Niniva – zaboravljeni grad – Legenda govori da je Ninivu, kao i neke druge gradove, osnovao Nimrod, praunuk biblijskog Noe i “prvi i silni vladar na zemlji”. Niniva je jedan od najstarijih gradova svijeta. Dugo vremena bila je malo mjesto u kojem se njegovao kult božice Ištar, dok je glavni grad moćnog Asirskog Carstva bio veličanstveni Ašur. Postat će značajna tek u vrijeme zalaska Carstva, budući da ju je u VII. st. pr.Kr. asirski kralj Sanherib učinio svojom prijestolnicom.

Niniva je postala veličanstven grad nepravilnog četverokutnog obli­ka, smještena na dva brežuljka, s jedne strane zaštićena rijekom, a s druge močvarnim područjem. Nekada na samoj obali Tigrisa, čije su vode oplakivale zidine grada, kroz Ninivu je prolazila rječica Khosr i utjecala u Tigris tik izvan grada. Vladari Sanherib, Asarhadon i Asurbanipal su Ninivu u vrlo kratkom razdoblju pretvorili u predivan grad širokih popločanih ulica, velikih palača, trgova, parkova i vrtova. Grad je imao vodovodni i kanalizacijski sustav.

Na svom vrhuncu Niniva je zauzimala površinu od 7 km2 i bila okružena 12 km dugim dvostrukim zidinama, postavljenim na velike kamene blokove duboko u zemlji. Drevni dokumenti zidine opisuju “visokima poput planine”, a Sanherib ih je nazvao sumerskim imenom Bad-Imgallabi-Lu-Susu (“Zid čija slava odbija neprijatelja”). Imale su petnaest velikih vrata, a svaka od njih nosila su ime jednog asirskog božanstva. Glavna su vrata nosila prikaz dva krilata bika i nalazila se na sjeverozapadnoj strani zidina, dok su ostala bila usmjerena prema glavnim trgovačkim putovima. Geografski položaj je od grada učinio važno trgovačko središte koje je spajalo Mediteran i Indijski ocean, Zapad i Istok, te je stoga u njega neprestano pritjecalo bogatstvo iz mnogih izvora, čineći ga jednim od najveličanstvenijih gradova drevnih vremena. Strani trgovci zaustavljali su se i okupljali u Ninivi, donoseći sa sobom najdragocjenije proizvode svojih zemalja; zlato i mirise iz južne Arabije i s Kaldejskog mora; platno i proizvode od stakla, obrađeni emajl, zlatarske proizvode, kositar i srebro iz Egipta; porfir iz Fenicije; cedrovinu iz Libanona; krzno i željezo iz Male Azije i Armenije…

Grad je imao 174 000 stanovnika i bio je “grad od tri dana hoda”, kako navodi Biblija. Pedeset kilometara dugi akvedukti i kanali dovodili su iz planina vodu kojom su se napajala polja i mnogi gradski vrtovi. Uzgajali su pamuk i masline, a iznad i ispod grada bile su smještene plantaže slatkomirisnog bi­lja iz Palestine i Fenicije. Rijeka Khosr bila je usporena branama te je tako nastala močvara koju su napučile divlje ptice, divlje svinje i mnoge druge životinje.

Ime drevnog grada Ninive spominje se u mnogim tekstovima pa i u Bibliji. Jahve je, navodi se u Bibliji, poslao proroka Jonu u Ninivu: “Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovjedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.” Jona nije želio poslušati i pobjegao je od Jahvea, ali Jahve učini da Jonu proguta riba. U ribljoj se utrobi on pokajao i obećao da će učiniti ono što mu je naloženo. “Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: ´Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.´ Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.” Tako je, kaže Biblija, Niniva bila spašena.

Unutar samih zidina nalazile su se Sanheribova i Asurbanipalova palača, od kojih je ona prva nazvana “palačom bez premca” jer je pokrivala površinu od 210 x 200 metara i imala preko osamdeset soba ukrašenih mnogobroj-nim skulpturama i reljefima. Obje su palače podignute na umjetnim platformama, građenim od pečene opeke ili od zemlje obzidane opekom, do kojih je vodilo dugo stepenište. Hodnici i dugačke prostorije bili su orijentirani oko središnjeg dvorišta te popločani kamenim pločama. Zidovi su bili puni bogatih reljefa visokog umjetničkog dosega na kojima su prikazani božanski likovi, religijske svečanosti, ratni pohodi, lov, itd.

Sjaj Ninive je, međutim, bio kra­tkog vijeka. Nepunih stotinu godina od svog uspona već je ležala u ruševinama. Godine 612. pr.Kr. do temelja je uništena vatrom i vodom kada je Asirsko Carstvo palo u ruke Babilonaca i Medijaca. Grad je postupno gubio na važnosti i tijekom idućih stoljeća nestao sa zemljopisnih karata i iz sjećanja ljudi. Ostale su samo legende o jednom veličanstvenom gradu iz doba Asirskog Carstva.

Otkriće Ninive

Prva iskapanja na području gdje je nekada bila Niniva, na brežuljcima u blizini grada Mosula u današnjem Iraku, započeo je francuski konzul Paul-Émile Botta. Tako je 1843. g. na brežuljku kod današnjeg sela Khor-sabad otkrio ostatke palače asirskog kralja Sargona II., uvjeren da se radi o Ninivi. Međutim, ispostavilo se da je Niniva smještena nekih 20 km dalje, a otkrio ju je 1849. g. britanski pravnik i entuzijast Austen Henry Layard. Danas se brežuljak na kojem se nalaze ostaci Ninive naziva njegovim turskim imenom Kuyunjik – “mnogo ovaca”, jer tu se u rano proljeće napasaju velika stada ovaca. Nabi Yunis je drugi brežuljak na kojem se unutar zidina protezao grad; kažu da je s tog mjesta propovijedao biblijski Jona i tu se, po lokalnoj tradiciji, nalazi njegov grob.

Knjižnica u ruševinama

Ali, puno dublje ispod suvremenih naziva ležala je povijest koja će tek biti ­otkrivena. Layard je u više navrata nastavljao s iskapanjima na ovom području te je sa svojim pomoćnikom H. Rassamom otkrio ruševine palača dvojice asirskih kraljeva, Sanheriba i Asurbanipala. U jednom su dijelu Sanheribove palače 1852. godine pronašli dvije prostorije koje je Layard nazvao “sobama zapisa” ili “kućom svitaka”. Nadjenuo im je takvo ime jer su im podovi bili potpuno prekriveni mnogobrojnim, što čitavim, što razbijenim glinenim pločicama ispisanim neobičnim znakovima. Bilo ih je nekoliko tisuća – ravne i glatke na jednoj strani, lagano ispupčene na drugoj, veličine od 23×15 cm pa do onih s površinom od samo 3 cm2.

Nakon ove dvije sobe pronađeno je mnoštvo pločica i u drugim dijelovima palača. Još neprepoznatljivo i nerazumljivo blago nalazilo se u njihovim rukama – otkrili su takozvanu Asurbanipalovu knjižnicu, koja će se pokazati najvažnijom zbirkom dokumenata babilonsko-asirskog kulturnog područja.

Trojac najzaslužniji za dešifriranje klinastog pisma, Englez Sir Henry Creswicke Rawlinson, Irac Edward Hincks i njemački Židov Julius Oppert, koji su se nekoliko godina bavili zago-netnim znakovima na pločicama iz Ninive, počeli su odgonetavati stari asirski jezik zapisan ovim pismom. Pred njima su se otvarali zapisi o događajima, vjerovanjima, znanjima i umjetnosti davno nestalog svijeta, progovorila su davno utihnula usta i ispričala cijelu priču o životu jednog zaboravljenog naroda. Tvrde glinene pločice, dijelom izlomljene, odjednom su postale neprocjenjivo blago.

