Hemingvej i Génération du Feu

Ako ste bili toliko srećni da ste deo mladosti proveli u Parizu, bilo gde da odete, do kraja svog života, ostaće zauvek u vama, jer Pariz je pokretna gozba” /Pismo prijatelju, 1950, E.Hemingvej

hemingway-paulline-and-h11
Hemingvej sa prvom ženom Hedli / levo/ sa drugom ženom, Paulinom / desno/
Hedli i Ernest

Ernest i Paulina
Paulina, Ernest i Hedli

Mislim da sa Hemingvejem nikada niste načisto. Ili ga volite, pa s vremenom počnete da se preispitujete, ili ga ne volite pa ga s vremenom zavolite. Ali jedno je sigurno, ne ostavlja vas ravnodušnim, nekako nam se uvukao pod kožu njegov Nik Adams, borac i neustrašivi igrac u najtežoj igri koja se zove život.

Hemingvejev alter ego

Jedna od meni dragih knjiga u književnosti je i “Pokretna gozba.” Izdata je posle smrti Hemingveja 1964, poslednja knjiga na kojoj je Hemingvej radio i koju nije želeo da štampa za života.

Knjigu je pripremila i izdala njegova četvrta žena po redu, Meri i nazvala je “Pokretna gozba.” To je  intimna biografija i vrlo važna knjiga za razumevanje Hemingvejevog  stvaralaštva. Sastavljena je iz eseja i prikazuje njegov intiman odnos sa ženama i njegov brak kao i mladalačke dane, kada je sa $5 dnevno živeo u Parizu okružen Ezrom Paund, “Skotijem” Fidžeraldom, Silvijom Bič, Džejms Džojsom i Gertrudom Stejn;  skijao se na Alpima sa prvom ženom Hedli i pecao u Španiji.

Sa Gertrudom Stejn je svakog poslepodneva pijuckao “mirišljav, bezbojni alkohol” i divio se njenoj impresivnoj kolekciji slika. Ezru Paund je učio boksovanju, ogovarao sa Džejms Džojsom, flertovao i igrao se sa  “Skotijem” i Zeldom…

Hemingvej i Ficdžerald
Hemingvej, Ezra Paund, T.S.Eliot
Harold Loeb, model za Roberta Cohna iz romana Sunce se ponovo radja, Hemingvej i Hedli

Zadnji pasus, koji je dodala Meri naknadno, govori o njegovom prvom braku sa Hedli i njegovoj ljubavnoj vezi sa njenom prijateljicom, Paulinom, koja je bila uzrok njihovom razvodu.

U uvodniku originalne verzije knjige Hemingvej je napisao : “Ako čitaocu više odgovara, ovu knjigu moze da smatra fikcijom. Ali uvek postoji šansa da je ta fikcija ustvari napisana realnost.”

Patrik Hemingvej, Paulinin sin, predložio je reviziju “Pokretne gozbe,” sa namerom da razjasni situaciju sa Paulinom kojoj Meri nije baš posvetila pažnju koju zaslužuje u prvoj verziji knjige.

Patrik  je izjavio da ne okrivljuje Meri, koja je preminla 1986. za nekorektne činjenice o svojoj majci, ali smatra da je Meri prema prvoj ženi, Hedli bila korektnija iz razloga što je Hedli nasledila originalno platno od Miro-a koje je ona želela kasnije da dobije.

Jula meseca 2009. Simon & Shuster su izdali novo, dopunjeno izdanje “Pokretne gozbe.” Knjiga je izazvala veliko interesovanje kod kritičara, naročito kod uglednog TNYT i našla se na “must” listi za čitanje. Ovoga puta knjigu je opremio sa novim činjenicama i poglavljima Šon Hemingvej, Paulinin i Hemingvejev unuk. “Mislim da ce ovo izdanje i verzija “Pokretne  gozbe” neke stvari da postavi na svoje mesto, “izjavio je Šon Hemingvej /42/, koji tvrdi da je  Meri izostavila Hemingvejeve zabeleške u kojima piše o ljubavi prema Paulini i srećnim trenucima provedenim sa njom dok je bio u braku sa Hedli.

Kako objasniti toliku fascinanciju knjigom koja traje 40 godina?

Jedno od objasnjenja bi moglo da bude i opsednutost Amerikanaca Parizom i tom “izgubljenom generacijom,” gde su ljudi živeli divne živote i pričali fantastične priče. Knjiga izaziva duplu nostalgiju, Hemingvejevu i našu –  na njegov Pariz koga on opisuje s početka 20 veka i naš Pariz 21 veka.Knjiga sadrži korisne savete za pisce početnike, sećanja na druženja sa veoma važnim piscima i ličnostima toga vremena i često neobične situacije u kojima se Hemingvej nalazio sa njima.

Jednom prilikom je pozvao Džojsa da dodje u bar gde su se on i Fidžerald od jutra opijali, na piće. Džojs, koji je važio za vrlo rezervisanog i ugladjenog gospodina stigao je u bar poslepodne. Neki gost iz bara je počeo da ga vredja, a Hemingvej je ustao, podigao izazivača sa zemlje i izbacio kroz prednji prozor bara. Džojs se okrenuo, rekao “adieu” i otišao. To je Hemingvej kada je pijan.

Ili njegov krajnje čudan odnos sa Fidžeraldom. Njihovo rivalstvo, ljubav i mržnja. Hemingvej je bio opčinjen Fidžeraldovim izgledom. Zelda, ako je moguće osloniti se na njeno psihičko stanje,  tvrdila je da je njihov odnos bio homoseksualan.

Za vreme ručka u restoranu Fidžerald se požalio Hemingveju da Zelda misli da mu je penis mali i da teško može da zadovolji bilo koju ženu pa ga je pozvao u toalet da proveri i čuje njegovo mišljenje.”Nije u pitanju veličina, već koliko se velikim pokaže na kraju,” odgovorio mu je Hemingvej.

U knjizi se naslućuje i Gertrudina sklonost ka analnom seksu, za koji je on saznao prečuvsi  razgovor jednom prilikom kod nje dok je čekao, pa ga je to inspirisalo na ” tajni čin” sa Hedli…

Novo izdanje “Pokretne  gozbe” ima izmenjeno  poslednje poglavlje “Nema nikad kraja Parizu,” gde je u originalnoj verziji Paulina Pfefer prikazana kao zloslutna bogatašica koja je otela svojoj najboljoj drugarici muža i posle razvoda sa Hedli postala njegova druga žena.
Novo izdanje sadrži nove crtice iz Pariza u poglavlju “Prethodnica i bogataži” i ne prikazuje Hemingveja kao Pailininu žrtvu, kao u originalu, već ga prikazuje kao odgovornog za razvod sa prvom ženom.

“Za devojku izneveriti najbolju prijateljicu je strašna stvar, ali je sva krivica moja i zaslepljenost koja mi nije dala da mislim čisto,” Hemingvej je citiran u novom izdanju. “Za sve sam ja kriv, priznajem, i ja živim sa tim teretom na duši.”

Pokretna gozba” je više od ljubavnih jada i prevara kao što izgleda na prvi pogled. “Voliš ih obe i onda moraš da živiš u lažima, mrzim to,” napisao je Hemingvej. “To me uništava i svaki dan je  opasniji od prethodnog i ja se osećam sve jadnije i znam da je nemoguće ići tako dalje, ali živim od danas do sutra kao da sam u ratu,” piše u novom poglavlju “Fragmenti.”

“Nadam se da Hedli razume”, tu je rečenicu napisao osam puta sa vrlo malim izmenama.

Verovatno je postojao neki jak razlog zašto Hemingvej nije želeo da završi knjigu i zašto je insistirao da se knjiga ne štampa. Pre samoubistva, napisao je svom izdavaču , Čarls Šrajbneru, ” ne može se štampati ovako kako je napisana i knjiga nema kraj.”

Kada je njegova kratka priča “Doktor i doktorova žena” izašla iz štampe, napisao je ocu, “Pokušavam da u svim svojim pričama osetim život, ne samo da ga opisem, ne samo da ga kritikujem već i da ga održim u životu.”

Nažalost, 1961, 2 jula Hemingvej se umorio i odustao da svoj život održava u životu.

za P.U.L.S.E / Snežana Moračić

https://pulse.rs/prokletstvo-silvije-plat/

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
klofuta
klofuta
14 years ago

‘Génération du Feu’ ou ‘Génération du sexe Anal’…..?

Snezana Moracic
Snezana Moracic
14 years ago

zavisi iz koje ‘pozicije’ posmatras.

gertrude je bila vrlo interesantna zena.
da napravim malu digresiju, izuzimajuci hemingwaya koji se cak ni u ménage à trois ne bi mogao naci, steta sto joyce, usamljeni vuk, i gertrude, nezadovoljni vuk, nisu emocionalno ostvarili.
gertrude je znala da se igra sa muskim egoima.

evo jedne situacije /poznata je njihova netrpeljivost,svadje i njene igre sa joycom/

Poslednji put su joyce i gertrude vidjeni zajedno 1939, samo nekoliko nedelja po izlazenju finnegan’s wake, na ulici, u parizu.
dok je gertrude zvizdukala hodajuci, primetila je joyca na trotoaru kako joj ide u susret. iz nekog razloga, bila je u vrlo raspolozena za neki nestasluk tog dana pa je znajuci da joyce nije naklonjen mackama,spustila se na sve cetiri noge kao macka. dok joj je prilazio, proslo joj je kroz glavu da je sherwood anderson /americki pisac/ima averziju prema mackama, ali bilo je isuvise kasno da se ona digne na noge. cudna scena je zaustavila zacudjene prolaznike. “zar to nije gertrude stein?” neko je pitao. “izgleda da jeste. siguran sam, to je ona!” drugi je odgovorio, “zar nije gospodin sa njom james joyce?” prolaznici su se okupljali i stvorili malu guzvu.

“dodji mala maco, mac, mac, mac,” joyce je prizivao gertrudu, “dobra maca,” dok je autor “three lives” /gertrudino prvo stampano delo/izvijla kicmu kao nakostresena macka i mjaukala.

joyce-stein javna netrpeljivost datira jos iz 1921 pa sve do 1939. ako bi neko spomenuo ime joyca dva puta u prisustvu gertrude postao bi persona non grata.

bar joj je picasso malo napakostio sa “portrait of gertrude stein”