Knjiga ili e-knjiga? Osećaj ili logika?

Knjiga ili e-knjiga? Osećaj ili logika?  Koliko knjiga trenutno imate u svojoj kući? Ovo, naravno, zavisi od navika koje imamo. Neko pročita jednu knjigu nedeljno, a neko mesečno. Neko ima 18 godina, a neko živi već 30 godina u braku sa partnerom koji takođe voli da čita. Ipak, svako ko čita ovaj tekst u svojoj kući sigurno ima nekoliko desetina knjiga. Čemu to? Mnogi ljudi imaju i previše knjiga. Nemaju više ni gde da ih stavljaju, tako da im se nalaze svuda po kući. Normalno je zapitati se u 21. veku zašto izdavačka delatnost ovako izgleda?

Pitanje toga da li će e-knjige zameniti štampane se postavlja već više od decenije. Pogotovo ako imamo na umu kako je tehnologija napredovala i da danas imamo tablete koji su kao stvoreni za čitanje dok si ušuškan u krevetu. Potrebno je zapitati se zašto se izdavačka delatnost jedva promenila uprkos drastičnim promenama u poslednjih 100 godina.

Početak 2012. godine je bio zanimljiv istorijski period kada je u pitanju izdavačka delatnost. U Sjedinjenim Američkim Državama je tada po prvi put u istoriji objavljeno prodato više e-knjiga nego štampanih. Broj ljudi koji aktivno čitaju e-knjige je sve veći, a vidimo da su se ostale grane, poput štampanih medija, promenile usled tehnologije – danas skoro niko od mlađih ljudi ne kupuje novine u trafici već ukoliko čitaju vesti to rade na online portalima. Da li ovo znači da će se u narednom periodu drastično promeniti izdavačka industrija?

Zavisi. Kao i sva predviđanja budućnosti i ovo je problematično. Uzmimo argumente koje imamo za preferiranje e-knjiga. Jednostavno govoreći, elektronske knjige su mnogo bolje od štampanih po svim kriterijumima.

Sa jedne strane možemo imati punu kuću knjiga. One će stojati svuda: na policama, stočiću u dnevnoj sobi, komodi, plakaru, radnom stolu… Štampane knjige zauzimaju previše mesta i brojni strastveni čitaoci znaju za ovu muku. Više nemaju gde da stave sve knjige koje kupuju! Sa druge strane, sve e-knjige koje imamo mogu uredno da stoje na internetu, kompjuteru ili na eksternom hard disku. Stoje na memorijskoj kartici umesto svuda po kući, a čak i ne mora da se briše prašina sa njih – jednostavno rešenje.

Izdavanje knjige je skup postupak. U to su uključeni brojni ljudi: od pisca preko armije koja radi u izdavačkoj kući (korektor, recezent, lektor…) do ljudi koji ih pakuju i prodaju u knjižarama. Armija ljudi iz izdavačke kuće mora da radi i prilikom izdavanja e-knjige, međutim troškovi su ipak mnogo manje. Nije potrebno distribuirati knjige, niti postoji trošak štampanja. To što se knjige ne štampaju ima smisla ne samo sa ekonomske strane, već i ekološke. Ipak se štedi na papiru.

Razlika u ceni je očigledna. Elektronska izdanja mogu koštati mnogo manje od štampanih. A, šta nam je bitno iz knjige? Informacije koje se u njoj nalaze, priča koju čitamo, možda slike koje gledamo? Svakako se ništa od toga ne gubi kada se čita elektronska knjiga.

Ne samo da su knjige koje se izdaju kod nas jeftinije ukoliko se izdaju elektronski, već su i dostupnije knjige iz inostranstva. Zamislite da vam za studije, pisanje ili posao treba knjiga koju je izdao Harvard University Press ili bilo koji drugi ugledni izdavač iz Amerike. Ne samo da će ta štampana knjiga biti skupa sama po sebi, već će morati da se plaćaju dodatni troškovi da bi ona stigle u Srbiju. Nije li logičnije da je objavljena u elektronskom obliku i tako bude jeftinija i dostupnija svuda u svetu?

Koji god kriterijum da uzmemo, uvek će izgledati logičnije objavljivati e-knjige umesto štampanih. Da se vodimo logikom, odavno bi prestali da štampamo knjige – jednostavno se ne isplati kada imamo na umu sve benefite e-knjige. Ali ipak nije to to. Nije isto držati u rukama knjigu, osetiti miris, listati kroz stranice i držati u rukama tablet – dobro je poznat taj argument. Šta više, on je tačan.

Odrasli smo u vremenu kada se knjige štampaju. Navikli smo na miris i dodir papira. Čak i sam moram priznati da jeste poseban osećaj držati u rukama knjigu, listati i čitati. Ali, svesni smo da argument „tako se radilo kad sam ja bio mlad i tako će se uvek raditi“ nije baš dobra polazna tačka ukoliko želimo da napredujemo kao društvo.

Statistika i pokazuje da se stvari menjaju, barem na Zapadu. Različita ispitivanja javnog mnjenja su pokazala da ljudi vole da čitaju kako štampane knjige, tako i elektronske knjige. Naravno da ovo dosta varira, ali u 21. veku, pogotovo kod mlađih generacija, je jasno da knjiga nije bitna kao objakat. Mi, kao i obično, pomalo kasnimo za svetom. Nemamo velike izdavače specijalizovane za izdavanje elektronskih knjiga, a čak i da ih imamo, prodaja bi išla loše zbog prisutnog fetišizma u našem društvu.

Mi i dalje previše volimo knjigu kao predmet. Volimo da je držimo, pomirišemo, osetimo, ali da li je to bitno? Koja je funkcija knjige? Da se ona obožava u nekakvom kultu znanja i kulture ili da prenosi informacije? Jasno je da je u pitanju druga, ali kod nas je knjiga i dalje objekat koji se kupuje. Kupujemo taj predmet, a ne informacije koje se u njemu nalaze.

Srbi su retko među prvima u svetu kada je u pitanju usvajaje novih tehnologija i trendova. Proćiće još dosta godina pre nego što i mi usvojimo ovo viđenje da su knjige bitne za penošenje informacija, a ne za „obožavanje“. Taj trend polako zaživljava na svetu, ali izdavačka delatnost će u Srbiji biti bezbedna godinama. Možda čak i decenijama! Sten Li je jednom prilikom kada su mu postavili pitanje da li će štampani stripovi biti prevaziđeni sada kada su dostupni e-stripovi odgovorio sa poređenjem da su stripovi kao ženske grudi – izgledaju lepo na ekranu, ali bi ljudi radije da ih drže u rukama.

Tvrdnja važi i za knjige. Štampane knjige jesu predmeti koje volimo da posedujemo. Zbog toga je malo verovatno da će ikada prestati da se štampaju. Međutim, očigledno je da će se izdavačka delatnost promeniti vremenom. Kad tad će i u svetu i u Srbiji preovladati elektronske knjige. Ipak su one po svim kriterijumima bolje od štampanih, ali mi se teško odričemo onoga na šta smo navikli i što volimo.

Možemo se protiviti toj promeni koliko god hoćemo, ali ona će se desiti. Možda ne sledeće godine, ne sledeće decenije, ali će se desiti. Tu činjenicu treba prihvatiti. Zapravo, treba se i radovati, jer će knjige postati jefitnije, lakše za održavanje, lakše za kupovati… A, uostalom, da li iskreno želimo da izdavačka industrija ostane ista kakva je bila pre par stotina godina? Da li je uopšte realno očekivati da će u današnjem svetu ona opstati i funkcionisati onako kako je to radila u 19. veku? Naravno da nije. Samo je pitanje vremena kada će prefiks e postati norma. Samo je pitanje vremena kada će se kada neko kaže „idem da kupim knjigu“ podrazumevati da ide u sobu da kupi e-knjigu sa interneta i odmah počne da čita.

Za P.U.L.S.E Miloš Todorović

Tekstovi o književnosti na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Душко Јевтовић
Душко Јевтовић
4 years ago

Нов начин читања – са екрана уместо са страница књига, упоредио бих са новим начином писања, који је такође, и још брже прихваћен од стране писаца. Наиме, Момо Капор је писао да су Бранко Ћопић (који је писао оловком) и Иво Андрић (налив-пером) сматрали да су оштри завршеци писаљки осетљиви попут завршетка нервних влакана и да прецизно бележе осећања и мисли које се изражавају речима и реченицама. У опдносу на њих, Момо Капор је, као и Хемингвеј, био везан за писаћу машину и говорио је да њено клопарање изражава ритам његовог срца, па без писаће машине не би могао да ствара.
А ја сам, почев од школских задатака, које сам записвиао хемијском оловком у свеску, једно време користио и механичку писаћу машину, а сада сам сасвим прешао на компјутер, који је најсавршенија справа за писање (исправљање грешака, преправљање и дописивање) и штампање. Мислим да справа за писање (оловка, механичка машина или копјутер) није ни у каквој вези са вредношћу (квалитетом) онога што је написано. То исто важи и за читање.
Али, као што свако јутро почињем прелиставањем “Политике”, тако радије читам књиге него записе са екрана. Уверен сам да ће још дуго књиге имати своје читаоце, јер, осим информација, писаним знацима се преносе осећања и мисли, које такође преноси и екран (јер су записани и сачувани), али странице старе заједно са читаоцима, прљају се од употребе и масних руку, мрља од кафе, гужвају се и оштећују од пада и листања деце, па су нам присније и драже.
Књиге су целина, омеђена, попут нашег тела које у себи носи душу (као књига текст због кога постоји), додирујемо их као вољену руку, саветују нас и умирују
као најбољи пријатељи. Међутим, и екрани имају светлост, која није далеко од љубави и спремни су да преузму улогу књига кад ми за то будемо спремни. Али екрани не постоје само због једног текста, јер су пријемчиви за све, употребљиви за небројене теме, које нас уопште не занимају, па немају присну једноставност књига, које нас никад не могу изневерити.