Filosofija fizike – traganje za suštinom

Filosofija fizike – traganje za suštinom

 

Od esencije ka egzistenciji ili traganje za suštinom

Kant kaže: ako tražimo temelj izvesnosti, bez kojeg ne postoji stvarna naučna istina, onda on treba da bude nužan i univerzalan. 

1. O haosu kao nužnom i univerzalnom zakonu

Šta je haos?

To je teorija o “tajanstvenoj” povezanosti složenih procesa i struktura od vrtloženja do ritmičkih nagomilavanja, determinističkih ponavljanja u drugim razmerama. Haotični procesi ne podležu principu zbrajanja prosečnih vrednosti predikabilnosti dobijenih merenjem u nekom trenutku, to je prosta statistika.

Suština problema je u tome kako se obrasci a ne vrednosti menjaju tokom vremena.

Kako zakoni prirode evoluiraju od malih ka velikim razmerama?

Ti numerički odnosi iskazuju interaktivnu zavisnost međusobnih rastojanja, odnosa masa, naelektrisanja, temperature, pritiska, brzine itd. I sve je potčinjeno osnovnom principu dimenzija u kojima pratimo procese.

Esecijalno pitanje je – naći međusobne korelativne veze i zakonomernosti objektivnih procesa koji egzistiraju na svim skalama. Na primer, promena prostornih odnosa koji utiču na sistem, kako pri mikro skalama tako pri mega skalama.

2. O Njitnovom determinizmu:

Poznati fizički zakoni se odlikuju determinističkim svojstvima koja se mogu preko matematičkih modela međusobno povezati. Zahvaljujući determinizmu fizičkih zakona koji grade matematički most od prošlosti ka budućnosti, ako razumemo pravljenje matematičkih modela razumemo budućnost.

Unutar same teorijske fizike dolaze ideje da se preusmeri pažnja sa duboko apstraktnuh problema na proste procese koji formiraju određene dinamičke sisteme.

Zakoni prirode koncentrisani u oblasti čestične fizike ostavljaju nerešenim problem primene tih zakona na najprostije sisteme. Determinističko – proračunsko predviđanje daje tačne pretpostvake kretanja masivnih tela. Ali šta je sa turbulentnim procesima? Turbulencija jeste užasno zapetljana, ali ipak se potčinjava istim zakonima. Laplasov duboki determinizam teži da obuhvati istim zakonima sve prirodne  procesne promene od kosmičkih sl 1. do kvantnih skala sl 2. i tako jasno odredi prošlost i budućnost.

3. Princip neodređenosti

Međutim Hajzenbergov princip neodređenosti ruši san da se Laplasov mehanizam može redukcionistički rasklopiti na sastavne delove, pa na osnovu analogije vratiti se  Njutnovom  determinizmu. Međutim uvek postoji `neka mala nedorečenost´ odnosno nespoznatljivost. Njutnov determinizam poručuje; ako imamo dovoljno znanja o početnim uslovima jednog sistema i ako znamo zakone mehanike, možemo približno da odredimo budućnost tog sistema. Ovakav način mišljenja i danas mahom preovlađuje u nauci.

4. Teorija determinističkog haosa otkriva i zapaža začuđujuće veze između najrazličitijih pojava u prirodi, prelaska nevidljivog kvantnog stanja ka vidljivom objektivnom svetu. Teorija determinističkog haosa usmerava našu misao ka opštim načelima suštine bivstva, sugerišući nestabilne determinističke procese  prirodnih zakona.

Haos je izrastao u treću veliku teoriju 20-og veka koja potkopava Laplasov san o determinističkoj predvidljivosti procesa u svim razmerama. Tamo gde haos počinje klasična nauka prestaje. Haos je zagonetan neregularan deo prirode, diskontinuiran, on često izmiče racionalnoj misli.

Haos za matematičare  znači studije nelinearnih kompleksnih dinamičkih sistema. Haos je tajna organizacionog principa prirode koja sistem drži u determinističko-dinamičkoj ravnoteži omeđenoj gornjom i donjom međom stabilnosti. Ako se probiju te granice dinamičke stabilnosti nastupa kolaps.

Haos ruši vekovima stvarane podele u naučnim disciplinama. Haos je nauka o opštoj prirodi sistema i on veoma snažno nagoveštava da postoje, organizaciono univerzalni, principi prirode koji su skriveni iza prostorno-vremenske predstave haosa. U haosu se da primetiti pojavljivanje iste forme u različitim razmerama jednoobrazno. U procesima razvoja jasno se uvuđaju kompleksnost, nasumičnost, prepletenost. Kod studiranja haosa ne treba pojavu rasklapati na elementarne komponente, već posmatrati sistem u celosti kako funkcioniše. Haos je nauka koja posmatra procese u ljudskim razmerama.

 

Haos povlači pitanje neizračunljivisti

Praktična neizračunljivost je posledica činjenice da preciznost sa kojom se mogu znati početni uslovi uvek ograničena i nedorečena. Vrlo mala promena u početnim uslovima može brzo dovesti do ogromnih grešaka i nepravilnosti. Lep primer su tri bilijarske kugle. One prosto odslikavaju nemoć redukcionizma i determinizma. Zamislimo, bilijarski sto na čijoj se ravni nalaze tri bilijarske kugle. Igrač ima nameru da treću,odnosno poslednju kuglu u nizu, ubaci u rupu bilijarskog stola. Sve je determinisano. Igrač, preko taka, predaje impuls prvoj kugli, ona udara drugu kuglu prenoseći smanjenu količinu energije zbog “ haotičnih gubitaka” na račun gutanja haotičnih bifukacija koje su u predelu nesaznatljivog.  Druga kugla svoju kinetičku energiju predaje trećoj pod rezultantnim uglom na tangentu zakrivljenost kugle i rezultijuća sila određuje njeno kretanje  ka rupi u koju igrač želi da zadnja kugla upadne. Koliko će odstupanje biti od željenog to je nepredvidivo. To je klasičan njutnovski problem. Da li je uvek ostvariv? Nije, jer zavisi od mnogo faktora koji određuju trajektorije kretanja kugli.

Nemogućnost određivanja početnih brzina i položaja istovremeno dovodi do neizvesnosti krajnjih rezultata. Zbog ovih neizbežnih činjenica moramo uneti elemente slučajnosti, pod kojom smatramo ono što ne možemo apsolutno odrediti nego intuitivno naslutiti. Prisustvo nepredvidivosti je neizbežna pojava u determinističkim (kauzalnim) zakonima, koji su neizbežni u klasičnoj fizici.

5. Nepredvidivost ili neproračunljivost

Veza između spoljnjeg sveta i naše prestave o njemu, kao Kantovog fenomena ili sintetičkih sudova ‘delova kompleksne matematike’ koji dobro opisuju prirodne procese ne podležne proračunljivosti ili Laplasovom detreminizmu. Determinizam u oblasti fizike se neizbežno nameće, on je samo deo problema, a ne i rešenje. Priroda dejstvuje kauzalno ali za sobom provlači neproračunljivost. Tako da udućnost nije apolutno spoznatljiva iz sadašnjosti.

Ovakvi sistemi se nazivaju kompleksni dinamički sistemi i oni ne oponašaju slučajnosti. 

 

Sa matematickog aspekta ove oblasti imaju svojstva nealgoritamskog procesa. Ova nealgoritamska dejstva trebalo bi da imaju veoma važnu ulogu u svetu fizike. Znači ako stanje sistema podleže kauzalnim zakonima nužnosti  ono ne mora biti određeno u svim budućim vremenima jednačinama koje potvrđuju tu teoriju. Ovde nema mesta za slobodnu volju ili izbor, jer je buduće ponašanje nužno uslovljeno kauzalnošću koja ponovo podleže matematičkim zakonima kompleksnih brojeva. Kompleksni brojevi na tajanstven nacin vrlo dobro opisuju te procese.

6. Proces skaliranja

To je prelazak sa mikro skala, nama čulno nedostupnih, na makro skale koje naša čula registruju.  Taj prelazak sa mikro na makro nivo, sa esencije na egzistenciju, je nealgoritamski i neproračunljiv je. Ovom tvrdnjom se neizbežno nameće sugestija da mora postajati neki neprporačunski zakon koji upravlja objektivnim svetom u kome živimo. Ovo je ključna zapitanot koju pokušavamo rešiti

Njutnovu teoriju možemo prihatiti kao determinističku, ali ne i kao izračunljivu. Izračunljivost je različit pojam od determinističnosti. Ova pojmovna razlika je esencijalni problem nesuglasja u poimanju objektivne stvarnosti.

Kako je to moguće da su izračunljivost i determinizam u nesuglasju?

Primer je pomenuti problem sudara tri bilijarske kugle. Proces je determinističan, ali nije izračunljiv. Neka stanje nekog procesa bude u potpunosti determinisano u budućem vremenu, ukoliko ne postoji algoritam izračunljivosti onda se ne može predvideti stanje negovih budućih odnosa u procesu, uprkos tome da je sistem determinističan.

Na ovo osnovno pitanje treba jasno odgovoriti. Upitanošću da li je interakcija bilijarskih kugli izračunljiva? Odgovor zavisi od pitanja, koliko mi hoćemo da bude stepen tačnosti proračuna, tj. da li se na najrigorozniji zahtev može odgovoriti algoritamski. Da li će se kugle ikad sudariti. Činjenica je da ovaj problem ne može biti rešen algoritamski.

7. Šta izračunljivost znači u slučaju kad promenljivi parametri slobodno dejstvuju?

Zavirimo  u subkvantni svet, Šredingerova talasna funkcija je u potpunosti determinisana i kod nje možemo da odredimo svaku vrednost u bilo kom budućem trenutku. Međutim kvantni skok nije determinističan i on je podložan svakoj slučajnosti u svakom vremenskom trenutku evolucije. Zagonetka je šta inicira kvantni skok? Šta je to što premoštava nespoznajnu provaliju od kvantnog ka klasičnom. U ovom saznajnom rascepu leži neproračunska zagonetka da budućnost nije izračunljiva iz sadašnjosti, čak  iako je ona kauzalno uslovljena prošlošću. Neproračunski procesi pripadaju kompleksnim stanjima koja predstavljaju amplitude verovatnoće pojavnosti, čije kauzalne povezanosti nisu dostupne našem objektivnom zaključivanju. One se nalaze sa one strane matematički  svesnog percepiranja stvarnosti, ali to ne znači da ona ne utiče na realni svet.

Razlika između klasične verovatnoće i kvantnih verovatmoća pojavnosti, interakcionih korelacija, leži u tome što je kvantna verovatnoća pojavnosti podložna interferenciji, a klasična ne.

Na kvantnim dimenzijama skaliranja interferencije igraju važnu ulogu u procesima. Kompleksni brojevi nam upravo i služe da opišu interferenciju (slaganje, poništavanje ili slabljenje neregularnosti) spektar mogućih interaktivnih događaja. Pri prelasku iz subkvantnog na kvantni nivo talasna funkcija kolapsira i počinje proces prelaska energije u materiju. Sva kolebanja, treperenja, drhtanja u  međusobnim interakcijama superponiraju ili se pojačavaju do tačke objektivne izvesnosti i stabilnosti sustema. Odnosno energija je materijalizovana dostižući neku stabilnu formu. Stabilnost se stiče na račun međusobnih poništavanja i pojačavanja suprotnosti, koje kvantna interferencija, kao različite kvantno-mehaničke mogućnosti, koriguje. Na kvantnom nivou ove interferencije igraju odlučujuću ulogu prelaska energije u materiju.Taj proces kristalizacije energije se dešava u imaginarnom delu kompleksnih procesa koji su nam nedostupni iako su kauzalni, ali ne i objektivno dostupni.

Kant upozorava da se čuvamo zabluda u čiju zamku često upadamo kad nastojimo da dođemo do metafizičkih istina, jer su i same utemeljene u apriornom.  

Za P.U.L.S.E Ivan Nikolić

Tekstovi o filozofiji na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Slavko
Slavko
6 years ago

Ovo bi mogao da bude dobar poziv autora na jednu konstruktivnu raspravu o temi koju je kompleksno i dubokomisleno predstavio. Svakako se trebamo čuvati zamki u koje nas zdrav razum može odvesti. Činjenica je da teorija haosa pokreće sumnju determinističke zakonitosti ali je isto tako bitno da se odgovori na pitanje istorije i budućnosti haosa. Odnosno da li je moguće interpolacijom entropijskih vrednosti opisati budućnost a da pri tom stepen aproksimacije bude što manji. Otvara se i pitanje koliko nivo intuitivnog razmišljanja utiče na krajnji odgovor.

Vilogorski
Vilogorski
6 years ago

Поштовани,
Ваша упитаност је на месту.
Верујем да ће будућност одговорити на та питања.

Marko Randjic
Marko Randjic
6 years ago

Izvanredno!