No, iskapanja su otkrila ne samo jednu, već dvije knjižnice. Jedna je prvotno bila knjižnica hrama posve-ćenog bogu Nabuu, koji je bio božanski pisar te gospodar pisma i umijeća pisanja, sveznajući i sve-mudar, bog izumitelj umjetnosti i znanosti, izvor inspiracije mudrim i učenim ljudima. Vjeruje se da je ova hram-knjižnica, poznata pod nazivom Ezida, osnovana za vrijeme Sargona II. i kasnije baštinjena i nadopunjavana za vladavine njegovih nasljednika Sanheriba i Asurbanipala.

Druga je knjižnica bila priva­tna knjižnica kralja Asurbanipala. U Babilonskom su Carstvu još od davnih vremena postojale knjižnice, a Asirci, čija je kultura i civilizacija jednim dijelom nastavak one babilonske, preuzeli su od njih dobar primjer iz knjižničarstva.

Danas su ove dvije knjižnice spojene u jednu koja se naziva Asurba­nipalovom knjižnicom. Ona nipošto nije bila prva knjižnica u ljudskoj povijesti, ali je jedna od najvećih i jedna od rijetkih koje su sačuvane do današnjeg dana. Iako je razorena nekoliko stoljeća prije osnivanja velike aleksan­drijske knjižnice, bila je prva koja je imala gotovo sve karakteristike moderne knjižnice.

Na samom ulazu u knjižnicu sa svake strane nalazio se prikaz Ee, boga zaštitnika kulture. Zidovi su bili ukrašeni reljefima. Jedan od njih prikazivao je grad na morskoj obali i more puno galija. Prostorije su bile ispunjene policama na kojima su redom bile poslagane pločice-knjige. Neke od njih bile su veće, neke manje, a neke su imale i glinenu omotnicu radi boljeg čuvanja. Budući da je bilo i vrlo malih pločica sa sitnim tekst-om, za čitanje se ponekad koristilo i povećalo. Jedno, napravljeno od kristala, pronađeno je i u ovoj knjižnici.

Zbirka knjiga bila je smještena u više soba, ovisno o sadržaju, a pokraj ulaza u svaku prostoriju nalazila se pločica koja je navodila knjižni sadržaj sobe. Neke su prostorije bile posvećene povijesti, neke umijeću vladanja, druge religiji i magiji, pa geografiji, znanosti, poeziji, itd., a knjižnica je čuvala i povjerljive vladine dokumente. Sve su pločice bile katalogizirane i numerirane te vrlo jednostavno i dosjetljivo orga­nizirane na policama. Nije u potpunosti poznat način katalo­giziranja, ali djela su sigurno bila podijeljena u grupe, a neke su pločice bile posebno označavane. Pločice koje su pripadale istom djelu bile su raspoređene u numeriranim serijama i imale su takozvane “pomoćne retke” – na kraju svake pločice bio je ispisan i prvi redak sljedeće pločice. Ovaj način katalogiziranja koji nalazimo u Asurbanipalovoj knjižnici još stoljećima nije bio nadmašen. Knjižničari su se stoga vrlo lako snalazili i pronalazili traženu knjigu, što je bilo vrlo važno jer knjižnica je po svemu sudeći bila javnoga tipa.

Asurbanipal

Kralj Asurbanipal (otprilike 668. – 626./7. g. pr.Kr.) je vladavinu Asirskim Carstvom naslijedio od oca Asarhadona i najviše ga teritorijalno proširio – osvojio je Babilon, Perziju, Egipat i Siriju. Zato ga se naziva posljednjim velikim asir­skim vladarom. Osim toga, sagradio je nekoliko raskošnih palača i prijestolnicu Ninivu utvrdio snažnim bedemima. U grčkim je izvorima poznat i kao Sardanapalus, te kao Asnappeer ili Osnapper u Bibliji.

Asurbanipal je bio ne samo kralj i ratnik, nego i visoki svećenik boga Asura. U vrlo ranom razdoblju svoje vladavine, pored kraljevskih poslova, posvetio se proučavanju povijesti svoje zemlje i stvaranju velike knjižnice, te bio velikodušan donator hrama-knjižnice boga Nabua. Bio je ljubitelj učenosti i, s obzirom na svoj položaj, neobično obrazovan, vičan matematici i stranim jezicima. Bio je jedan od rijetkih vladara koji je znao čitati i pisati, ali i izrađivati glinene pločice i peći ih nakon pisanja. O vlastitom obrazovanju piše: “Ja, Asurbanipal, razumijem Nabuovu mudrost, svu umjetnost pisanja i svakog zanata, svake vrste; učinio sam sebe gospodarom svih njih.” (Britanski Muzej, No 91,026, Col. I,11. 31-33). Ovo je tim vrednije jer je asirski sustav pisanja izuzetno zamršen.

Odlučivši oformiti knjižnicu, krenuo je sustavno prikupljati pisana djela. Svoje pisare je slao u sva stara središta učenosti – Ašur, Babilon, Cuthah, Nippur, Akad, Erek, kako bi prepisali tamo sačuvane drevne tekstove. Kada bi kopije stigle u Ninivu, njegovi pisari, ili on sam, bi ih prevodili. U svakom slučaju, sam je pregledavao tekstove prije njihovog stavljanja u knjižnicu.

Izgleda da je kralj organizirao i radionicu u kojoj se pročišćavalo i mijesilo glinu te peklo glinene pločice, jer gotovo su sve pločice bile dobro obrađene i oblikovane te međusobno vrlo slične. Zadivljuje jednolikost u pisanju klinastih znakova i vrlo rijetko pojavljivanje pogrešaka. A sve to govori o važnosti koju su kralj Asurbanipal, ali i njegovi prethodnici, pridavali znanju i njegovom dosljednom prenošenju.

Na nekim pločicama bilo je zapisano kojoj knjižnici pripadaju (“Palača Asurbanipala, kralja vojski, kralja ze­mlje Asirije” ili “Nebu, dobročinitelj-ski sin, upravljač nebeskih i zemaljskih ­vojski”). Djela bez takvog navoda nažalost su, zbog lošeg transporta i organizacije pri skladištenju nakon njihovog iskapanja, nepovratno izmiješana. Stoga su danas sva djela objedinjena pod zajedničkim nazivom “Asurbanipalova knjižnica”.

Velik trud je bio ulagan u obogaćivanje knjižnice novim knjigama te su prepisivači imali pune ruke posla. Sveukupan broj registriranih pločica i fragmenata tekstova iznosi oko 26 000, od toga je oko 10 000 čitavih pločica.

Pločice su sadržavale tekstove i znanje iz svih do tada poznatih područja.

Filološka djela. Sumerani, od kojih potječe klinasto pismo, su govorili sumerskim jezikom i velik dio rane mezopotamske literature zapisan je na ovom jeziku. Međutim, kasniji došljaci, Babilonci i Asirci, nisu ga poznavali; njima je sumerski jezik bio poput latin­skog nama. Zbog toga su izrađeni rječnici i gramatike sumerskog i asirskog jezika, a neki važni sumerski te­kstovi čak su pisani paralelno na oba jezika. Pronađen je i popis znakova klinastog pisma s njihovom fonetskom i grafičkom vrijednošću (izgovor i slovo) u oba jezika te asirskim sinonimima (listom riječi istog ili sličnog značenja). Ponekad su upisivali i opširne napomene o etimologiji pojedine riječi: npr. sabbath (subota), dolazi od sumer­skih riječi “sa” (srce) i “bat” (završiti, kraj), te se navodi izvorno značenje riječi, “dan odmora za srce”.

Astronomija, odnosno astro­logija, je zauzimala važno mjesto u asirskoj kulturi. Babilonce se naziva utemeljiteljima astronomije: oni su dali imena znakovima zodijaka, sustavno su bilježili gibanje nebeskih tijela, a i prvi su koji su znali izračunati kad će nastupiti pomrčina Sunca ili Mjeseca. U Asurbanipalovoj knjižnici pronađena su izvješća kraljevske zvjezdarnice o praćenju kretanja pojedinih planeta. Svoje je mjesto u ovoj knjižnici pronašla i pločica s brojem oko kojeg su moderni znanstvenici dugo razbijali glavu – radi se o tzv. “Velikoj godini“ ili “Velikoj konstanti“, periodu nakon ­kojeg se svi planeti, Mjesec i Sunce vraćaju u početni položaj na zvjezdanom nebu. Ovaj ci­klus iznosi 195 955 200 000 ili gotovo 200 milijardi godina. To znači da su prije dvjesto milijardi godina svi planeti, Sunce i Mjesec bili u istom položaju u kojem su danas, i da će svakih dvjesto milijardi godina zauzimati taj isti položaj. Podatak je tim neobičniji što znanost smatra da je od Velikog Praska, tj. od postanka ovog svemira, prošlo tek petnaestak milijardi godina.

Velik dio religijskih tekstova potječe od Sumerana te je većina takvih tekstova pronađena s paralelnim asir­skim prijevodom. Neki od njih su himne bogovima te opisi obreda u različitim hramovima. Pronađena je i zbirka psa­lama i velik broj mitoloških tekstova.

Pravna literatura vrlo je brojna. Najraniji zakonici bili su na sumerskom jeziku, ali veliki Hamurabijev zakonik je na babilonskom jeziku. Asirsko-babilonski zakoni su se donosili po potrebi, kada bi to pojedini slučaj zahtijevao. Asurbanipalova knjižnica puna je ­odluka sudaca u novim slučajevima.

Među znanstvenim djelima možemo navesti dugačke liste životinja (ptica, riba…), biljaka i kamenja te geografskih rasprava i predznanstve-nih proricanja. Mnoge pločice sadrže tumačenja snova i slične tekstove. Asurbanipal se izuzetno zanimao za ove teme te njegova knjižnica obiluje njima. Tu spadaju i mnogobrojna djela iz medicine i matematike.

Književno-umjetnička djela bila su dobro zastupljena. Uglavnom su to poeme o mitološkim, religij-skim i povijesnim temama. Tu spada i najpoznatiji herojski ep – Ep o Gilgamešu na dvanaest pločica, babilonski mit o potopu, te mit o stvaranju svijeta, o velikoj borbi između boga Marduka i sila kaosa Tiamat.

Što se povijesti tiče, Asirci su bili poznati po svom istančanom smislu za bilježenje važnih događaja i protoka vremena. Obje su kraljevske palače prepune povijesnih podataka i prikaza pohoda, pobjeda i velikih građevinskih podu­hvata. Datumi koji prate svaki događaj i opis, i pažnja kojom su upisivali imena i najmanjih prinčeva i država vrlo dobro govore o povijesnoj preciznosti kojoj su Asirci težili. Pored povijesnih tekstova pronađene su i kronološke tablice i dugačke liste kraljeva i dinastija te godine njihovih vladavina.

Knjižnica je također sadržavala raznovrsne trgovačke dokumente, pogotovo ugovore o prodaji, vlasništvu i sl. Pronađeni su i tlocrti kuća te ­fiskalni dokumenti o plaćenim porezima kraljevskoj riznici.

Čitav jedan odjel knjižnice posve­ćen je privatnoj i diplomatskoj korespondenciji. Neka pisma su privatna, a druga naslovljena na kralja ili visoke službenike. Dosad je obrađeno, prevedeno i objavljeno oko tisuću ovih pisama.

Knjižnica iz Ninive najvažnija je zbirka dokumenata o kulturi babilonskog i asirskog razdoblja. Ona je dragocjeni izvor spoznaja o načinu života, zna­njima i karakteristikama naroda koji su nekada davno živjeli na području današnjeg Bliskog Istoka.

Asurbanipalovi vojni uspjesi jedva da su ga nadživjeli, jer Asirsko je Carstvo već bilo na svom zalasku, no njegova biblioteka, djelomično u vrlo dobrom stanju, preživjela je sve do danas i visoko izdigla njegovo ime u povijesti čovječanstva.

Autor: Vedrana Novović

Nova Akropola

Tekstovi o istoriji na portalu P.U.L.S.E

  Asisrsko carstvo, Istorija, Niniva