Ulogujte se / Kreirajte profil

Marsove umjetnosti

Pojam borilačke vještine obično povezujemo uz brojne tehnike borbe koje dolaze s Dalekog istoka. Njihov povijesni izvor drevno je borilačko umijeće indijskih kšatrija (ratnika), takozvani kalari payit, koje je u Kinu prenio legendarni Bodhidharma kao oblik vježbi za redovnike samostana Shao Lin. Tako je nastala disciplina puta prazne šake, karate-do, što je relativno noviji japanski naziv za tu vještinu. Ta se indijska tehnika u Kini povezala s posebnom vrstom plesnog ceremonijala, tai-chi chuanom, prvenstveno namijenjenog kontroli emocija, iz čega je proizašao kung-fu, tehnika s više stila od japanske verzije karate-doa. Susrećemo ga i u Koreji s vlastitim stilskim inovacijama pod nazivom tae-kwon-do. Danas postoje brojne tehnike kao varijacije ranijih.

No, nema samo Istok svoje borilačke vještine. Poznata je starogrčka pankratija, europski boks, židovska krav maga, brazilska capoeira, kao i brojna druga borilačka umijeća s oružjem ili bez njega koja su, kako danas otkrivamo, baštinile gotovo sve kulture na svim kontinentima. Stari Rimljani povezali su ta umijeća zajedničkim nazivom koji je i danas u upotrebi: Marsove umjetnosti.

U svojoj osnovi ni jedna borilačka vještina nije namijenjena destrukciji, i niti jedan pravi ratnik ne teži nasilju, već upravo suprotno, miru i harmoniji. Svaki istinski ratnik, vitez, junak, antički heroj uvijek je djelovao plemenito, u skladu s dubokim moralnim principima, služeći se svojom vještinom samo u službi dobra i pravde. Takvi su se ljudi žrtvovali i odricali da bi ostali mogli živjeti u miru. Nisu tražili ni medalje, ni počasti, ni nagrade. Borili su se zbog uzvišenih ideala koje nisu htjeli poreći. Nisu tražili sukob, borili su se jedino kad su na to bili prisiljeni.

Međutim, borba, sukob i rat u osnovi su neizbježni jer to nije nešto što je izmislio čovjek, već je prisutno u cijeloj Prirodi. Naše tijelo, na primjer, vodi stalan sukob s raznim virusima i bakterijama. Osnova prehrane gotovo svih bića vezana je za borbu, a čak i od prirodnih sila povremeno trebamo zaštitu. Možemo se zapitati zašto je to tako. Heraklit, stari grčki filozof, izjavio je: Rat je otac svih stvari. Stari filozofski sustavi objašnjavaju nam da priroda kroz igru kreacije i destrukcije razvija samu sebe. Drevni indijski spjev Mahabharata, ili Veliki rat, govori o kozmičkom ratu svjetla i tame, dobra i zla. Taj se rat odvija i u čovjeku. U njemu postoje dvije prirode, humana (pandave) i animalna (kurave), koje se bore za vladanje Hastinapurom, gradom mudrosti. Velika ideja tog epa je da se ratovi ne događaju zbog izvanjskih okolnosti, nego zbog nutarnjih nedostataka čovjeka. Zato se svaki rat u korijenu svodi na rat sa samim sobom. Vanjski ratovi su posljedice, uzroci su u čovjeku. Arjuna, glavni junak epa, pita: Zašto se boriti za vlast nad samim sobom? To je ključno pitanje jer ako ne dobijemo nutarnju bitku, bit ćemo pobijeđeni od strane naših nagona i strasti, što će posljedično rezultirati nebrigom za druge, bezobzirnošću i na kraju nasiljem.

Sve Marsove umjetnosti iz tog razloga u svojoj biti sadrže istu duboku filozofiju čija je zadaća u prvom redu formiranje čovjeka. Tako mu pružaju mogućnost ovladavanja sobom i ispravan odnos prema drugima primjenom discipline, diplomacije i strategije, temeljnih elemenata umjetnosti borilačkih vještina.

U tom duhu odjekuju riječi pjesme ratnika jaguara pretkolumbijske Amerike:

Ratnici, istinski ratnici,

Zovemo li se,

Po čemu smo ratnici?

Jer se borimo 

Za uzvišenu vrlinu, 

Za visoku predanost, 

Za čistu mudrost, 

Evo zašto se zovemo ratnici. 

Prožeti istim nadahnućem stari su Spartanci tvrdili: Najhrabriji su najnježniji; oni koji vole, najsmjeliji. A japanska samurajska mudrost poučavala je: Iako mogu povrijediti tvoje osjećaje, ovoj trojici moraš oprostiti – vjetru koji povija tvoje cvijeće, oblaku koji skriva tvoj Mjesec i čovjeku koji pokušava s tobom zametnuti svađu.

Miyamoto Musashi, poznati samuraj iz XVII. stoljeća, napisao je: Prava je priroda borilačkog umijeća takva da može biti primijenjeno u bilo kojoj situaciji. U današnjem je svijetu zaboravljeno nutarnje ratništvo pa su često borilačke vještine svedene samo na nivo sporta ili tehnike samoobrane. Međutim, uz filozofsku pozadinu, one mogu pružiti puno više od toga te ponovno postati discipline izgradnje i formiranja ličnosti. Jedan od onih koji se svojim djelima u proteklom stoljeću zalagao za to bio je svakako Bruce Lee koji je govorio:

 Stvarni protivnik kojeg treba savladati je sam čovjek; njegov sitni ego, strahovi i blokade, samoograničavajuće zamisli, sve što uvjetuje grčenje svijesti. 

A mudri osnivač aikidoa, Morihei Ueshiba, izrazio je istinsku bit Marsovih umjetnosti kada je rekao:

 Shvatio sam da budo1 nije rušenje protivnika pomoću sile, niti je to metoda koja vodi svijet u uništenje oružjem. Istinski budo znači stopiti se s univerzalnom sviješću i čuvati mir u svijetu jednim ispravnim stvaranjem, zaštitom i uzdizanjem svih živih bića u prirodi.

1 budo – jap. put ratnika

Autor: Jerko Grgić

Nova Akropola

  •  
  •  
  •  
  •  



Ostavite komentar

Komentari objavljeni na sajtu ne odražavaju stav uredništva, a stavovi objavljeni u tekstovima nisu nužno i stavovi redakcije.

Zabranjeni su govor mržnje, pretnje, uvrede na nacionalnoj, religioznoj, rasnoj ili polnoj osnovi, kao i psovke. Zabranjeno je i lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Takođe, komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.

Obavezna polja označena su *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.