Haruki Murakami, knjige i džez

Mnogi ljubitelji Murakamijevog književnog stvaralaštva –  uglavnom čitatelji njegovih romana i kratkih priča,  vjerojatno će još zadugo ostati prikraćeni za prijevode njegovih brojnih japanskih knjiga u kojima se u obliku eseja, dnevničkih zabilješki, kritičkih studija, predavanja, razgovora, intervjua itd, Murakami bavi džez glazbom i svojevrsnim kritičkim recenzijama albuma koje je desetljećima pasionirano sakupljao i slušao, ali isto tako i ozbiljnom glazbom kao i američkim književnicima čija je djela preveo na japanski.

Zvuči nevjerojatno, ali takvih Murakamijevih knjiga (a koje nisu romani ili zbirke kratkih priča) na japanskom jeziku ima više od četrdeset! Niz tema kojima se Murakami bavi doista je velik i raznolik – od eseja o jazz velikanima preko rock glazbe (Jim Morrison i grupa The Doors) do ozbiljne (komorne i simfonijske) glazbe, ali i prikaza knjiga američkih i engleskih pisaca (R. Chandler, K. Vonnegut, Stephen King, John Updike, John Le Carre, Michael Crichton, John Dos Passos, itd.) sve do recenzija američkih, europskih ali i japanskih filmova: Hipokratovi učeniciCrni pastuhIzvlačenje TiranicaIsijavanjČovjek-slonZvjezdani ratovi V: Carstvo uzvraća udarac, Honeysuckle Rose, Limeni bubanjSmrt vješanjem, Svijet prema Garpu, Apokalipsa danas itd.

Oni čitatelji koji doista vole i čitaju djela Harukija Murakamija vjerojatno znaju za istinitu i autobiografsku priču o tome kako je Haruki u mladosti u Tokiju držao jazz bar (“Peter Cat Kokubunji” od 1974. do 1982.) u kojem je posjetiteljima i gostima lokala redovito puštao svoje jazz ploče. O tom vremenu Murakami rado govori:

Preko dana smo posluživali kavu i druge bezalkoholne napitke, a noću razna alkoholna pića. Također smo nudili i nekoliko jednostavnih jela. Stalno smo puštali razne ploče, a mladi jazz glazbenici vikendom su svirali uživo. Tim i takvim poslom bavio sam se sedam godina. Zašto? Odgovor je krajnje jednostavan: tako sam mogao slušati jazz glazbu od jutra do mraka.”

Prve prikaze jazz koncerata ali i objavljenih ploča Murakami je počeo pisati i objavljivati potkraj sedamdesetih u čuvenom i (nažalost) danas nepostojećem japanskom časopisu za jazz glazbu Swing Journal (Tokio, 1947.-2010.)

Prva Murakamijeva knjiga o jazz glazbenicima i njihovim albumima Jazz portreti (Pōtoreito in jazu, Shincho-sha, Tokio, s predgovorom Harukijevog prijatelja Makoto Wade, grafičkog dizajnera, crtača brojnih stripova i filmskog djelatnika) objavljena je u Japanu 20. prosinca 1997. U toj knjizi Murakami je svakom od omiljenih mu albuma i izvođača posvetio zaseban kritički esej. Evo pregleda glazbenika i njihovih albuma o kojima Murakami nadahnuto piše.


Chet BakerCHET BAKER QUARTETPacific Jazz PJLP-3
Benny GoodmanBENNY GOODMAN PRESENTS EDDIE SAUTER ARRANGEMENTSColumbia CL-523
Charlie ParkerBIRD AND DIZVERVE MGV-8006
Fats WallerHerb Geller, FIRE IN THE WESTJubilee 1044
Art BlakeyLES LIAISONS DANGEREUSESEpic LA-16022
Stan GetzAT STORYVILLE VOL.1Roost LP-2209
Billie HolidayTHE GOLDEN YEARSColumbia C3L21
Cab CallowayChu Berry and His Stompy Stevedores with The Cab Calloway Orchestra. “Chu”CBS/SONY SOPL-123
Charles MingusPITHECANTHROPUS ERECTUSAtlantic 1237
Jack TeagardenBobby Hackett and His Jazz Band. COAST CONCERTCapitol T-692
Bill EvansWALTZ FOR DEBBYRiverside RS-9399
Bix BeiderbeckeBIX BEIDERBECKE 1927-1929CBS/SONY 20AP-1804
Julian Cannonball AdderleyCANNONBALL ADDERLEY LIVE !Capitol ST-2399
Duke EllingtonIN A MELLOTONERCA LPM-1364
Ella FitzgeraldELLA AND LOIS AGAINVerve MGV-4018 VOL.2
Miles Davis‘FOUR’ & MOREColumbia CL-2453
Charlie ChristianCHARLIE CHRISTIAN MEMORIAL ALBUMCBS/SONY 56AP-674~6
Eric DolphyOUT THEREPrestige/New Jazz 8252
Count BasieBASIE IN LONDONVerve MGV-8199
Gerry MulliganWHAT IS THERE TO SAY?Columbia CL-1307
Nat “King” ColeAFTER MIDNIGHTCapitol W-782
Dizzy GillespieAT NEWPORTVerve MGV-8242
Dexter GordonHOMECOMINGColumbia PG-34650
Louis ArmstrongA PORTRAIT OF LOUIS ARMSTRONG 1928CBS/SONY 20AP-1466
Thelonious Monk5 BY MONK BY 5Riverside RLP-1150
Lester YoungPRES AND TEDDYVerve MV-2507



