Persijski tepisi – istorija od 2500 godina

Persijski tepisi. Istorija, kvalitet, tipovi. I jedno pitanje koje i dalje intrigira. Šta zaista razlikuje ove tepihe od svih ostalih? Uverili smo se u Teheranu, Isfahanu i Komu.

Izvor: Pavle Jakšić

Tepisi nisu samo podne obloge, dekoracija, deo enterijera, već su i umetnička dela, neki od njih. Poznati po svojim bogatim bojama i zanimljivim dizajnom, persijski tepisi se prave od potpuno prirodne vune, svile i biljnih boja, a ne od sintetičkih materijala. Njihova lepota i uticaj koji imaju na dom ne mogu da budu precenjene. Otud i cena, i činjenica da najbolji i najkvalitetniji primerci, sa vezenim potpisom autora, idu na zid, ne na pod.

Izvor : Pavle Jakšić, Muzej tepiha, Teheran

Ovi ručno tkani tepisi poštovani su od strane svih stručnjaka za antikvitete, ali i amaterskih entuzijasta. Ali šta zaista razlikuje ove tepihe od svih ostalih? Mnoge stvari. Za početak, istorija, koja datira više od 2.500 godina.

 

Istorija

 

Početak tkanja tepiha ostaje nepoznat, jer su oni podložni upotrebi, propadanju i uništavanju od insekata i glodara. Priča i radnja se svakako vezuje za drevno kraljevstvo Persije, danas Irana, ali nije tu ograničena . Prema Iranskom komorskom društvu, neprofitnoj organizaciji koja promoviše iransku kulturu i istoriju, Kir Veliki je verovatno uveo umetnost izrade tepiha u Persiju nakon što je osvojio Vavilon 539. p.n.e. Ovi tepisi i ljudi koji ih prave – i dalje su neprocenjivo bogatstvo iranske kulture i društva.

U knjigama VII i X Odisej pominje „ćilime“, a 400. godine pre nove ere, njima se bavio i grčki autor Ksenofont u svojoj knjizi „Anabasis“.

Izvor : Pavle Jakšić, prodavnica tepiha u Teheranu

Tepisi prate kompletan tok istorije ovih prostora, Sasanidskog carstva (224–651) i njegovog pada, pa dolazak islama i kalifata (651–1258) i opadanja zoroastrijske religije u Persiji. Arapski geografi i istoričari koji su posećivali Persiju, takođe su istoričarima u amanet ostavili reference o upotrebi tepiha na podu.

Njihova tradicija nije narušena ni tokom najezda Seldžuka i tursko-persijske tradicije početkom 11. veka, ni tokom mongolskog Ilkhanata i Timuridskog carstva u 13. veku.

Safavidski period, dinastije Asfarid, Zand, Kadjar, sve to Reze Pahlavija (1925-1979), imaju jednu zajedničku nit, tačnije milione njih – tepihe.

Nakon Iranske revolucije, malo informacija je moglo da se dobije o tkanju tepiha u Iranu. Tokom 1970-ih i 1980-ih, u Evropi se pojavilo novo interesovanje za Gabeh prostirke, koje su u početku tkala nomadska plemena za sopstvene potrebe. Njihovo grubo tkanje i jednostavan, apstraktan dizajn dopao se zapadnim kupcima.

Godine 1992, održana je prva Velika persijska konferencija i izložba u Teheranu, na kojoj su predstavljen moderni persijski dizajn tepiha. Persijski majstori tkalci, poput Razama Arabzadeha izlagali su tepihe tkane u tradicionalnoj tehnici, ali neobičnog, modernog dizajna.

Danas moderna industrija izrade tepiha nastavlja da igra veliku ulogu u Iranu, uz mnogo muka zbog izvoza. Godine 2010. Sjedinjene Države su zabranile uvoz predmeta iranske proizvodnje. što je zauzvrat povećalo cenu tepiha u SAD.

zvor : Mahmoudreza Shirinsokhan, Wikipedia, tepih u palati Niavaran

Tepisi koji se iz Irana zapute u Evropu, momentalno imaju i do pet puta veću cenu, kao i kavijar. Trgovina sa Iranom malo je reći komplikovana i otežana. Mnogi pojedinci koji putuju u Iran, i dan danas rizikuju da ponesu kući po koji komad za sebe ili preprodaju. Pošto je svila tepiha toliko kvalitetna, oni najbolji mogu da se saviju do nivoa prosečnog jastuka za stolicu. Koga carina uhvati može da zaboravi da to sebi može da priušti, uz kaznu naravno. Najbolje mesto za kupovinu “Persijanaca” u Evropi, u kontekstu izbora, ne i cene, je Pariz.

 

Unikatnost i kvalitet

 

Mnogi kupci se pitaju da li je “Persijanac”, antikvarni ili noviji izvikana priča? Deluje da to pitanje postavljaju samo oni koji ne mogu da ga plate ili su potpuno neinformisani.

Postoji mnogo prednosti izbora ručno tkanog persijskog tepiha u odnosu na mašinske. Pažljivo i s ljubavlju ručno tkani, persijski ćilimi su svedočanstvo sposobnosti i kreativnosti zanatlija koji ih izrađuju. Veštine koje se koriste u tkanju prenosile su se sa generacije na generaciju. Kao što je svaki tkalac drugačiji, svaki ručno rađeni tepih je jedinstven – ne postoje dva identična.

Izvor : Pavle Jakšić, Bazar u Teheranu, tepih Qom

Već je napomenuto da se prave od prirodnih materijali, ali ima još nešto. Zbog svoje mukotrpne izrade, persijski tepisi su takođe veoma cenjeni zbog svog kvaliteta i izdržljivosti. Oni sa milionima čvorova prosto čikaju da budu gaženi i habani, toliko su ojačani da im vreme ne može ništa.

Iranci vole da svoje persijske tepihe prosto bace na sneg, i tako ih čiste. Nema tu sredstava za čišćenje, hemijskog. Sve dok ne padne crno vino naravno, što u Iranu faktički i ne može da se dogodi. Uz odgovarajuću pažnju i brigu, u njima mogu da uživaju generacije. Ovi komadi su takođe odlična investicija, pa njihova vrednost može samo da raste, uz pravilno održavanje.

Za razliku od mnogih drugih zemalja, postoje stotine različitih vrsta persijskih tepiha iz cele zemlje. Samo u regionu Hamadan postoji preko 134 sela! Vrste persijskih tepiha klasifikuju se trojako: gradski, seoski i plemenski.

Svi su nazvani po gradu ili selu u kojem su napravljeni, ili po plemenima koja su ih napravila.

Poznato je da su gradski ćilimi najkvalitetniji. Oni koji ih prave u Iranu su poznate kao „majstori tkanja“, a neki od njih potpisuju svoj rad, kao umetničko delo, i to su uglavnom muškarci.

Oni koje se prave u selima, ili od strane plemena, prave porodice. Oni tkaju ćilime, često iz sećanja ili inspiracije na svoja putovanja, i prodaju ih kao dodatni izvor prihoda.

 

Isfahan

 

Grad Isfahan nalazi se u središtu Irana (okružuje ga pustinja desno i planine Zagros levo). To je jedna od najpopularnijih destinacija za posetu u Iranu, sa prelepom umetnošću, arhitekturom, palatama i starim mostovima. Tu se nalazi i čuvena Šahova džamija.

Izvor : Pavle Jakšić, Isfahan

Dizajn: uzorci su često inspirisani radovima na pločicama u džamijama ili baštama palata. Uglavnom su cvetnog dizajna. Imaju veliki broj čvorova i reputaciju najboljih i najkvalitetnijih tepiha u zemlji.

 

Nain

 

Grad Nain se nalzi istočno od Isfahana. U njemu se nalaze neke od najstarijih džamija u Iranu koje datiraju iz 10. veka. Dizajn: Nain tepisi su uglavnom cvetnog dizajna. Paleta boja je slonovača, tamnoplava, svetlo plava i roze. Ponekad ćete videti zelenu i crvenu, ali ne tako često.

Izvor : Fabienkhan, Wikipedia, Nain

Nain tepisi dolaze u varijanti različitih kvaliteta. Imate standardne ‘Naine’ koji se obično tkaju izvan grada, ali prateći čuvene Nain dizajne. Što se tiče kvalitetnijeg, i onih tkanih u samom gradu, postoje tri tipa sa tri čvora: 4La, 6La i 9La. Na farsiju, “La” se prevodi kao “sloj”. Ovo numerisanje pomaže u odlučivanju o kvalitetu Nain prostirke, kroz saznanje o broju slojeva niti koji su korišćeni u svakoj osnovi pri tkanju tepiha. Što je manji broj, to su čvorovi na tepihu finiji i veća je gustina. Oni su danas najpopularniji u Velikoj Britaniji.

 

Tabriz i Kom

 

Oko 600 kilometara zapadno od Teherana nalazi se grad Tabriz, u kojem se prozivode tepisi koje karakteriše centralni medaljon u sredini, okružen arabeskama i drugim cvetnim i baštenskim uzorcima, poput čempresa i tužnih vrba. Najpoznatiji dizajn Tabriza poznat je kao “Tabriz Mahi”, dizajn zasnovan na poznatoj persijskoj bašti koja je podeljena na četiri dela potokom. Pošto je potok prepun riba, otud i ime, mahi = riba na farsiju.

Grad Kom je najpoznatiji po tkanju finih prostirki od čiste svile. Oni su verovatno najveći u broju čvorova i nikada nećete videti sitnije detalje nego na ovim persijskim ćilimima. Dizajni su toliko zamršeni i živi da izgledaju kao digitalni crtež. Najkvalitetnije među njima, i kada okrenete na poleđinu, izgledaće zanosno i reprezentativno. Obrasci su pozajmljeni iz različitih oblasti širom Irana, ali uglavnom sadrže bašte, medaljone, biljne i životinjske motive.

Izvor : Pavle Jakšić, Kom

 

Kašan (perjanica seoskog tipa tepiha)

 

Na spomen tradicionalnog persijskog tepiha, na pamet prvo pada crveni Kašan (kao i Kerman). Cvetnog dizajna, sa crvenim i tamnoplavim bojama. Druge popularne boje Kašana su krem boje i pistaći zelena. Dolaze i sa centralnim medaljonima i sa dizajnom po celoj površini (bez medaljona). Kašan je dugi niz godina poznat po tekstilu i grnčariji, a ovaj grad je bio ključno mesto za trgovinu i odmorište duž puta svile.

 

Bahtijar

 

Bahtijar (Baktijar) je najpoznatiji plemenski tepih (u planinama Zagros žive nomadi ovog plemena).

Stari Bahtijar dizajni su baštenskog motiva. Međutim, mnogi sadrže životinje i biljke koje simbolizuju persijski vrt. Poznato je da je jedan od najizdržljivijih od svih persijskih tepiha zbog toga što je vuna iz tog područja gusta i brutalno čvrsta.

 

Najskuplji tepih na svetu

 

Nakon svega pročitanog, suvišno je da dodam da je najskuplji prodat tepih svih vremena persijski.

Na aukciji u Sotbiju, “Century Antique Persian Carpet”, iz 17. veka kupljen je za 33 miliona dolara, čime je oborio sve rekorde. Aukcija u Njujorku zbunila je kompletno tržište. Iako je tretiran kao najređe remek-delo svog zanata, očekivalo se da cena neće preći 10 miliona dolara, ali nepoznati kupac nije bio voljan da ga pusti.

Izvor : The Pearl Carpet of Baroda

Nagađa se da je sa Bliskog istoka i da je verovatno nabavljen za tamošnji muzej, posebno imajući u vidu veze ćilima sa islamskom istorijom.

Drugo mesto zauzeo je “Kirman Vase”, iz 17. veka, koji je prodat za 9.6 miliona dolara, do je treće mesto “The Pearl Carpet of Baroda”, iz 19. veka prodat za 5.5 miliona dolara.

Izvor : Kirman Vase

Ali od samog tepiha interesantnija je priča iza priče, a pravi prodavac je uvek ima. I ukoliko je mesto kupovine magični Tehran Baazar (koji bi da može, sasvim sigurno bio odredište svih svetskih filmskih režisera, pogotovo akcionih filmova), znajte da to nije “pričam ti priču” priča, već usmeno predanje, koje pamtite, i nosite sa sobom u dom. Kao i rolana kubanska cigara na unutrašnjim delovima butina vrednih Kubanki, tako je i tkanje tepiha zadržalo svu mističnost i virtuoznost. Zbog toga su perisijski tepisi i dan danas simbol ukusa, tradicije, ali i moći.

Autor: Pavle Jakšić

Izvor: N1

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments