It was just a dream – Probudio si se jednog jutra, i naravno, prvo što si pomislio bilo je: “ne, ovo nije realnost, ovo je čista fikcija!”. Međutim, sve je djelovalo mnogo drugačije nego što se učinilo u prvi mah.

Sa smiješkom na licu, ispijaš prvu jutarnju kafu, dok kroz okno prozora do tebe dospijevaju sunčevi zraci. Okretanjem gramofonske ploče, melodije Pink Floyd-a dopiru do svake tvoje pore i stičeš utisak kao da lebdiš. Nisu te probudili zvuci burgije, niti komšijini neartikulisani glasovi, već cvrkut ptica… Proljeće se približava. Čarobnu kutiju zvanu televizor si odavno bacio u zaborav, samo brišeš prašinu sa nje. Umjesto toga, prelistavaš dnevne novine. Sa naslovne stranice ti se osmjehuju djeca koja su bila na putovanju iz snova. Posjetili su grad o kojem su maštali i mnogo toga čitali. Nekoliko stranica zatim, oduševljeno čitaš o timu naučnika iz Cerna koji su otkrili lijek protiv najopakije bolesti u kosmosu. Nakon toliko vremena, dosta ljudi će pronaći spas. I sreću. Rat koji se okončao desetak dana ranije, donio je, naravno, sve najbolje. Zaraćene strane su pomirene, više nema žrtava, krvoprolića, krađa… Sada se već može prošetati ulicama na kojima su bili samo strah i užas. Više se ne čuju kojekakvi alarmi, sirene, zvuci bombi, sa zvučnika pristižu note bluza i džeza. Vojnici, koji su svoje prethodne poslove završili, dobili su nove. Svoje puške su odložili, sad uređuju javne parkove, sade cvijeće, a šlemove koriste kao saksije. Kako nastavljaš čitati, na šesnaestoj strani, pažnju ti je privukao naslov “Iskorijenjena pošast”. Svaka kladionica u državi je zatvorena, a mjesto je ustupljeno bibliotekama, čitaonama, knjižarama. A uskoro će isto učiniti i sa mjestima koja su predodređena za političke aktivnosti. Zvoni ti telefon. Zove te prijatelj koji ti saopštava da je pronašao posao koji ga ispunjava i da je posle dugo vremena zadovoljan što će raditi ono što ga čini srećnim. Osamnaesta strana te obavještava da se društvene mreže smanjuju na minimum, a da se pismenost i socijalnost laganim tempom povećavaju. Takođe, na sledećoj stranici primjećuješ opširan tekst o padu stope kriminala, a i o padu stope siromaštva. Mnoga usta će biti nahranjena, a mnoge ruke će okititi okovima. U nastavku dana, odlaziš do obližnjeg supermarketa gdje te ljubazna kasirka dočekuje vijestima o raznim povoljnostima. Na ulici se djeca bezbrižno igraju, komšije uređuju svoje bašte… Svako gleda svoja posla, ne petlja se u tuđa. Vraćaš se u stan, a tvoj pas te srdačno dočekuje mašući repom. Vikend je zaista dobro počeo, iako radna sedmica nije mnogo obećavala. Sklonio si se što dalje od licemjernih ljudi, gradske vreve. A onda opet zvono. Kakav iritantan zvuk!

Shvataš da je ovo bio dio sna. Nisi čak ni imao tu sreću da saznaš nastavak. Napolju je još uvijek mračno, kiša neprestano pada.

za P.U.L.S.E: Milica Čolović

Priče i poezija na portalu P.U.L.S.E

  Milica Čolović, Priče, Priče, poezija, putopisi, putopisi