Nora Džons – U potrazi za svetlošću

Nora Džons – U potrazi za svetlošću

Nora Džons

When you find a piece of mind

leave you worries behind

don’t say that it can’t be done

with a new point of view

life’s true meaning comes to you

and the freedom you seek is one

peace is for everyone …

Nora Džons

Pojavivši se na muzičkoj sceni Amerike početkom novog milenijuma (debi album – ,,Come away with me“), oslonjena na bogati duh američke bluz i džez tradicije, pre svega dive poput Sarah Vaughan, Ellu Fitzgerald, Dinah Washington, Ninu Simone, Ettu James i fatalnu Billie Holiday (koja je bila njen ključni uzor, neko uz čiju je muziku odrastala u Njujorku osamdesetih i devedesetih godina 20. veka), pevačica Nora Džons je vlastitom harizmom i glasom nastavila božanstveni duh jedne prelepe muzičke i duhovne tradicije rodne Amerike, transponujući ga u autentičan, prepoznatljiv stil i izraz, spoj bluza, džeza i alternativnog rokenrola.

                                My words are lazy

                                 my thoughts are hazy

                                 but this is one thing i’m sure of

                                 everybody needs a best friend

                                 i’m happy i’m yours …

Rođena 30. marta 1979. godine u Njujorku, od roditelja umetnika – slavnog muzičara Ravija Šankara i Sju Džons, Nora je rano uplovila u svet muzike, učeći horsko pevanje i pohađajući umetničke škole, uz snažne uticaje već pomenute legende – Bili Holidej.

Mlada umetnica, pevačica, glumica, autor i tekstopisac – Norah Jones, vremenom je naučila svirati gitaru, bas, klavir i alt saksofon, istovremeno pevajući po barovima i sarađujući sa muzičarem Charlie Hunterom. Nakon što je potpisala ugovor sa slavnom izdavačkom kućom ,,Blue note records“, Nora kreće putem uspeha i slave, već od prvog samostalnog albuma…

                                Lonestar where are you out tonight?

                                 this feeling i’m trying to fight

                                 it’s dark and i think that i would give anything

                                 for you to shine down on me.

                                 How far you are i just don’t know

                                 the distance i’m willing to go

                                 i pick up a stone that i cast to the sky

                                 hoping for some kind of sign …

Prvi samostalni album – ,,Come away with me“ iz 2002. godine doneo joj je niz Gremi priznanja i dijamantsku ploču, prodatu u više od 20 miliona primeraka. Zvezda je rođena i ubrzo je zasijala punim sjajem. To joj je donelo mogućnost saradnje sa veličinama poput slavne Doli Parton ili Rej Čarlsa na njenom drugom, kantri tonovima obojenom albumu – ,,Feels like home“ (2004.). Treći album – ,,Not too late“ (2007.) bio je pun pogodak, prikazujući svu raskoš talenta mlade umetnice i mogućnosti njenog autorskog rada koji je u potpunosti stvorio pomenuti album. Lepotu i snagu svojom moći  proširili su širom sveta naredni albumi – ,,The Fall“ (2009.) i ,,Little broken heart“ (2012.).

Dok sam bila na koledžu imala sam vikendom svirke u jednom restoranu. To je bila najbolja vežba, jer sam tu naučila kako da uskladim pevanje sa sviranjem klavira… Oduvek su mi punili glavu pričama kako čovek piše bolje pesme kada prolazi kroz neko sranje u životu. Koliko god ta tvrdnja zvučala kao kliše, sada mogu tvrditi da u njoj ima istine… Najlepša stvar u ovom poslu jeste to što mogu da upoznam ljude kojima sam se divila… Nisam melanholična, već srećna osoba, pomalo luckasta. Volim smešne stvari i imam mnogo energije

objašnjavala je mlada umetnica svoj životni put i tananu senzibilnost buduće dive… Pored pomenutih aktivnosti i kreacija, Norah Jones se oprobala i kao glumica – pojavljuje se u filmu ,,My blueberry nights“, dok je na muzičkom planu sarađivala sa nizom slavnih muzičara – od Ray Charlesa do Lucinde Williams…

Obrađivala je i pesme slavnih Johhnyja Casha i Toma Pettyja, ,, plivajći“ jednako dobro u pop, rock, jazz, soul, blues i country muzičkim ,, vodama“… Što se poređenja tiče, najviše su isticane njene sličnosti sa Billie Holiday i Ninom Simone – bez mnogo preterivanja i na njenu veliku radost…

                                Sunrise, sunrise looks like morning in your eyes

                                 but the clock’s held 9:15 for hours

                                 sunrise,sunrise couldn’t tempt us if it tried

                                 ’cause the afternoon’s already come and gone

                                 and i said who, who do you?

                                 Surprise, surprise couldn’t find it in your eyes

                                 but i’m sure it’s written all over my face

                                 surprise, surprise never something i could hide

                                 when i see we made it through another day

                                 and i say who, who do you?

                                 Now the night will throw its cover down

                                 on me again

                                 ooh, and i’m right

                                 it’s the only way to bring me back,

                                 who, who, who do you? …

Zvezda je doista bila rođena… Bio je to vanvremenski sjaj zvezde Nore Džons čija muzika kod slušaoca izaziva osećaj čudesne smirenosti i duhovnog blagostanja, dok njene predivne, lagane i setne note miluju senzibilne duše, pretapajući se sa jedinstvenim vokalom i lirikom čarobne muzike… Njujorške ,, blue“ note zasijale su još jednom punim sjajem.

                                 Somewhere over the rainbow

                                 way up high,

                                 and the dreams that you’ve dreamed of

                                 once in a lullabay.

                                 Somewhere over the rainbow

                                 bluebirds fly,

                                and the dreams that you’ve dreamed of

                                dreams really do come true …

                                Well, i see trees of green and red roses too,

                                i’ll watch them bloom for me and you

                                and i think to myself

                                what a wonderful world …

U potrazi za svetlošću, u potrazi za utočištem gde se ljudske vrednosti ne mere ciframa pretočenim u novac( tu vrhunsku, đavolju laž smišljenu u cilju ,, bogaćenja“ na tuđ račun i merenja nemerljivog pogrešnom ,, vrednošću“) često se prepuštam čarima setnog sanjarenja, svetu muzike i dobre knjige( dobra kapljica se boemski podrazumeva).

Moj nemirni i buntovni, vremenom pociničeni duh ,, šezdesetih“, obasut sa svih strana uzavrelog i haotičnog sveta sumnjivih vrednosti ,, informacijama“  o novim ,, neprocenjivim i neponovljivm bendovima i hitovima“, sve češće biva rezigniran i besan kada se prepusti ,,čarima“ pomenutih, modernih likova i pojava.  Bendovi, bendovi, bendovi… na sve strane samo bendovi – a muzika?Pesme? Nove ideje i kreacije? E, tu već treba dobrooo da se razmisli i pokuša da se lupom pronađe ,,neviđeni“ kvalitet i talenat ,,za sva vremena“( ili možda za par dana, pre će biti da je tako).

Rušilačka, slepa i agresivna komercijalizacija, medijski nafilovana, bombastična i isprazna, sama sebi krajnji cilj i svrha, uzima sve više danak i na polju umetnosti, duhovnosti, istinskih vrednosti… Retki su autori koji u opštoj pometnji i trci bez pardona za novcem mogu u kreativnom i kvalitativnom smislu da ponude nešto zaista istinski vredno, nešto što će( nama romantičnim sanjarima) ostati u uhu, a pre svega srcu i što će nadživeti trenutak, postati trajna vrednost, nešto što isijava duh umetničke svetlosti nudeći utočište za senzibilne duše željne ljubavi, slobode i zaista pravih vrednosti…

U potrazi za svetlošću, u potrazi za istinskim duhovnim utočištem, zahvaljujući pre svega neprocenjivoj vrednosti prijateljstva, pronašao sam jedan skroz mali, dragoceni kutak u smiraju dana, pronašao sam jedan neobično topao i nežan ,,delić nečijeg, senzibilnog ženskog srca“ koji je isijavao svu lepotu ljudskog postojanja, svu lepotu istinskih vrednosti ljudske duše i kreativni, muzičko – poetski sjaj što raspršuje svu zloslutnost neprijateljske tame…

Iz dubina okeana muzičke industrije zagađene ispraznošću, bezidejnošću, gramzivošću, monotonjom i sivilom netalentovanih ali napadnih, izvirala je tanana, senzualna svetlost jedne mlade pevačice, lepotice i autorke albuma čiji je naslov veoma smelo tvrdio – ,, Not too late“!.

