim marketingom i automatizovanoj posvećenosti usavršavanju proizvodnje i distribucije pridaju veštačko značenje i stiču bogatstvo. Živeći jedan mehanički život, gube ljudskost, emotivnost i empatiju – što Bartelmi prikazuje na dovitljiv način, igrajući se jezikom, davajući njihovom toku misli tromi ton koji se ne menja ni kada razgovaraju o vremenskoj prognozi a ni o preminulim prijateljima. Prezauzeti i oguglali na životne radosti, ostavljaju Snežanu usamljenu, očekujući od nje da se stara o njima, obavlja sve kućne poslove kao i da pruža seksualno zadovoljstvo, ne shvatajući zbog čega je ona nesrećna.
.
Roman se otvara pometnjom koja nastaje u umovima patuljaka kada Snežana počinje da sprovodi jednu tihu, pasivno-agresivnu revoluciju. Snežana shvata da je nezadovoljna i da pati od dosade koja je izjeda i ubija, i bori se sa dosadom na tri načina. Prva nuspojava njenog metaforičnog buđenja je lična seksualna revolucija, koja kao posledicu ima Snežanino odbijanje da stupa u odnose sa patuljcima i početak potrage za ranije neiskušenim seksualnim iskustvima.
.
Druga odluka koju Snežana donosi je nastavak svog obrazovanja, koju Bartelmi iskorišćava i kao šansu da kritikuje obrazovni sistem i poimanje akademskog građana – što je nešto o čemu je, kao profesor na Hjustonskom univerzitetu, imao štošta da kaže. Poslednji Snežanin vapaj za oslobođenjem svog duha realizovao se kroz naklonost umetnosti, konkretno poeziji.
.
Bartelmi u romanu predstavlja i zlu maćehu, kroz koju čitaocu predstavlja ideju o diskursivnom univerzumu: o realnosti kao nečemu sasvim subjektivnom, stvorenom percepcijom pojedinaca i izgrađenom od reči.
 .
.
Nezaobilazni lik princa način je na koji Bartelmi obrađuje konflikt unutar modernog čoveka: predstavlja nam ličnost koja se unutar sebe bori sa porivom da postane budistički monah jednako koliko i sa porivom da uživa i materijalnim blagodetima korumpiranog društva. Svetom kroz koji autor vodi čitaoca vlada bezlična, svemoćna, božanska figura: predsednik grada.
.
Kroz obilje likova, Bartelmi uspeva da se dotakne mnogih filozofskih pitanja, kao što su pitanje dobrog i lošeg, odnosa duha i materije, odnosa prema estetici i umetnosti. Na izuzetno suptilne i nenametljive načine, kroz poigravanje jezikom i literarnom formom, čitaocu predstavlja unutrašnji i spoljašnji svet modernog čoveka i pruža svojevrsnu kritiku popularne kulture. Postmodernistička parola jeste da je fikcija realnija od stvarnosti, da je impresionizam realniji od realizma. Čovek teži ka pojednostavljivanju, ka posmatranju sveta kao nizu uzroka i posledice, akcije i reakcije, ka stvaranju crno-bele, jednostavne i lagane slike. Bartelmijev roman čini baš suprotno: autor ne pripoveda priču o svojoj junakinji, već pred čitaoca baca fragmente iz različitih perspektiva, poptuno različitih oblika izražavanja pa čak i sa različitom fizičkom predstavom na papiru (promena veličine i oblika slova, rasparčavanje pasusa, izlistavanje pojmova). Život koji živimo upravo jeste takav: gomila pasusa koji su nepovezivo povezani, koji govore drugim jezikom ali pričaju jednu priču, na kraju svih krajeva, čine jednu celinu, imaju jednu nit koja ih sve povezuje i struji kroz sve njih. Čitalac je suočen sa haotičnim delom koje od njega iziskuje da bude aktivno uključen i da sam sklapa događaje u hronološki smislenu priču. Na završetku ovog puta, čitalac ostaje kako sa modernom verzijom Snežane i sedam patuljaka, tako i sa  jednom filozofskom kritikom društva u kome živi.
.
.
Za P.U.L.S.E  Aleksandra Rokvić
Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments