O Elvisu i vesternima

Što se tiče Džon Forda i westerna …samo mogu reći :
Veljko Bulajić i Bitka na Neretvi…i ostali folovi…način na koji su inidjanci predstavljeni u Fordovim filmovima ….bljakkkkkkk…
Džon Vejn i Elvis Prisli su Bata Živojinović i Ljubiša Samardžić..

plizzzzzzzzzzzzz….its sech a bulshit…vecina westerna su bajkice za naivne…ne volim westerne jer sve sto je krivo u vezi s Amerikom je u njima počevši i zavrsivsi s idoliranjem nasilja i oružja…ako već mora onda Veliki mali čovjek, Čovjek zvani konj, Plavi vojnik i Ples s vukovima.

Elvis i Ford???? Bajkice za naivne? Onda su i grčke tragedije bajkice za naivne. Obrazuj se.

…to što ti znaš o Fordu i Elvisu je ono što sam ja znao kad sam bio 17 god.
U vezi Elvisa mislim to je čista krađa i jedini razlog zbog čega je tip toliko popularan je taj da je izgledao super i bio je ok pjevač. E sad da te ja pitam jel znaš ti ko je Muddy Watters, ili Chuck Berry, ili Bo didley…ili T bone Walker …znaš koja je razlika izmedju njih i Elvisa.

Vidiš.. oni su crni a Elvis je bjel. Elvis se pojavio pedesetih. U to vrijeme crnci nisu mogli zajedno biti u hotelu u kojem su bili bjelci a da ne govorimo o ostalim stvarima. Zašto je on baš bio tako dobar. Zato sto je živio u Memphisu zar ne? A Memphis je kolijevka delta rhytma i bluesa. Chuck Berry je napisao 20puta više standarda rok n rolla nego iko drugi. Izmislio je savremeni nastup na pozornici i sve te folove samo jebalo ga to što je bio crn….jel ti treba više…ili ti je dovoljno…

Isti slučaj je sa Džonom Fordom i Wayneom koji su bili žešći rasisti i obojica mi se gade….mnogi se sad stide Fordovih filmova koji prikazuju sve nebjelce kao divljake. Mexicanci su podli zli i prljavi. Crnci su obično Uncle Toms ili divlje siledžije treća klasa ljudi malo nešto više od životinja. Indijanci su zli i krvožedni.

Jedino su bjelci uvjek pošteni, čisti, počešljani i nasmijani. I oni osvajaju prostor i lagano trijebe sve na što naiđu bez obzira na pol rasu i uzrast…hoćeš još ili je dovoljno.. prema tome ostavi se klišea i šablona i bolje šuti kad nemaš pojma….

Otkud ti znaš što ja znam o Fordu i Elvisu? Prvo, tema je western. Drugo, tvoj uradak me podsjeća na “kulturne” kritike o Americi, uključujući i westerne i Elvisa, koje su pisali “novinari” Pravde u doba Brežnjeva. Chuck Berry je počeo stvarati r’n’r godinu možda dvije prije nego što je Elvis stupio u Sun Studios i svaka mu čast za to. Izmislio je r’n’r sviranje na električnoj gitari. Da li Elvisov uspjeh automatski čini Elvisa rasistom? Ako misliš da da, onda si ili gluh ili slabo upućen. Prvi Elvisov singl je bio That’s All Right Mama, blues standard. Sad ako ti baš ne čuješ nikakvu razliku izmedju Elvisove verzije i starijih verzija i ako ti nije jasno zašto je Elvisova verzija postala “standard” onda je to ipak tvoj problem. I to nema veze samo s činjenicom da je Elvis bio bijelac, već s činjenicom da je stvorio nešto novo tako da je uzeo blues osnovu i na nju dodao brzinu i motoričnost countryja i vokalnu ekpresivnost i kontrolu kakvu Berry npr. nije imao. Drugi singl, ili čak možda B-strana prvog, mu je bio Blue Moon of Kentucky, hillbilly standard ovaj put, ali opet drugačiji od tipične hillbilly verzije jer je imala taj prijeteći blues prizvuk kao što je to imala i Mistery Train npr. Dakle, ono što i vrapci znaju, Elvis je stvarao (novu) popularnu glazbu svog doba tako da je asimilarao i crnu (ne samo blues nego i gospel i doo wop) i bijelu glazbu (country) u kojoj je odrastao. Kako ga to čini rasistom? To da se bijeloj većini bilo lakše identificirati s Elvisom nego s Berryjem ga isto ne čini rasistom, osim ako ne želiš reći da su svi američki bijelci rasisti, a što bio opet moglo proći za “argument” u Pravdi prije 40-ak godina. Gledaš previše ideološki (lijevo) i na Elvisa i na westerne.

Fordovih filmova se danas možda stide praznoglavi “anarhisti” i slična “postmoderna” bratija koja voli gledati društvo iz striktno crno-bijele perspektive. Ford nije radio filmove o Indijancima jer ih naprosto nije poznavao i bolje je da je tako nego da je radio slikovnice poput Plesa s vukovima ili jeftine političke pamflete poput Plavog vojnika. Wenders npr. nikada nije radio filmove o ženama jer, kako je sam rekao, ne pozna ih. Da li to Wendersa automatski čini muškim šovinistom i seksistom? Po tvojoj logici da. Kriva ti je logika, ali ne samo logika već i razumjevanje Fordovih filmova.

Odakle početi? Pokušaj najprije shvatiti da je Ethan, glavni lik u Tragačima kojeg igra John Wayne naravno, duboko tragičan lik, “straniji od stranca”, jer se ne može prilagoditi promjenama i nastanku nove civilizaije i jer je izgubio sposobnost da oprašta i da je zato zapravo manje “čovjek” od navodnih divljaka koji su oteli njegovu nećaku i da je kraj filma “kazna” za taj gubitak humanosti u kojem Ethan “biježi” od obitelji i civilizacije u krajnjoj liniji. Zatim pogedaj npr. Tri Kuma da vidiš kako Ford tretira Meksikance, a može i My Darling Clemetine da vidiš kompleksan odnos meksikanke i bijelog revolveraša.

Nemam mjesta za detalje. A onda bi mogao vidjeti i Fort Apache u kojem Henry Fonda glumi ambicioznog pukovnika, militaristu koji slijepo slijedi pravila i koji, da bi povratio dostojanstvo nakon sto je premješten u zabit, na kraju glupo i hrabro umire u neravnopravnoj borbi s Indijancima.

U filmu se Fordu suprostavlja kapetan, glumi ga Wayne, iskusni borac koji zna da Indijanci nisu divljaci, već pametni i taktični borci koje treba poštovati, jer se bore za opstanak na svojoj zemlji. Ipak, na kraju pred novinarima Wayne glorificira Frodove postupke, kako bi cijela pukovnija otišla u legendu. Pokušaj shvatiti da Wayne niti u ovom filmu nema lak, “crno-bijeli” izbor. Moralnost se ne dokazuje izborom “dobra” izmedju “dobra” i “zla”, vec pronalaženjem “dobra” u moralno zahtjevnim situacijama.

Razmisli i o čisto formalnoj vezi izmedju westerna, ne samo Fordovih, i grčkih mitova. Western je vjerovatno “najčišći” i zbog toga redateljski i scenaristički najzahtjevniji filmski žanr upravo zbog svoje rigoroznosti. Ipak, i takav se “mitološki” žanr krajem 50-ih/početkom 60-ih počeo “dekonstruirati” i možda je upravo Ford taj koji je napravio najvažniji korak u tom smjeru s Čovjekom koji je ubio Liberty Walancea u kojem Jimmy Stewart pokupi slavu na račun John Waynea. Inače je taj film meni, između ostalog, vrlo upečatljiva studija o nasilju kao bitnom djelu (suvremene) američke kulture.

Ispada da je tvoj glavni kritički argument zapravo politički kriterij: Ford je “konzervativan”, a redatelji westerna koje cijeniš (inače jako volim Artura Penna), su “liberalni”. Jadan je to kriterij za prosuđivanje i vrednovanje bilo koje umjetnosti.

I za kraj, citiram te:

“Isti slučaj je sa Dzonom Fordom i Wayneom koji su bili zešći rasisti i obojica mi se gade….mnogi se sad stide Fordovih filmova koji prikazuju sve nebjelce kao divljake. Mexicanci su podli zli i prljavi. Crnci su obično Uncle Toms ili divlje siledžije treća klasa ljudi malo nešto vise od životinja. Indijanci su zli i krvožedni” Jedino su bjelci uvjek pošteni, čisti, počešljani i nasmijani. I oni osvajaju prostor i lagano trijebe sve na što naiđu bez obzira na pol rasu i uzrast…hoćeš još ili je dovoljno..”

I onda kazes: “prema tome ostavi se klišea i šablona….”

Ti si taj koji bi se trebao ostavio klišea i šablona i da uopće imaš kakvu-takvu šansu da to napraviš moraš se najprije potruditi *pažljivo* pogledati Fordove filmove, a onda možda i pročitati par stvari.

nekad na SC-u

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

  Film, Ford, vesterni