 


U drugoj knjizi o jazz glazbenicima i njihovim albumima Jazz portreti 2, (Pōtoreito in jazu 2, Shincho-sha, Tokio), a koja je objavljena u Japanu 25. travnja 2001., Murakami je na isti način kao i u prvoj knjizi svakom albumu i izvođaču pristupio veoma pedantno i posvetio zaseban kritički esej. Evo pregleda glazbenika i njihovih albuma o kojima Murakami u dugoj knjizi jazz portreta nadahnuto piše.


Sonny RollinsTHE BRIDGEVictor LPM-2527
Horace SilverSONG FOR MY FATHERBlue Note BST-84185
Anita O’DayANITA O’DAR AT MISTER KELLY’SVERVE MGV-2113
The Modern Jazz QuartetCONCORDEPrestige 7005
Teddy WilsonMR. WILSON THE FABULOUS TEDDY WILSON AT THE PIANOColumbia CL748
Glenn MillerMUSIC MADE FAMOUS BY GLENN MILLER SILVER JUBILEE ALBUMWarner Bros. WS1468
Wes MontgomeryFULL HOUSERiverside RLP12-434
Clifford BrownSTUDY IN BROWNEmArcy MG-36037
Ray BrownTHE POLL WINNERS BARNEY KESSEL and SHELLY MANNE and RAY BROWNContemporary C-3535
Mel TormeiOLE TORME ! MEL TORME GOES SOUTH OF THE BOARDER WITH BILLY MANVerve MGV-2117
Shelly ManneSHELLY MANNE & HIS MEN AT THE BLACK HAWK VOL.1Contemporary M3577
June ChristyDUETCapitol T656
Django ReinhardtDJANGOROGYRCA RGP-1186
Oscar PetersonNORMAN GRANZ’ JAZZ AT THE PHILHARMONIC VOL.16Clef MG-VOL.16
Ornette ColemanTOWN HALLESP-DISK 1006
Lee MorganTHE SIDEWINDERBlue Note BST-84157
Jimmy RushingLITTLE JIMMY RUSHING AND THE BIG BRASSColumbia CS-8060
Bobby TimmonsA NIGHT IN TUNISIA ART BLAKEY & THE JAZZ MESSENGERSBlue Note BST-84049
Gene KrupaGENE KRUPA PLAYS GRERRY MULLIGAN ARRANGEMENTSVerve MGV-8292
Herbie HancockMAIDEN VOYAGEBlue Note BST-84195
Lionel HamptonYOU BETTER KNOW IT !!!Impulse! A-78
Herbie MannWINDOWS OPENEDAtlantic SD 1507
Hoagy CarmichaelV-DISC CATS PARTY/VOLUME ONE FEATURING HOAGY CARMICHAELElec KV-115
Tony BennettTHE TONY BENNETT SONG BOOK THE RALPH SHARON TRIOColumbia CL-2413
Eddie CondonBIXIELANDColumbia CL-719
Jackie & RoySTORYVILLE PRESENTS JACKIE AND ROYStoryville LP 322 10 inch

Za kraj ovog kratkog ali informativnog i inspirativnog teksta evo ispovijednog i autobiografskog ulomka iz jedne od nedavnih Murakamijevih japanskih knjiga o njegovoj ljubavi za jazz ali i klasičnu, ozbiljnu glazbu.

“Strastveni sam ljubitelj jazz glazbe gotovo već pola stoljeća, ali isto tako volim slušati i ozbiljnu glazbu, i to s ne manjim užitkom. Također sakupljam ploče klasične glazbe i to još od gimnazijskih dana, a i odlazim na koncerte kad god mi to vrijeme i obveze dopuštaju. Osobito dok sam živio u Europi – u razdoblju od 1986. do 1989. – bio sam u velikoj mjeri zaokupljen ozbiljnom glazbom. Slušanje jazza baš kao i djelâ ozbiljne glazbe za mene je oduvijek predstavljalo učinkovito zadovoljstvo – kao veoma djelotvoran stimulans ali, isto tako i kao svojevrstan izvor opuštenosti i smirenosti koje sam osjećao srcem i dušom.

Da mi je netko kazao da mogu slušati samo jednu ili drugu vrstu glazbe, ali ne i obje, moj bi život bio neizmjerno osiromašen. Jednom je zgodom Duke Ellington kazao:

‘Postoje svega dvije vrste glazbe: ona dobra i ona druga.’

U tom smislu, jazz i ozbiljna glazba meni su jednako važne. Čista radost koju čovjek doživljava slušajući ‘dobru’ glazbu nadmašuje pitanje žanra.

Premda sam desetljećima jako puno volio slušati dobru glazbu, nikad nisam stekao formalnu glazbenu naobrazbu, štoviše, ne posjedujem bilo kakvo stručno znanje iz oblasti bilo koje vrste muzičke umjetnosti, i uza sve to potpuni sam laik u gotovo svemu što se tiče bilo kojeg oblika glazbe.

Haruki Murakami
Haruki Murakami

Unatoč činjenici što sam u glazbi amater (ili možda baš zbog toga), kad god slušam glazbu, ja to činim bez ikakvih predrasuda ili unaprijed stvorenih zaključaka, jednostavno otvorim oba svoja uha za divne glazbene prijelaze i cijelim ih svojim tijelom upijam u sebe i uživam u njima. Kad su ti prijelazi doista divni osjećam radost i užitak, ali ako neki dijelovi skladbe nisu toliko divni, jednako ih slušam ali s primjesom razočaranja. Osim toga, neki put možda napravim stanku kako bih razmislio o tome što određeni prijelaz čini toliko divnim ili što mi u njemu smeta i ne čini ga zanimljivim, ali svi ostali glazbeni čimbenici meni nisi toliko važni. U osnovi, ja doista vjerujem da glazba postoji kako bi ljude učinila sretnima. Da bi u tome uspjeli, oni koji stvaraju glazbu upotrebljavaju brojne i raznolike tehnike, sredstva i muzičke metode koji me, u njihovoj kompleksnosti, fasciniraju na sasvim jednostavan način.

Kao književnik imam tu slobodu (i privilegiju) da svoj život mogu provoditi rijetko viđajući ljude ili čak razgovarajući s njima i to danima, čak tjednima, i pri tome se ne moram pojaviti u medijima. Jako rijetko se moram prilagoditi ili učiniti nešto što uključuje ekipni rad, i premda neki vole takvu vrstu rada i suradnje, ja je ne volim. Ja jednostavno volim ostati kod kuće i pisati – sasvim sam. Pomisao da predstavljam predvodnika neke sljedeće generacije nikad mi nije pala na pamet – žao mi je što to kažem (premda je bilo i takvih prijedloga). Siguran sam da među ljudima postoje značajne razlike u mentalitetu i duhovnim sposobnostima, a koje su barem djelomice rezultat velikih razlika u našim profesionalnim dužnostima, da i ne spominjem prirođene razlike u personalitetu svake osobe. Ali, pretpostavljam da na onoj osnovnoj, temeljnoj razini, u dubini svakog ljudskog bića, naše sličnosti nadmašuju naše razlike.

Ja doista vjerujem da kreativni ljudi u osnovi moraju biti sebični i egocentrični. Ove moje riječi možda zvuče umišljeno i prenapuhano, ali to je istina. Oni ljudi koji žive svoje živote mirno promatrajući što se sve događa oko njih, i koji uz to uopće ne pokušavaju poremetiti postojeće stanje nego žele živjeti prihvaćajući lake kompromise jednostavno nisu kreativni, bez obzira o kojem je području kreativnosti riječ. Da bi čovjek izgradio nešto gdje prije njega nije bilo ničega, potrebna je duboka individualna koncentracija, a u većini slučajeva takva vrsta koncentracije pojavljuje se na mjestu koje nije povezano sa suradnjom s ostalima, to je ono mjesto koje bismo možda mogli nazvati demonskim.

Štoviše, ako pojedinac dopusti svojem egu da divlja, uzimajući u obzir da je on doista ‘umjetnik’, takvo njegovo ponašanje nedvojbeno će prekinuti (ili barem poremetiti) bilo kakvu njegovu vezu s javnim, društevnim životom i svijetom koji ga okružuje, a to onda uzročno i neminovno ometa normalan rad i smeta dubokoj ‘osobnoj koncentraciji’ koja je nužna za bilo koji oblik kreativnosti. Ogoliti vlastiti ego pred kraj devetnaestog stoljeća bila je jedna stvar, ali danas, u dvadeset i prvom stoljeću, to je mnogo teže. Kreativni profesionalci neprekidno moraju pronalaziti te realistične točke kompromisa između njih i njihove okoline.”

Piše: Vojo Šindolić

Izvor: Beton

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments