Lenon – Moreš li spavat’ brate?

Lenon – Moreš li spavat’ brate?

Ima jedna  scena u ‘Ocu na službenom putu’ u kojoj Sena (Mirjana Karanović), seda pored svog ostarelog brata, udbaša Zija (Mustafa Nadarević) posle godina patnje:  ‘Moreš li spavat’, brate?’  Ranih osamdesetih se Bitlsi baš i nisu slušali pažljivo; da smo bolje poznavali gradivo, znali bismo da dijalog i nije sasvim nov. 1971., Lennon je snimio How do you sleep, okrutnu i nedvosmislenu poruku McCartney-u. Jedna stvar se poklopila: i Sidranov i Lenonov moreš-li-spavat bili su samo gorki talog nakon svega: neke ljude voliš više, i njima ne praštaš nikad…

Dijalog je počeo McCartney na albumu ‘Ram’, drugom solo projektu. Album je bio težak, ali baš težak promašaj, zbrzan tako da pokupi publicitet skorašnjeg bigbenga The Beatles. Na njemu je bila ubačena i ‘Too many people’, nekakva tabloidna projekcija na probleme benda:

Too Many People Going Underground
Too Many Reaching For A Piece Of Cake
Too Many People Pulled And Pushed Around
Too Many Waiting For That Lucky Break
That Was Your First Mistake

You Took Your Lucky Break And Broke It In Two
Now What Can Be Done For You

Sve drugo i nekako, ali ‘You Took Your Lucky Break And Broke It In Two’ bio je šamar Lenonu za poslednje godine sa Joko koju bend nikad nije prihvatio. To se znalo, ali izliveno u vinil, ipak je bilo malo suviše; Polov intervju za Plejboj iz 1984. je objasnio termin ‘lucky break’:

‘Ne možeš gledati na to kao da nas je povredio. To je više kao kad stare prijatelje razdvoje svadbena zvona. Znaš … ‘Those wedding bells are breaking up that old gang of mine.’ On se zaljubio, a niko od nas nije bio toliko glup da kaže, ‘Ne, ne treba da je voliš .’ Mi smo ga razumeli, ali smo se i dalje osećali zapostavljenim.  Zato smo mu dali pauzu, da se posveti Joko, da dobiju dete, da se presele za NewYork, da nauči japanski, da radi sve što mu je nedostajalo, da se izrazi…’

Neverovatno – bili su najsrećniji tridesetogodišnjaci na planeti, zdravi, uspešni, obožavani, bogati, ali su bili isti kao lokalni klinci koji se nikako ne mogu pomiriti sa ženidbom najboljeg ortaka. U istom intervjuu, Pol se osvrnuo i na spornu pesmu:

‘U to smo vreme pokušavali da se razumemo. Moglo je biti pomalo kurvinski da smo išli dalje, moglo je biti vrlo uvredljivo da smo išli dalje…oni su radili divlje stvari.’

Paul nije, međutim, rekao sve. Stih ‘Too Many People Sharing Party lines’ bila je crvena linija iza koje njihovo prijateljstvo više nikad nije moglo biti isto…Lenonove zavisnosti su uzele maha i direktna prozivka od najboljeg ortaka umesto očekivanog razumevanja prelila je čašu:

Mnogi i danas misle da su Lennon i McCartney bili preduzeće za štancovanje dobre muzike; to jednostavno nije istina. Bili su prijatelji koje je spojila zajednička tragedija: Pol je izgubio majku u 14.godini, Džon u 17. Zajedno su odrastali sa svojim intimnim hendikepom i delili ga kroz stvaranje muzike, zajedničke kreativne procese i višegodišnjeg prašinarenja po tezgama. To nije malo, to je duboka veza; veza armirana čak i na njihovim različitostima: Džon je bio ekstrovertan, posvetio majci čak tri pesme(Julia, Mother,  My mummy’s Dead), dok je Pol svetu pokazivao samo svoju fensi stranu, a intimu sakrivao duboko. Tako različiti karakteri jinjangovali su celu deceniju, a onda je život odradio svoje. Par meseci pred atentat 1980., Džon je za Plejboj o tome pričao ovako:

‘The Beatles sam želeo da ostavim i ranije…ipak, sresti Joko…to je kao kad sretnete prvu pravu. Zapostavljate ekipu, ne idete na fudbal, snuker i bilijar, čak ni petkom uveče:”Those wedding bells are breaking up that old gang of mine.” Venčali smo se tri meseca kasnije i to je bio kraj ekipe. Sasvim je slučajno što su stari drugari iz kraja bili slavni frajeri.’

Deset godina, Fabulous Four su držali neprobojni front prema odraslima, bili su mladost kojoj nije bilo potrebno da bude shvaćena, samo da je ostave na miru takvu kakva jeste. Joko Ono bila je prva pukotina. Život je poslao svog glasnika. Pokušaj da glasnika ubiju, bio je naivan: Paul je gledao u Joko i pevao ‘Get back to where you once belonged’ i samo pogoršavao situaciju.

Paul-Yoko-and-John-620x313

Ekstrovertni Džon nije mogao da odćuti kraj prijateljstva, niti da ga zavije u maglu asocijacija: ‘Well, I’m not obscure, I just get right down to the nitty-gritty’. Tu ogromnu razliku u naponima primetili su i Pol i Linda:

‘Mislili su da je ceo album Ram o njima.  Iskopali su jedan stih i sručili se na nas na sledećem albumu. U sve to ludilo, mi smo ugradili dva, a oni dvesta posto.’

Čudno je kako je McCartney posle tolikih godina pogrešno predvideo Džonove reakcije – on je prvi trebao da zna da Lenon nikad ništa ne radi sa dva procenta…za njega to nije bila mala šala među prijateljima.

How do you sleep bila je baklja upaljena da osvetli svu dubinu ponora među njima. Džonov bes pronašao je svoje mesto na albumu Imagine iz 1971. Osveta je bila temeljno pripremana i beskompromisna:

So Sgt. Pepper took you by surprise
You better see right through that mother’s eyes

Naime, Sgt.Pepper bio je Polova ideja i on je kompletno koncipirao, a zatim iznenada pozvao bandu u studio i dao im deset dana(?!) za snimanje. Uradio je skoro sve pesme, Lenon je samo stigao da utrpa A Day in the Life, Mr.Kite i Lucy in the sky, premda su sve pesme standardno potpisane brendom Lennon/McCartney. Album je ispao odlično, ali Džon nikad nije bio zadovoljan nivoom komunikacije na njemu i smatrao ga je početkom procesa odmeravanja sujeta u bendu.

john-lennon-song-writer-member-of-the-beatles-with-paul-mccartney

Those freaks was right when they said you was dead
The one mistake you made was in your head
Ah, how do you sleep?
Ah, how do you sleep at night?

22.novembra 1967., nakon jedne saobraćajne nesreće, krenula je trivija da je Pol poginuo i da ga je u bendu zamenio drugi član. Brajan Epštajn i menadžment tim već su bili dovoljno iskusni da takve glasine ne utišavaju, naprotiv, tiho su ih motivisali. Dan danas postoje ljudi koji u tu teoriju veruju sa entuzijazmom.

Džon nije izdržao da se takvoj estradizaciji naruga. ‘Those freaks was right when they said you was dead’ komotno bi se moglo prevesti ‘i nije neka šteta'(But as to the line you quoted, yeah, I think Paul died creatively, in a way.), a ‘How do you sleep at night’, zapravo je u sebi krilo ‘How do you sleep, you cunt?’ i takvo ostalo zabeleženo na jednom od studijskih snimaka, videti na 1.21:

Moguće da bi stvari otišle još dalje, da u tom trenutku u studio nije ušao Ringo Star, večiti medijator odnosa u Bitlsima: That’s enough, John. That’s enough.’

Zbog toga, izvestan broj ljudi pogrešno misli da je Ringo snimio bubanj. Istina je samo da je slajd gitaru svirao George Harrison, ali sama njihova prisutnost na albumu Imagine pokazala je koju su stranu odabrali. Harrison je u stvaranju snimka učestvovao od početka. Ovako je zvučao demo:

Uz sve greške koje se čuju, demo je dragocen i kao hronologija kreativnih procesa u aranžiranju albuma Imagine, jednog od najvažnijih albuma u istoriji popularne muzike, rame uz rame sa najboljim pločama The Beatles. Takođe je zanimljivo slušati Lenonov glas bez ADT (Auto Double Tracking, mašine za udvajanje glasa koju će koristiti do kraja, čak i na poslednjem albumu iz 1980.), kao i sirovu verziju uz akustični klavir.

Histerija nakon atentata doneće i nešto dobro: izneće u javnost studio sessions sa rada na projektu. Druga verzija je intiman, lagani sešn u kojoj Lennon više zvuči kao povređeni prijatelj, nego kao pobesneli osvetnik. U takvom aranžmanu, čak i nedvosmisleni

The only thing you done was yesterday
And since you’re gone you’re just another day

stihovi koji pre imaju ukus gorčine, nego agresije (Another day bio je jedini poluhit sa Polovog albuma Ram i paralela sa klasikom Yesterday bila je prilično okrutna):

To je bio Džon Lenon i zato je i morao izgoreti pre drugih:jednostavno, jače je sijao. Paul je mogao da celu priču smesti u jeftino pljuckanje preko plota i poprckivanje sa bivšim ortakom; Džon,ne: on je od svog dela svađe napravio klasik.

Uticaj ove pesme bio je toliki da je npr. Roger Glover za Machine head, slavni Deep Purple album napravio mali hommage: “I wrote the riff to “Maybe I’m A Leo” after hearing John Lennon’s “How Do You Sleep?”. I liked the idea that the riff didn’t start on the down beat, like 99% of riffs do. Most of the songs on Machine Head were from the first take, or not long after.”

Skoro da se više nisu ni sreli. Pričali su telefonom. O deci, starim prijateljima…i kako to već ide među odraslima. Tumarali su po temama povremeno prepoznajući slatke detalje najboljih godina. Da li im je od toga bilo lakše? Verovatno.

74_john-lennon-paul-mccartney_01
Hiljadu puta pomislim na svoje bivše prijatelje i nikada ih ne pozovem…

 Za P.U.L.S.E.:  Vladimir Alimpić

 

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Boban Savković
Admin
10 years ago
Odgovor korisniku  v

Na šta mislite? U pitanju su tekstovi istog autora

v
v
10 years ago

Sori,
mislio sam da je opet Skocajic 🙂