Franc Kafka – Preobražaj (pripovetka)

Franc Kafka – Preobražaj (pripovetka)

Verovatno najpoznatija pripovetka (negde ćete naći i da se radi o noveli) Franca Kafke, “Preobražaj”, svoju popularnost u akademskim krugovima duguje pre svega činjenici da ju je nemoguće do kraja interpretirati, mada je možemo tumačiti u nedogled, nalazeći bezbroj novih značenja, učitavajući i preterujući u učitavanjima informacija koje imamo o Kafkinoj biografiji, koje se tiču njegovog privatnog života.

“Preobražaj” su izdvojili oni proučavaoci koji neguju frojdovski ili postfrojdovski pristup književnosti koji se zasniva na psihoanalizi. Takva tumačenja su i danas tako učestala da je gotovo nemoguće pronaći tekst o ovoj Kafkinoj pripovetki kroz koji se ne provlači ideja da Kafka tu govori o svom detinjstvu, odnosu sa ocem i sl. Ide se još dalje u psihoanalizi – otkriva se tako da je jedna od tema ove pripovetke i incest

kafka-preobrazaj
Ovi tumači previđaju jedno – nemoguće je identifikovati se sa Kafkinim junacima, sigurno se ni sam Kafka nije identifikovao ni sa jednim od njih, iako je ostavljao tragove koji bi mogli da nas navedu na suprotan zaključak, kao što je, na primer, igra sa imenima (mnogi Kafkini junaci nose imena kojima se aludira na njegovo lično ili ime neke osobe iz njegovog života, kao što je Felicija Brauer čije ime je osnova za Fraulajn Birstner iz “Procesa”). Naravno, postoji sličnost između društvene pozicije koju ima Jozef K. na početku “Procesa” i Kafkinog mesta u društvu – obojica su ugledni činovnici.

Ako govorimo o “Preobražaju” – možda roditelji Gregora Samse zaista liče na Kafkine roditelje, ali u tome nema ničeg neobičnog. Jednostavno, Kafka svojim pisanjem slika svet koji koji vidi i koji dobro poznaje. Od sopstvenog života i iskustava se ne može pobeći.Pokušaj poistovećivanja bilo kog Kafkinog junaka sa samim Kafkom nužno vodi do pogrešnog čitanja. Sa druge strane, Kafka je postao poznat upravo zahvaljujući pogrešnom čitanju, kao što ima običaj da istakne profesor dr Dragan Stojanović, čija sam predavanja (doduše, ne o Kafki) slušala na studijama svetske književnosti.

Kafku su mnogi videli kao anticipatora totalitarnih režima. Čitali su ga u svetlu toga što je bio Jevrejin, ističući da su neke važne osobe u životu Franca Kafke završile u koncentracionim logorima, među prvim žrtvama holokausta. Previđali su pri tom da je Kafka umro pre nego što se bilo šta od toga dogodilo, pa je jasno da to nije moglo da ima uticaja na njegovo pisanje. Kafku možemo da proglasimo prorokom, ali to više nema nikakve veze sa legitimnim proučavanjem književnosti.

Kafkina pripovetka “Preobražaj” počinje potpudno apsurdnom situacijom – trgovački putnik, Gregor Samsa, probudivši se, shvata da se pretvorio u ogromnu bubu. Oseća se čudno, nelagodno mu je jer ne vlada u potpunosti svojim pokretima. Osim toga, jedino što ga muči je činjenica da nije otišao na posao i da će mu na tome biti zamereno. Ovo ističe i Alber Kami kada govori o nedostatku čuđenja kod Kafke.

kafka_crop
Pošto sam u kontekstu pripuvetke “Preobražaj” već pomenula i apsurd i Kamija, dužna sam vam objašnjenje. Termin apsurd sam upotrebila u osnovnom, leksikografskom značenju, nisam ciljala na Kamijevu filozofsku kategoriju apsurda – to bi bilo potpuno pogrešno. Ovde nema ni traga od lucidne svesti koja predstavlja osnovu apsurdnog mišljenja.

 Kada Kami u “Mitu o Sizifu” govori o delima Franca Kafke, zaključuje da ona nisu apsurdna. U njima nalazi nadu, a nada stoji u suprotnosti prema rezignaciji apsurdnog čoveka. Nadu vidimo u pomirljivosti sa kojom Gregor Samsa gleda na svoj preobražaj. Kafkin junak (ne samo Samsa, ovo važi za Kafkine junake uopšte) ne sumnja u smislenost onoga što mu se dogodilo, ne vidi apsurdnost situacije u kojoj se našao. Ne, to se njega ne tiče; svet funkcioniše besprekorno i za svaku čudnovatost se može naći valjan uzrok.

Imamo sledeću situaciju:

  1. čovek se pretvorio u bubu – nije u pitanju psihološki poremećaj ili san, premda metamorfoza ima veze i sa snom (dogodila se u snu, Samsa pokazuje težnju ka snu) i sa nesvesnim (mnogi proučavaoci govore o begu iz racionalnog u animalno), donekle se krećemo po terenu fantastike.
  2. Niko se tome preterano ne čudi. Jeste, roditelji Gregora Samse se zaprepašćeni, ali se uistinu ponašaju kao da je Gregor oboleo od neke egzotične bolesti. Gregorov poremećaj je prihvaćen kao nešto teško, retko, čudno, nešto što donosi nesreću i sramotu, ali ipak prirodno. Kafkini junaci ne pate od metafizičke uznemirenosti.
Ako ćemo pravo, Gregorov život se nije drastično promenio, bar ne na gore. Na sledećim stranama saznajemo da se ovaj mladić preko svake mere žrtvovao za svoju porodicu, naivno verujući da se ona nalazi na rubu finansijske propasti i da su mu roditelji bolesni i nesposobni da zarađuju. Dobar i požrtvovan sin je ustajao pre zore, provodio naporne dane na putu, bez ikakvog oduška, da bi njegova porodica mogla da živi u velikom stanu sa poslugom.
 
Nakon Gregorovog preobražaja se ispostavilo da nije bilo potrebe za tim, da otac ima ušteđevinu, da su svi sposobni da rade, da im ne treba posluga i da im je stan prevelik, te da treba da nađu manji čim se otarase Gregora koji je, kao neupotrebljiv, postao suvišan. Olakšanje dolazi na kraju, Gregor je, od posledica gladi i rane koju mu je zadao otac pogodivši ga jabukom, “crk’o”, kako reče bedinerka koja ga je, da bi utvrdila smrt, odgurnula metlom, a za porodicu dolaze bolji dani, pravi happy end!

Kafka2_2420656k

Skloni smo da Kafkina dela čitamo u kontekstu saznanja koja imamo o njegovom životu, dodatno pritisnuti oblakom metafizičkog nemira (Kafkini junaci, kao što sam već rekla, ne osećaju taj nemir, ali mi ga osećamo, Kafka ga je preneo na nas “između redova”). Ipak ne bi trebalo da prenebregnemo da “Preobražaj” sadrži i znatnu dozu humora, makar on bio sadržan u gorkom podsmehu. Kada je Franc Kafka tek napisanu pripovetku čitao naglas u društvu svojih prijatelja – svi su se smejali, uključujući i njega samog! Čitaoce može da pogodi sudbina bezazlenog mladića, ali ipak nešto drugo preovlađuje. Komika i beda, rekao bi Manov Tonio Kreger.

Valentina Đorđević

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Душко Јевтовић
Душко Јевтовић
7 years ago

Захвалан ауторки на сажетом приказу могућих значења јединствене Кафкине приповетке “Преображај”, осећам потребу да додам и своје запажање.
Грегор Самса смо ми, грешни људи, који свакодневно обављамо једноличне послове, понижени али не и увређени. У свакој ситуацији оправдавамо себе, јер “зарађујемо хлеб насушни”, заборављајући да “човек не живи само од хлеба”.
Нажалост, живот смо свели на то “само”, глуви и слепи за “реч Божју”, задовољни што се не разликујемо од ближњих и што се понашамо исто као они, понављајући исте грешке, падајући све ниже у порок и растројство, неприметно, јер нам дани личе као јаје јајету – низ тренутака у којима смо се одрекли вечности.
Кафка нам показује ко смо, у кога смо се претоврили. Фотографски тачно даје нам унутрашњи приказ опустошене душе у безбожном свету чија строга правила одређују послодавци, црне бубе које прљавштином прекривају истину и лепоту и све што нас чини слободним и независним од њих. Лепљивом паучином везују нас за празнину у којој сви дрхтимо па нам се чини да је откидање – смрт.
“Ја бих се могао затворити у орахову љуску па се ипак сматрати краљем свих светова” рекао је Хамлет, изражавајући срж слободе – унутрашњи бескрај, вечност.
Као и Самси, нама се отима унутрашњи бескрај, без кога нисмо ништа друго него бубе.
Зидови савремених градова су најтврђе орахове љуске и Кафка их је приказао у њиховој непрескочивој тескоби, али и поред огромних сенки у којима нада сахне, осећамо да је њихова чврстина привид и да су они само кулисе које одржава упорност нашег греха. Робовање пороцима онемогућава нас да их срушимо. Кафка обасјава свет непролазним зрацима истине и омогућава нам да видимо стварност Божјим очима. (Последњи пасус је из књиге “Хвалоспеви смислу”)