Film “Blue Is the Warmest Colour”

Film “La vie d’Adèle” je jedan od najiskrenijih, najživljih i najljubavnijih filmova ikada snimljenih, toliko dobar da boli. Dakle, reč je o remek-delu o kojem će se još dugo pričati.

Krenimo redom: film je inspirisan istoimenim romanom, odnosno stripom francuske autorke Julie Maroh, traje tri sata i prati jednu sasvim običnu ljubavnu priču između dve devojke. Sve je manje-više isto kao i u heteroseksualnim vezama: upoznaju se, razvija se strast, emocija, ljubav, otkrivaju se nepomirljive razlike u karakterima, počinju problemi, nastupa raskid i patnja… Iako priča zvuči kao nešto što smo već više puta videli i čuli, potpuno je drugačije i apsolutno zadivljujuće, a specifičnost i magiju filma ćemo otkriti tokom ta tri sata. Na kraju krajeva, film nije džaba osvojio Zlatnu palmu i nagradu kritičara FIPRESCI u Kanu, dok su dve glavne glumice, postale prve osobe u istoriji festivala koje su podelile nagradu za glumu.

Scene seksa, a posebno scena od šest minuta su eksplicitne. Pored seksa i emocija, “La vie d’Adèle” ima šta da kaže i o francuskom društvu, biće tu i maltretiranja u školi i svega, svaki detalj u filmu je bitan i postavljen baš na pravo mesto, tako da nema ničeg suvišnog, a kroz sve to nas vode tunisko-francuski reditelj, glumac i scenarista Abdellatif Kechiche, i dve glavne glumice – Adèle Exarchopoulos i Léa Seydoux. Priča se da je Adèle kao devojčica bila toliko stidljiva da su je roditelji upisali na glumu kao neku vrstu terapije. Pokazalo se kao uspešno, Adèle više nije nimalo stidljiva, i prijatno joj je pred kamerom, a do danas je već skupila zavidan broj uloga i izrasla u pravu lepoticu. S druge strane, Léa Seydoux je starija, iskusnija glumica i ima više uloga iza sebe (nedavno se pojavila u novom filmu o Džejmsu Bondu, “No Time To Die”). Možda se u sredini filma njihova gluma može svesti na golo telo i eksploataciju, ali one su nešto genijalno, vrhunsko i retko viđano na filmu. Prve dve trećine film se drži stripa, a od raskida nadalje kreće svojim, i dalje teškim, ali svakako vedrijim putem nego što je to situacija u stripu.

Adèle (Adèle Exarchopoulos) je povučena učenica srednje škole i devojka koja se razlikuje od svojih vršnjaka. Društvo je podstiče da izlazi i da se zabavlja, međutim, ona shvata da je to uopšte ne privlači. I ne samo to, dok prelazi ulicu jednog dana, ona prolazi pored devojke sa kratkom plavom kosom po imenu Emma (Léa Seydoux), i biva momentalno obuzeta. Nakon živopisnih seksualnih fantazija o devojci sa plavom kosom i flertujućeg ponašanja jedne njene drugarice prema njoj, ona postaje zbunjena svojom seksualnošću. Posle nekog vremena, Adèle konačno upoznaje Emmu u gay baru, gde odlazi u nadi da će upoznati plavokosu neznanku. Dok se Adèle, naginje za šankom i traži Emmu, njen prirodni izgled ističe se usred ozbiljnih frizura, pirsinga i tetovaža. Ubrzo će se tu upoznati i njih dve postaju prijateljice i počinju da provode sve više vremena zajedno, a Emma joj čak pomaže i oko škole. Naravno, Adèle neće moći to sve dugo kriti od svojih prijateljica, koje će početi da sumnjaju da je ona lezbejka, a čak će je i maltretirati u školi. Iako Adèle to poriče pred njima, njen odnos sa Emmom postaje sve intimniji, imaju seks i započinju veoma strastvenu vezu. Emmina porodica je veoma gostoljubiva i prihvata Adèle i Emmu kao par, dok kod Adèle u porodici svi misle da je Emma samo neko ko joj pomaže oko škole. U godinama koje slede, ove dve harizmatične devojke žive zajedno, biće promena, prepreka, grešaka, ljubomore, pokušaja i sa momcima, slaganja i neslaganja… Da, devojke će doći do nekakvog razumevanja, ali to ne znači da će time išta “rešiti”.

Dok su fizički veoma skladan par, njihove želje, pogledi na svet i prijatelji ih razdvajaju. Kechiche snima nekoliko dugih eksplicitnih seksualnih scena, toliko intimnih i izbliza, da je već nakon prve projekcije filma naišao na ozbiljne kritike i optužbe, a čak su i žestoko zaratili on i Léa Seydoux, koja je snimanje opisala kao “mučno”. S druge strane, reditelj je kritikovao glumice jer su “pljuvale” njega i njegov projekat još od njegove premijere. Ali, sve će se to zaboraviti i pamtit će se samo istinsko filmsko remek-delo. Francuski naslov je zapravo “La vie d’Adèle: Chapitres 1 et 2” (Život Adèle, poglavlja 1 i 2). Prvo poglavlje se bavi životom Adèle pre upoznavanja sa Emmom i zatim početkom njihove veze. Drugo poglavlje se takođe bavi njenim životom dok radi kao učiteljica u školi i živi sa Emmom, ali i pravi veću vremensku razliku. Ona nosi ovaj film na svojim mladim plećima, prenoseći čitav niz emocija prve ljubavi, vidimo njene tinejdžerske dane, sazrevanje i odlazak u svet odraslih. Kamera registruje svaku trepavicu, pramen kose, svaku zalepljenu mrvicu kolačića i svaku suzu na Exarchopoulosovom licu. Apsolutna kinematografska magija.

Reditelj Abdellatif Kechiche, nosi zasluge za ovo magično delo podjednako koliko i njegove dve glumice. U neverovatnom trajanju od tri sata, “La vie d’Adèle” ni u jednom trenutku nema prazan hod, a to je velika stvar za film koji traje toliko dugo. Puno filmova se često davi u nelogičnostima i odjekuje šupljinom i prazninom u mnogo kraćem trajanju, a “La vie d’Adèle” briljira u punom sjaju tri sata, i to na svakom polju. Jedna i jedina zamerka je što nije još duži. U pitanju je, sve u svemu, vrhunski, emocionalno snažan, pametno napisan, vešto režiran i još bolje odglumljen film u kojem treba uživati.

za P.U.L.S.E: Marko Jovanović

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments