Ekspresionizam figura od stakla – Nina Ilić je istoričarka umjetnosti, a pored velikog znanja teorije i istorije umjetnosti bavi se primjenjenom umjetnošću. Ona je spojila ljubav prema umjetnosti sa staklom i dobili smo plod njene ljubavi u djelovima skulpturalnih figurica od stakla. Evo sta naša umjetnica govori o prvim koracima njenog stvaralaštva:

”Moj prvi kontakt sa staklom bio je u radionici mojih roditelja u kojoj su nastajali vitraži i predmeti od stakla  već od ranih devedesetih. Mogla bih reći da je ovaj umjetnički zanat na prečac našao mene i osvojio me za cijeli život. Još u danima djetinjstva sam shvatila da je staklo plemeniti materijal koji pruža neopisivu čaroliju onda kada ga zavolite i posvetite mu se u potpunosti. Odrastala sam u tom svijetu bojenog stakla i svjetlosnih slika koje su postajale dio moje svakodnevnice i samim tim neodvojivi dio moga bića. Tako je ljubav prema staklu i predmetima stvorenim od njega rasla zajedno sa mnom, a samim tim stvarala interakciju u svim segmentima mog života”

Ninina figura ,,Djevojka sa kišobranom” asimetričnog je oblika, linija koja prati figure ritmičnog je prizvuka i daje osjećaj lakoće. Za razliku od klasične figuracije imamo više dvodimenzionalnost, treća dimenzija je zanemarena, nju nadopunjuje veseli kolorit ovih figurica. “Djevojka sa kišobranom” nastala 2018. godine samo je jedna od Nininih serija figurica. Ona je malih dimenzija oko 15 cm, kod njenih figurica su uglavnom ljudi  iza kojih se krije duboka filosofska i umjetnička ravan. Pošto se ova umjetnica bavi istorijom umjetnosti poznato je da su veliki slikari za temu uzimali upravo čoveka a najviše od svih Leondardo da Vinči. I sama renesansa je posvećena čovjeku. Nina mnogo pažnje posvećuje aktovima od stakla. Za razliku od renesanse njeni likovi su nedefinisani, a i pored mnogih figura realnog oblika Nina spaja i nadrealističku komponentu tifani tehnikom.

‘‘Tiffany tehnika je ono što vam omogućava da kreirate i stvarate sa što manje ograničenja. Vremenom su moja interesovanja bila usmjerena i na neke druge tehnike u izradi predmeta od stakla kakva je lampworking tehnika, odnosno, topljenje i livenje na gorioniku jedne druge vrste takozvanog šipkastog  soft stakla. Tako su nastale moje prve perle i unikatni komadi nakita, figurice žena i još mnogo neobičnih predmeta, čime je naša  porodična radionica dobila jedan, može se reći ženski segment”

govori Nina, dodajući da put od ideje do gotovog vitraža ili pak lampe, svijećnjaka sastoji se od niza operacija, koje su svaka priča za sebe.

Ovom tehnikom ova umjetnica radi lampe i druge primjenje objekte od kojih nakit sa unikatnim perlicama koji  izazivaju veliku pažnju. Svaka perlica ima svoju umjetničku notu; ona je florentna i dinamicna, ritmicna i ciklična. Ono sto je prepoznatljivo kod ove umjetnice su živahne boje ekspresionističkog duha; kao da imamo ekspresionizam na figurama. Kalaj daje oblik figurala,  on je zapravo  linija u crtežu koja mu određuje oblik i ritam. Na Nininim nakitima možemo da osjetimo melodiju, Sve je tako živopisno i muzikalno satkano.

Na ovim prostorima nema umjetnika koji se bave topljenjem stakla. To je zahtevan proizvod jer je ova tehnika jako skupa, a materijali se moraju nabavljati u Njemačkoj, Švajcarskoj ili Italiji.

Nina je bila angažovana da radi likove iz animiranog filma ”Surogat”,  našeg režisera Dušana Vukotića, u višestrukom izazovu.

”Na prvom mjestu što je riječ o stvaraocu sa ovih prostora, pomalo zaboravljenom, kojeg su, takođe, nekako više primjećivali na stranim, nego na ovim prostorima, što potvrđuje nagrada Oskar, koju je dobio 1961. za prvi animirani film stvoren izvan Sjedinjenih Američkih Država. Zatim tema koju su iznijeli likovi iz „Surogata“ odnosno problem koji je još te davne 1961. Vukotić jasno prepoznao a koji je izuzetno aktuelan danas, a to je savremeno, potrošačko društvo koje prestaje da razlikuje stvarni život od zamišljenog i virtuelnog surogata. I još nešto što je uticalo na odluku da se ti likovi predstave u staklu i ponovo nađu među nama je sentimentalna vezanost starijih generacija za te simpatične, iako pomalo ironične, likove  koji su ostali u sjećanju naših roditelja”, ustvrđuje Nina.

Edvard Munk i Van Gog na ovu umjetnicu su  uticali kao i sam ekspresionizam. Nina je željela da emocije koje su do tada bile zanemarene u umjetnosti prikaže i opise, kako bol i patnju tako i radost i blagodat. Nina bojama pokazuje svoja osjećanja a linijama ekspresiju unutrašnjih osjećaja. Poput Van Goga njoj nisu bitne toliko spoljašnje linije i forma koliko energija  i razigranost boja. Nina je htjela poput ekspresionista da zanemari oblik a da prida značaj samoj kompoziciji i ritmu. Njene figure su energične, pokretne, vesele i kao da plešu. Živost je ono sto najviše dominira u njenim umjetninama poput Van Gogovih suncokreta.

Unutrašnje duhovno, duševno i tjelesno stanje ove umjetnice prenose se na njena djela pa možemo da kažemo da su ovo na neki način  autoportreti.

Za P.U.L.S.E: Stanislava Černaus

  Nina Ilić, staklo, Stanislava Černaus, Umetnost