“Mud” – Vizuelno i glumački perfektan film

Film “Mud” (“Leto na obalama Misisipija”), koji potpisuje reditelj i scenarista Jeff Nichols, sjajan je u svakom smislu i ne treba ga propustiti. U pitanju je kriminalistička drama o odrastanju smeštena na američki jug, odnosno Arkansas, odakle dolazi i reditelj.

Ime filma “Mud”, u prevodu znači „Blato“, ali najmanje je blatnjav, a više blistav i sjajan film: pripovedanje je fluidno, a emocije transparentne. Ima lagan tempo koji vas nosi poput splava na Misisipiju, gde je smešten veći deo filma. Obratite pažnju na glumce: Metju Mekonahi, Taj Šeridan i Džejkob Lofland. Može li bolje za ovakvu priču? Način na koji ova deca igraju svoju ulogu je zapanjujuće, vrlo prirodno i apsolutno sjajne predstave (nešto slično smo videli u filmu “Stand by Me”), posebno je to velika stvar jer naspram sebe imaju tako sjajnog i iskusnog glumca kao što je Metju Mekonahi. Film je bio u trci za Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Kanu 2012. godine (pobedio je film “Amour”), a prikazan je i na filmskom festivalu u Sundanceu.

U prvoj sceni filma, četrnaestogodišnji Elis (Taj Šeridan) iskrada se iz svoje kuće, odnosno splava na reci u Arkansasu pre zore – pored osvetljene kuhinje, u kojoj njegova majka plače zbog neodgovornosti njegovog oca (roditelji su pred razvodom) – i sastaje se sa svojim prijateljem Nekbonom (Džejkob Lofland). Uputili su se na rečno ostrvo na kojem je Nekbon video čamac na drvetu, očigledno izbačen olujom. Nekbon želi da ga uzme za sebe, ali će ubrzo obojica shvatiti da neko tamo živi i posmatra svaki njihov korak – čovek sa cigaretom u ustima i pištoljem zataknutim za kaiš. Glumi ga Metju Mekonahi i predstavlja se kao Mad. A njegovo ime će zaista postati blato ako ga pronađe policija i neke druge osobe koje ga traže. Mad tvrdi da je odrastao u blizini i dečacima govori da mu treba hrana i obećava da će im dati čamac ako mu pomognu dok on bude bio na ostrvu, a čamac bi trebao zapravo da bude sredstvo za bekstvo, ali nakon što se popravi.

Dečaci su u početku vrlo sumnjičavi prema njemu, ne znaju šta da očekuju od čoveka kojeg prvi put vide u životu, ali ubrzo se vraćaju sa hranom i pitaju ga zašto se krije, a on im objašnjava da čeka svoju devojku Juniper (Ris Viterspun), koju opisuje kao lepu sa tetovažama slavuja na rukama, Mad kaže Elisu „ona je kao san iz kojeg ne želiš da se probudiš“. Kasnije, dečaci je primećuju kako kupuje namirnice u gradu. Ubrzo nakon toga, dečaci u gradu saznaju da policija traži muškarca, čiji se opis podudara sa čovekom kojeg su upoznali i koji živi na ostrvu u čamcu. Nakon što su saznali da je Mad begunac, Elis i Nekbon žure nazad na ostrvo po odgovore. Mad im objašnjava da je ubio muškarca sa kojim je Juniper zatrudnela, jer je bio nasilan prema njoj – gurnuo je niz stepenice i izgubila je dete. Dečaci odlučuju da mu veruju i pomognu u zamenu za njegov pištolj. Međutim, shvatićemo da to i nije baš sve tako: prvo, Juniper nije tako divna i bajna kako je Mad predstavlja, a drugo, izgleda da joj se baš i ne žuri na to ostrvo. Pre će biti da je Mad zaljubljen do ušiju i da ne vidi pravu realnost. No, ona i policija su manji problem, njega pravi problem tek čeka.

Iskreno prijateljstvo trojke se razvija, pa Mad šalje Elisa kod Toma (Sem Šepard, izuzetna uloga u samo nekoliko pojavljivanja), staroj očinskoj figuri iz detinjstva, po pomoć. Tom živi preko reke, ali nije oduševljen kad čuje da je Mad ponovo u nevolji zbog Juniper i odbija da pomogne. Mad zatim daje dečacima uputstva za Juniper. Oni pronalaze njenu motelsku sobu u kojoj zatiču brata od čoveka kojeg je Mad ubio, kako maltretira Juniper, zahtevajući od nje da kaže gde se nalazi Mad. Elis i Nekbon sve to prenose i stalno dolaze sa novim informacijama na ostrvo, a Mad je svestan da je porodica čoveka kojeg je ubio došla da naplati stare dugove.

Od ljubavnih filmova i komedija, preko naučno-fantastičnih, do napetih trilera, Metju Mekonahi je dokazao da se radi o veoma raznovrsnom i moćnom glumcu, a ovde potvrđuje klasu. Od čoveka koji sedi sam na belom pesku, puši cigaretu i čeka, do onog koji beži jer se boji, Mad je poput bajke. Međutim, prave zvezde su ovde klinci – Taj Šeridan i Džejkob Lofland. U ovim godinama, u ovakvom filmu, puna dva sata i deset minuta biti u svakoj sceni i raditi to tako ubedljivo, prirodno i sa lakoćom, to je za respekt. Iako “Mud” govori o čoveku u bekstvu, to je takođe film o ljubavi i odrastanju. Elis istovremeno proživljava i razvod roditelja i svoje prvo romantično iskustvo sa dve godine starijom devojkom. Nažalost, Elis će naučiti da u ljubavnim odnosima ne ide baš uvek sve lako i glatko, zbunjen je i tužan što prava ljubav možda neće pobediti sve prepreke. Ipak, u ovoj vrućoj atmosferi imamo stalni osećaj straha da će se nešto loše dogoditi: pištolj u rukama pogrešne osobe, otkazivanje motora na čamcu usred reke, ili čak samo zmije (kojih ima u filmu dosta i igraju važnu ulogu u priči) je sasvim već dovoljno. No, lepota je isto tako na svakom koraku, a ona dolazi iz prelepih slika reke Misisipija i cele prirode koju vidimo.

Ono što Džef Nikols ovde vešto radi je balansiranje dve radnje: jedna je dešavanje s Madom, a druga se fokusira na Elisa. Dakle, Elis ima i posebnu priču, odnosno pratimo njegov život i kod kuće. Nekbon je takođe veoma prisutan i ništa manje važan. Kad se upoznamo sa likovima i njihovim pričama, film nas u potpunosti drži prikovanim za ekran i ne pušta nas dok se ne završi. Toliko je sve živopisno da imamo osećaj da smo i mi tamo. Reditelj Džef Nikols će nas, pored celovite i slojevite filmske priče, počastiti i sjajnom akustičnom country muzikom koja se savršeno uklapa u okruženje, te nam prirediti i napeto, veličanstveno finale filma.

“Mud” je toliko dobar da ga ne može ništa pokvariti, ovo je film koji se jednostavno mora gledati, verovatno i više puta. Da li je reditelj Džef Nikols svestan koliko je dobar film napravio? Preporuka kao kuća!

za P.U.L.S.E: Marko Jovanović

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments