Koje vrednosti vladaju svetom?

Koje vrednosti vladaju svetom? – Noam Čomski

Profesor emeritus na prestižnom američkom Masačusetskom institutu za tehnologiju (MIT), čuveni lingvista, filozof i politički aktivista Noam Čomski (1928) je jedan od vodećih svetskih intelektualaca. Autor je brojnih bestselera, među kojima je i knjiga „Ko vlada svetom“ („Akademska knjiga“ Novi Sad, 2016.)

Naziv ove knjige je istovremeno i provokativno pitanje koje svakodnevno postavljamo, posebno danas kada je svet ušao u haotično stanje, praćeno svekolikim krizama, poremećajima i rizicima. Zbog toga i odgovor na navedeno pitanje ne može biti ni jednostavan, ni konačan. Ono što može i što Čomski čini svojom knjigom, jeste identifikovanje ključnih i uticajnih aktera u međunarodnim odnosima.

Od kraja Drugog svetskog rata SAD se nameću kao „prve među nejednakima“, da bi u „novom imperijalnom dobu“ težile ka statusu „gospodara univerzuma“, smatra Čomski. Formiranje moći ove zemlje (ekonomske, vojne, političke, kulturne) odvijalo se dominacijom ekonomske elite i organizovanih grupa koje zastupaju poslovne interese i koje se imale i imaju permanentan uticaj na politiku. Nekoliko velikih interesnih grupa kontroliše celokupnu politiku. Kada je reč o Evropi, Čomski naglašava da je formiranjem EU donošenje odluka o ključnim pitanjima prebačeno na briselsku birokratiju i finansijske snage koje ona u velikoj meri predstavlja.

Akteri u svetskim odnosima su, dakle, države, pre svega velike sile, koje Zapad predstavljaju sa SAD, Evropom, NATO alijansom i G-7. Međutim, odgovor na teško pitanje: „Ko vlada svetom?“ zahteva, po Čomskom, i dublju analizu. Tom analizom dolazimo do multinacionalnih konglomerata, ogromnih finansijskih institucija, veleprodajnih i maloprodajnih imperija i slično. To su isti oni „gospodari čovečanstva“, kako ih je Adam Smit (otac moderne ekonomije) svojevremeno nazvao. U njegovo vreme (19 vek), vreme prvobitnog liberalnog kapitalizma, to su bili „trgovci i proizvođači“ iz Engleske, koji su bili „glavne arhitekte“ politike i koji su se pobrinuli za to da se na njihove interese „obrati posebna pažnja“, bez obzira na teške posledice po druge („divljačku nepravdu“). I danas je na delu „podla maksima“ (kako je naziva Čomski) kojoj su posvećeni „gospodari čovečanstva“, a koja glasi: „Sve za nas a ništa za druge“. To je dovelo do neodržive globalne nejednakosti praćene, između ostalog, prezirom elite prema „nižoj klasi ljudi“.

U savremenom globalnom poretku institucije „gospodara“ imaju po Čomskom, ogromnu moć ne samo u međunarodnoj areni, već i unutar svojih matičnih država. Pri tome je demokratija, smatra Čomski, ozbiljno ugrožena, jer je odlučivanje prebačeno na ekonomske i finansijske centre moći, kao i na vašingtonsku i briselsku birokratiju. U praksi liberalne demokratije, javnost je, ističe Čomski, u ulozi „gledaoca“ (pre nego „učesnika“), iako se stalno priča o demokratiji, kao i o zapadnim vrednostima. Rast populizma, nacionalizma i ksenofobije, takođe, podriva demokratiju.

Zapadna moć je, međutim, pod velikim pritiskom. Protiv imperijalne agresije sve se više oštro protestvuje. U tom smislu je značajno javno mnjenje, kao i antiglobalistički i antiratni pokreti, ističe Čomski. Pored pritisaka to su, po Čomskom, i velike brige Zapada kao što su: uspon kineske moći i njen izazov za SAD; novi hladni rat koji se „krčka“ u Istočnoj Evropi; globalni rat protiv terorizma; američka hegemonija i američki pad, kao i niz sličnih problema. Čomski ih naziva „izazovi danas“, i posebno ih razvrstava i razmatra: Istočna Azija, Istočna Evropa, islamski svet.

Uspon kineske moći Čomski objašnjava ekspanzijom kineske privrede, izgradnjom modernizovane verzije starih puteva svile, ulaganje ogromne sume novca s ciljem stvaranja integrisanog energetskog i trgovačkog sistema sa širokom mrežom brzih pruga i cevovoda, osnivanjem Azijske investicione banke (koja je ozbiljan konkurent MMf-u i Svetskoj banci), formiranjem Šangajske organizacije za saradnju (koja bi mogla postati pandan zapadnom NATO-u).

Druga regija, Istočna Evropa, tajođe je veliki izazov za Zapad, smatra Čomski. Rusija se oštro i uspešno suprostavlja Zapadu, posebno širenju NATO-a. To je počelo rusko-gruzijskim ratom 2008. godine, koji je bio prvi od ratova za zaustavljanje širenja NATO-a, dok je drugi ukrajinska kriza iz 2014. godine. Pokazalo se, naime, da je širenje NATO „tragična greška“. Putinova Rusija poziva na geopolitičko ujedinjenje „Velike Evrope“ od Lisabona do Vladivostoka, što Americi očito ne odgovara.

Treća regija koja je veliki izazov Zapadu, posebno SAD, jeste islamski svet. Čomski, s tim u vezi, kritijuje metod globalnog rata protiv terorizma koji je Džordž V. Buš objavio 2001. nakon terorističkog napada 11. septembra. Kad je rat proglašen, krenulo se u akciju (odmazdu), kampanju američkog bombardovanja u Avganistanu i Iraku. Američko-britanska invazija, bez uverljivog opravdanja, najveći je zločin 21. veka, ocenjuje Čomski. Invazija je izazvala smrt na stotine hiljada ljudi, proizvela milione izbeglica, razorila zemlju i podstakla sukob sekti koji danas razdire Irak i ceo region. Migrantsku krizu je dalje podstaklo i razbuktalo „arapsko proleće“, američki projekat rušenja autoritarnih režima u Siriji, Libiji, Jemenu i Egiptu, što je dovelo do sadašnjeg haosa u međunarodnim odnosima, praćenog opasnim terorizmom i humanitarnim katastrofama.

Zbog svega toga, Čomski konstatuje da je Zapad u zabludi sa svojom doktrinom „dužnosti da štiti“ i „humanitarnim intervencijama“, i postavlja uznemirujuće pitanje: da li je ovo „poslednji vek civilizacije“? Čomski je mišljenja da postoje mnogi problemi koji se moraju rešiti, ali dva su ključna, s obzirom na urgentnost: uništavanje okoline i nuklearni rat. Vraćajući se, stoga, na pitanje sa početka:“Ko vlada svetom?“, Čomski zaključuje da bi trebalo postaviti još jedno pitanje:“Koji principi i vrednosti vladaju svetom?“. Ukoliko, naime, ne promenimo sistem vrednosti u međunarodnim odnosima i unutar pojedinih zamalja, preti nam kataklizma. To je poruka ovog hrabrog, nezavisnog, principijelnog intelektualca, retkog u današnjem svetu, poznatog po britkoj kritičnosti.

Radovan Pejanović

Objavljeno u „Večernjim Novostima“ 2.06.2017. godine

Tekstovi o politici na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Uzelac Dragan
Uzelac Dragan
6 years ago

Živa legenda, briljantni um i savest posrnulog sveta…Njegova knjiga: ,,Godina 501.- konkvista se nastavlja” jedna je od onih koje nikad ne zaboravljate na putu koji morate da prođete, putu iskušenja ovozemaljskih…
Stari dobri Čomski,neko koga prosto obožavam…