Za trenutak, moj dah se zaustavio ne verujući čulima i intenzitetu lepote iskustva koje vas obraduje nečim krajnje neočekivanim i moćnim… Nakon opcije ,, play“, usledilo je neverovatno duhovno putovanje, čarobno, sneno i miljama daleko od uobičajene buke netalentovanih i samodopadljivih, koje me još uvek, nekoliko godina kasnije, intenzivno ,,drži“… Tih prvih četrdeset i nešto minuta susreta sa albumom Nore Džons – ,,Not too late“ bio je na neki način moj povratak veri, povratak nepopravljivog blue i rok zanesenjaka šezdesetih…

Povratak vere u lepotu, snagu, vrednost i poruku muzike koja kao ništa pre i posle nje ne povezuje i ne čini radosnim sve ljude ovoga sveta, bez obzira na sve zle podele i izmišljene, zlurade razlike… Nora Džons je u tom čarobnom trenutku postala moje trajno ,, opojno sredstvo“, biserna svetlost beskrajnih noći na putu duše ka neizrecivom i jedino stvarno vrednom – ljubavi i sreći svih iskrenih ljudi dobre volje!

Zaodenuta pritajenom setom i čudesnom smirenošću, Wish i could na tragu modernog blue feelinga otvara Norin vanvremenski album, njeno autorsko ostvarenje zadivljujuće zrelosti, unutrašnje lepote i snage, glasa koji ustreptalu dušu miluje nežnošću, ženstvenošću, toplinom… Šapatom, iz dubina snene osećajnosti i sete gudača, umilni glas Nore Džons poziva slušaoca u jedan nestvarni svet, neobično smiren u odnosu na uzburkanost urbane džungle Njujorka unutar kojeg je nastao…

Poput vremenskog i muzičkog vremeplova nadovezuje se Sinkin’ soon u maniru starih, iskusnih džez majstora, sa melanholičnim, škriputavim ,, armstrongovskim“, pulsirajućim i iscepkanim pasažom, hirovitim zvučnim talasom između dva trenutka totalne cool atmosfere, vibracija jedne tako osećajne duše dvadesetosmogodišnje lepotice duge, crne kose i kristalnog glasa – Nore Džons. The Sun doesn’t like you kao da dopire iz neke neistražene, daleke stvarnosti, akustičnom iskričavošću naglašene, a potom nestaje u momentu dok pokušavate da shvatite svu lepotu njene zanosnosti i nežnog dodira…

Album plovi mirnim vodama jedne neopisivo tople, romantične, tanane dušice, osenčene dirljivom setom i magijom dodira koji oduzima dah. Ne postoji nemir, jeftini efekti, prenaglašenost, bilo kakva nepotrebna tenzija i svirački egzibicionizam – sve se odvija u nekom tajnovitom, minimalističkom tonu mekoće i lakoće, duhovne snage i smirenja, raspršeno treptajima sveća koje razgorevaju dušu na tihoj, večnoj vatri muzike…

Nora pleše tako opušteno – Until the end i harizmom mami svaku iole senzibilnu dušu da zaigra sa njom – tonovi se pretapaju, nošeni lepotom jedinstvenog vokala i lirikom muzike koja kao da dolazi iz nekog dalekog, davno zaboravljenog, a tako moćnog, duhom osnaženog vremena, ravni postojanja iz koje se prolama Not my friend, bolno osećajna, molećivim glasom ukrašena Norah Jones minijatura, klavirski ustalasana tako da direktno dira dušu čoveka.

Na trenutak kao da se vreme zaustavi, pruži čoveku svu svoju nesebičnu silinu mogućnosti i vrati ga u svet potpune čistine osećaja, nevinosti, radosti, nečeg što se samo u magnovenju da slabašno naslutiti.

A onda sledi jedan od vrhunaca muzike čiji lirski, besmrtni tonovi još jednom pozivaju na ljubav i ples, na sve ono što srce čini ustreptalim i srećnim kada dvoje postaju jedno – večnošću ljubavnog zagrljaja.

                                Yesterday, i saw the sun shinin’

                                 and the leaves were fallin’ down softly,

                                 my cloud hands needed a warm, warm touch,

                                 and i was thinkin’ about you.

                                 Here i am lookin’ for sings of leaving,

                                 you hold my hand, but do you really need me?

                                 I guess it’s time for me to let you go,

                                 and iv’e been thinkin’ about you,

                                 iv’e been thinkin’ about you.

                                 When you sail across the ocean water,

                                 and you reach the other side safely,

                                 could you smile a little smile for me?

                                 ’cause i’ll be thinkin’ about you …

Suptilna, džezirana atmosfera pesme Thinking about you dodatno naglašava snagu iskrene i dirljive poetike Nore Džons, radosti života i poneke upitnosti koja na kraju samo još više naglašava sreću, čineći večnu borbu za ljubav dostojanstvenom i neizmerno vrednom pažnje…

,,Ona koja miluje glasom“, alias Norah Jones, devojka čiji glas i pogled retko koga može da ostavi ravnodušnim, oslonjena na moć tradicije i tragiku sete jedne hipersenzibilne duše poput nezaboravne Billie Holiday( njenog uzora i žene koja je besmrtnošću vlastite umetnosti obojila svet džeza zauvek, čineći ga prijemčivim svakoj nežnoj dušici) nastavlja nežnošću Broken, odsjaja sunca na jezeru zaljubljenih, jezeru večnog proleća romantičnih sanjara… 

My dear country daje albumu dodatnu dozu dramatike, upitnost i čvrstinu u stavu, odblesak tragike sveta u kojem su dobrota i saosećajnost mnogo više izuzetak nego pravilo. Wake me up je nastavak sanjarenja, smirujući povetarac u jedra i ljuljuškanje na talasima, mirna plovidba ka sigurnosti luke – buđenje i plovidba ka izvorištu večne svetlosti ljubavi… 

Be my somebody daje sliku svega onoga što čoveku može da pruži nežno žensko srce – tonovi se radosno prepliću sa odsjajima čovekovog smirenja u radostima davanja i predavanja nekome koga srce zaista ište… Little room dečije je naivna i topla, zagrljaj i zvižduk koji govori mnogo više od bilo kakvih reči, poklona i svega onoga što svet izražava u ciframa i ,, opipljivim vrednostima“…

Razdraganost devojčice smenjuje potom melanholija i dramatika Rosie’s lullaby, sugestivnošću glasa čija je snaga i harizma kist koji nabacuje boju na paletu života i stvara veličanstvenu fresku, muzičku predstavu i album što nadilaze snagu reči, izraza, deskripcije… Potom lagani klavir, glas Nore Džons u stilu besmrtnih diva moderne ,, blue“ muzike, nestvarna seta, dubina, lagani dodir duše, večnost trenutka, svetlost što u momentu obasja beskraj kosmosa čineći ljudski život simfonijom radosti, ljubavi, praštanja, Božijeg nemerljivog dara… 

Not too late nestaje u treptajima duše jedne predivne, mlade umetnice i originalnog autora, dajući nadu i viziju u neki mnogo lepši svet – ispunjen ljubavlju , ljudskom toplinom, saosećajnošću i zaista pravim, nesebičnim vrednostima i ljudima … Svojom izuzetnošću i vizijom muzika Nore Džons već je ovim albumom učinila ogroman korak ka lepoti duhovnosti jednog znatno drugačijeg, gotovo bajkovitog, romantičnog, nežnog i ljubavlju zaodenutog sveta… Nije suviše kasno, zar ne?

                            … My lungs are out of air

                                 yours are holding smoke,

                                 and it’s been like that now for so long.

                                 Iv’e seen people try to change,

                                 and i know it isn’t easy,

                                 but nothin’ worth the time ever really is

                                 and it’s not too late

                                 it’s not too late for love,

                                 for love,

                                 for love,

                                 for love …

Nije suviše kasno za ljubav, poručuje na kraju anđeoski glas Norah Jones, glas predivnog stvorenja ukrašenog slatkom notom egzotike.

Kada ljubav stigne u vaš grad, prepoznaćete je, između ostalog, po jedinstvenom osećaju duhovnog blagostanja i konačne, radosne smirenosti, lepoti blagosti unutrašnjeg glasa koji je jedino uporediv sa dometima umetničkog nadahnuća i dara ,, čudesnog džez voća“ našeg vremena – senzibilne i prefinjene, tako nežne i tople, smirujuće Nore Džons!

Little smile for you… not too late for love.

za P.U.L.S.E: Dragan Uzelac

Tekstovi o muzici na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments