Ulogujte se / Kreirajte profil

Pet tibetanaca

.

Become a Patron!

.

Tibetanske vježbe za pomlađivanje

PRVI DIO
DREVNA TAJNA “IZVORA MLADOSTI”

Svatko želi dug život.
Ali nitko ne bi htio biti star.

Jonathan Swift

SHANGRI-LA?
HORIZONT IZA HORIZONTA


Prije nekoliko godina, jednog popodneva, dok sam sjedio u parku i čitao novine, prišao mi je stariji gospodin i sjeo pokraj mene. Činio se oko sedamdesete, kosa mu je bila sijeda i rijetka, ramena pognuta, a u hodu se oslanjao na štap. Kako sam mogao znati da će taj trenutak zauvijek promijeniti tijek moga života ?

Nije dugo potrajalo i mi smo se našli u živahnom razgovoru. Pokazalo se da je stariji gospodin umirovljeni časnik britanske vojske koji je služio i u diplomatskoj službi. Zbog toga je tijekom života proputovao gotovo čitav svijet. Pukovnik Bradford – tako ću ga zvati, premda to nije njegovo pravo ime – zainteresirao me neobično zanimljivim pričama o svojim pustolovinama.

Kada smo se rastali, dogovorili smo se za ponovni susret i već nakon kratkog vremena među nama se razvilo prijateljstvo. Često smo se sastajali, i vodili rasprave i razgovore koji su trajali do duboko u noć. Jednom takvom prigodom postalo mi je jasno da ima nešto značajno o čemu je pukovnik želio govoriti, ali je zbog nekog razloga oklijevao. Pokušao sam mu olakšati rekavši mu da ću strogo čuvati ono što mi povjeri. Počeo je govoriti, u početku polagano, a zatim sa sve većim zanosom.

Kad je prije nekoliko godina bio na dužnosti i Indiji, došao je u dodir s lutajućim domorocima iz udaljenih krajeva unutrašnjosti zemlje i čuo mnogo zanimljivih priča o njihovom životu i običajima. Jednu neobičnu priču, koja je osobito pobudila njegovo zanimanje, čuo je češće i uvijek od stanovnika jednog određenog kraja. Činilo se da stanovnici drugih dijelova zemlje nikada nisu čuli za nju.

Priča se odnosila na grupu lama, ili tibetanskih redovnika, koji su navodno znali tajnu “izvora mladosti” ! Tisućama godina ta se izuzetna tajna prenosila preko članova tog mističnog udruženja. Oni se, doduše, nisu trudili da je zadrže u tajnosti, ali je njihov samostan bio tako udaljen i izoliran da su praktički bili odsječeni od vanjskog svijeta.

Taj je samostan i njegov “izvor mladosti” za domoroce koji su o njemu pričali, postao nekom vrstom legende. Oni su pričali o starcima koji su na tajanstveni način ponovo zadobivali zdravlje, snagu i vitalnost. No izgledalo je da nitko ne poznaje točan položaj tog neobičnog i divnog mjesta.

Poput drugih muškaraca i pukovnik Bradford počeo je stariti, od četrdesete godine života, i to se očigledno nije više moglo zaustaviti.

Što je više slušao o tom čudesnom “izvoru mladosti”, to je više dolazio do uvjerenja da takvo mjesto zaista postoji. Počeo je skupljati informacije – podatke o smjeru, vrsti krajolika, klimi i svemu što bi mu moglo pomoći da pronađe to mjesto. I čim je počeo svoja istraživanja, sve ga je više opsjedala želja da pronađe taj “izvor mladosti”.

Ta želja, kako mi je pričao, postala je tako neodoljivom da je sada odlučio vratiti se u Indiju i ozbiljno potražiti to svetište i njegovu tajnu vječne mladosti. Upitao me bih li mu se htio priključiti u tom traženju.

U običnim prilikama ja bih bio prvi koji bih s nevjericom prihvatio tako nevjerojatnu priču, no pukovnik Bradford mislio je sasvim ozbiljno. Što mi je više pričao o tom “izvoru mladosti”, sve više sam vjerovao da bi tu moglo biti nešto istinito. Neko vrijeme ozbiljno sam razmatrao mogućnost priključivanja pukovnikovom traganju. No kada sam počeo konkretno razmišljati, pobijedio je razum i ja sam odbio poziv.

Ubrzo nakon pukovnikovog odlaska, počeo sam sumnjati u pravilnost svoje odluke. Da bih se opravdao, govorio sam sâm sebi da je pobjeđivanje starosti možda pogrešno. Možda bismo se svi mi trebali pomiriti s tim da ljupko i dostojanstveno ostarimo, a ne da tražimo od života više nego drugi.

No ipak, negdje duboko u mojoj svijesti stalno se pojavljivala mogućnost: “izvor mladosti”. Kakva uzbudljiva misao! Nadao sam se da će je pukovnik pronaći.

Prošle su godine i u žurbi svakidašnjice pukovnik Bradford i njegova “Shangri-La” napokon su nestali iz mog pamćenja. Tada, kad sam se jedne večeri vratio u svoj stan, našao sam pismo i prepoznao pukovnikov rukopis. Brzo sam ga otvorio i pročitao vijest koja je očito bila napisana u radosnoj uzbuđenosti. Pukovnik je pisao kako vjeruje da se sada nalazi neposredno pred otkrićem “izvora” usprkos mučnim poteškoćama. Nije naveo svoju adresu, ali meni je bilo lakše kad sam saznao da je još živ. Trebalo je proći još mnogo mjeseci, prije nego što sam opet o njemu čuo. Kada je napokon stiglo drugo pismo, ruke su mi gotovo drhtale dok sam ga otvarao. U prvi čas nisam htio vjerovati njegovom sadržaju. Novosti su bile bolje nego što sam se mogao nadati. Ne samo što je pukovnik našao “izvor mladosti”, već ga je htio donijeti sa sobom kad se vrati, negdje tijekom slijedeća dva mjeseca.

Prošle su četiri godine otkad nisam vidio svog starog prijatelja. Počeo sam se pitati koliko li se promijenio za to vrijeme. Da li mu je taj “izvor mladosti” pomogao zadržati sat nadiruće starosti? Hoće li izgledati kao onda, kad sam ga zadnji put vidio ili će izgledati stariji jednu godinu umjesto četiri?

Napokon, pružila mi se prilika da odgovorim na ta pitanja. Kada sam jedne večeri bio sam kod kuće iznenadila me zvonjava telefona. Podigao sam slušalicu i javio se portir:

“Pukovnik Bradford je ovdje, došao vas je posjetiti.” Preplavio me val uzbuđenja kad sam rekao: “Pošaljite ga odmah gore.” Ubrzo zatim pozvonio je na vratima i ja sam brzo otvorio. No na moje razočaranje, nisam ugledao pukovnika Bradforda nego stranog, mnogo mlađeg čovjeka. On je primjetio moje iznenađenje i rekao: “Zar me niste očekivali?”

“Mislio sam da je netko drugi”, odgovorio sam pomalo zbunjeno. “Očekivao sam da ćete me primiti s malo više oduševljenja”, rekao je posjetitelj prijateljskim glasom.

“Pogledajte pažljivo moje lice. Zar se doista moram predstaviti?” Moja zbunjenost pretvorila se u zapanjenost, a zatim u čuđenje puno nepovjerenja, kad sam se zagledao u priliku pred sobom. Polako sam ustanovio da njezin izgled zaista sliči izgledu pukovnika Bradforda. No taj čovjek je izgledao onako kako je pukovnik morao izgledati pred mnogo godina – u svojoj najboljoj dobi. Umjesto pognutog, bljedolikog starca sa štapom, vidio sam visokog, uspravnog muškarca. Njegovo lice odavalo je zdravlje a njegova kosa bila je gusta i tamna sa jedva kojim tragom sjedina. “To sam uistinu ja”, rekao je pukovnik, ” i ako me ne pustite unutra, morat ću zaključiti da ste stekli loše ponašanje.” S radosnim olakšanjem zagrlio sam pukovnika i ne mogavši obuzdati svoje uzbuđenje, uveo sam ga unutra obasipajući ga pitanjima.

“Čekajte, čekajte”, bunio se dobroćudno. “Najprije se saberite i tada ću vam ispričati sve što se dogodilo.” Tako je i učinio.

Stigavši u Indiju, pukovnik se dao u potragu za područjem na kojemu se navodno nalazio legendarni “izvor mladosti”. Na sreću, dostatno je poznavao jezik tog kraja pa je proveo više mjeseci uspostavljajući veze i sklapajući prijateljstva. Mnogo daljnjih mjeseci proveo je sastavljajući dijelove slagalice. Bio je to dugotrajni, mučni proces, no njegova upornost napokon mu je donijela željenu nagradu. Nakon duge i opasne ekspedicije u udaljene predjele Himalaje, konačno je pronašao samostan koji je prema legendi posjedovao tajnu vječne mladosti i pomlađivanja.

Žao mi je što ovdje ne mogu ispričati sve ono što je doživio pukovnik Bradford nakon što su ga primili u samostan. Možda je i bolje da to ne učinim jer je mnogo toga više nalik na maštu nego na činjenice. Ljudi Zapada teško mogu shvatiti način života lama, njihovu kulturu i njihovu potpunu udaljenost od vanjskog svijeta. U samostanu se nigdje nisu mogli vidjeti stariji muškarci ili žene. Lame su pukovnika dobrodušno nazivali “starcem”, jer već davno nisu vidjeli nikoga tko bi izgledao tako staro kao on. Za njih je on bio veoma neobičan.

“Prva dva tjedna nakon dolaska osjećao sam se poput ribe na suhom. Čudio sam se svemu što sam vidio i često sam jedva mogao vjerovati onom što sam vidio. Ubrzo se moje zdravlje počelo popravljati. Po noći sam mogao duboko i čvrsto spavati, a ujutro sam se svaki dan osjećao svježijim i snažnijim. Nije prošlo dugo vremena i ustanovio sam da mi je štap potreban samo za šetnje u planinama.

Jednog jutra doživio sam najveće iznenađenje svog života. Prvi puta sam ušao u veliku uređenu prostoriju samostana koja je služila kao neka vrsta knjižnice za stare rukopise. Na jednom kraju prostorije nalazilo se veliko zrcalo koje je sezalo do poda. Kako sam tijekom posljednjih dviju godina stalno putovao po tom udaljenom i primitivnom kraju, čitavo to vrijeme nisam vidio svoj odraz u zrcalu. Zato sam s izvjesnom znatiželjom stao pred zrcalo. S nevjericom sam zurio u sliku pred sobom. Moj tjelesni izgled se tako dramatično promijenio, da sam sada izgledao petnaest godina mlađi. Svih tih godina nadao sam se da “izvor mladosti” zaista postoji. Sada sam pred očima imao fizički dokaz.

Ne mogu riječima opisati radost i uzbuđenje koje sam osjetio. Slijedećih tjedana i mjeseci moj se izgled još popravio tako da je promjena postala sve očitija za one koji su me poznavali. Nije dugo potrajalo i više nisam čuo svoju počasnu titulu “starac”.

Na ovom mjestu pukovnika je prekinulo kucanje na vratima. Otvorio sam i ušao je bračni par, moji dobri prijatelji, ali nisu mogli doći u nezgodnije vrijeme. Skrio sam svoje razočaranje koliko sam mogao, upoznao sam ih s pukovnikom pa smo svi neko vrijeme čavrljali. Tada je pukovnik ustao i rekao:

“Žao mi je što moram tako rano otići, ali imam večeras još jednu obavezu. Nadam se da ću vas sve ubrzo opet vidjeti.”

No na vratima okrenuo se k meni i tiho rekao:

“Biste li mogli sutra sa mnom ručati ? Obećavam vam da ćete tada čuti sve o ‘izvoru mladosti’.”

Dogovorili smo se za vrijeme i mjesto i pukovnik je otišao. Kad sam se vratio k prijateljima, jedan od njih je primjetio:

“On je bez sumnje vrlo zanimljiv čovjek, no nije li malo suviše mlad za umirovljenog časnika?”

“Što misliš koliko ima godina?” upitao sam.

“Pa, on izgleda mlađi od četrdeset”, odgovorio je moj sugovornik, “ali iz razgovora bih mogao zaključiti da mora imati najmanje toliko.”

“Da, najmanje”,

rekao sam izbjegavajući odgovor. Zatim sam upravio razgovor na drugu temu. Nisam htio dalje govoriti o nevjerojatnoj pukovnikovoj priči, barem ne tako dugo dok on sam ne rastumači sve do kraja.

Slijedećeg smo dana pukovnik i ja, nakon zajedničkog ručka, otišli u njegovu sobu u susjednom hotelu. Tamo mi je napokon ispričao sve pojedinosti o ‘izvoru mladosti’.

“Prva važna stvar kojoj su me naučili, nakon što sam stupio u samostan”, rekao je pukovnik, “bila je ova: tijelo ima sedam energetskih centara koje možemo zamisliti kao energetska polja koja se vrte. Hindusi ih zovu čakre. To su snažna električna polja, nevidljiva oku, ali zato ne manje stvarna. Svaki od tih sedam ‘vrtloga’ ima određeni odnos prema sedam hormonskih žlijezda u endokrilnom sustavu tijela, a njegovo djelovanje sastoji se u tome da potiče izlučivanje hormona svake pojedine žlijezde. Ti hormoni upravljaju svim tjelesnim funkcijama, uključujući tu i proces starenja.

Najniži, prvi vrtlog povezan je s nadbubrežnom žlijezdom, drugi sa spolnim žlijezdama, treći (solarni pleksus) s gušteračom, četvrti vrtlog povezan je sa timusom u predjelu srca, peti sjedi na štitnjači u vratu, šesti (treće oko) povezan je sa hipofizom na prednjoj bazi mozga, a sedmi, najviši vrtlog (tjemena čakra) s epifizom na stražnjoj strani mozga1.

U zdravom tijelu svaki se od tih ‘vrtloga’ vrti velikom brzinom i time omogućuje vitalnoj životnoj energiji, poznatoj također pod nazivom ‘prana’ ili ‘eterička energija’ da teče prema gore kroz endokrilni sustav. No, kada se jedan ili više tih vrtloga uspore, tada je tok vitalne životne energije blokiran – a to je samo druga oznaka za starenje i loše zdravlje. Ti ‘vrtlozi’ koji se okreću, kod zdravog tijela pružaju se tako daleko da vire iz tijela. Kod starog, slabog i boležljivog tijela jedva da stižu do površine tijela. Najbrži je način za ponovno stjecanje mladosti, zdravlja i vitalnosti uspostavljanje normalnog okretanja tih energetskih centara. Postoji pet jednostavnih vježbi kojima se to postiže. Pomaže i svaka pojedina, ali za najbolje rezultate potrebno je svih pet. Tih pet ‘Tibetanaca’ zapravo i nisu nikakve vježbe. Lame ih zovu ‘rituali’, a ja ih isto tako rado nazivam.”

ENERGETSKI RITUALI

PET “TIBETANACA”: PRVA VJEŽBA

“Prvi ritual”, produžio je pukovnik, “jednostavan je. On se izvodi zato da se poveća brzina okretanja vrtloga. To djeca stalno čine dok se igraju.

Trebate samo ravno stati i raširiti ruke, paralelno s tlom. Zatim se okrećite oko sebe, dok vam se malo ne zavrti. Nešto je tu važno: morate se vrtjeti s lijeva nadesno. Drugim riječima, kada biste na tlo postavili sat sa brojkama prema gore, okretali biste se u istom smjeru kao kazaljke.

Većina odraslih moći će se u početku okrenuti samo oko šest puta pa da im se prilično zavrti. Kao početnik ne biste trebali pokušavati učiniti više. Ako vam dođe želja da sjednete ili legnete kako biste se oporavili od vrtoglavice, tada učinite upravo to. Ni ja nisam u početku drugačije radio. Vježbajte taj ritual za početak samo toliko dok vam se lagano ne zavrti. S vremenom kada budete vježbali svih pet rituala, moći ćete se sve više okretati, a osjećaj vrtoglavice će se sve više smanjivati.

Da biste smanjili osjećaj vrtoglavice, možete upotrijebiti trik plesača i klizača. Prije početka okretanja, usredotočite pogled na točku ravno pred sobom. Kada se počnete okretati, zadržite pogled koliko možete na toj točki. Na kraju ćete morati pustiti da nestane iz vašeg vidokruga kako biste mogli okrenuti glavu zajedno sa tijelom. Kada se to dogodi, okrenite brzo glavu i čim budete mogli, ponovno usredotočite pogled na svoju točku. Ta referentna točka pomoći će vam da budete manje dezorjentirani i da vam se manje vrti.

Dok sam bio u Indiji, zapanjilo me kada sam vidio kako se Maulawiyasi, ili kako ih nazivaju – plešući derviši, u religioznoj ekstazi gotovo neprestano vrte ukrug. Nakon što su me uveli u prvi ritual, sjetio sam se toga i uočio dvije činjenice: Prvo, plešuči derviši okretali su se uvijek u jednom smjeru. Drugo, stariji derviši bili su muževni, snažni i kršni, puno više nego većina muškaraca njihove dobi. Kada sam o tome razgovarao sa jednim lamom, rastumačio mi je da ta okretanja derviša imaju jedno vrlo korisno djelovanje, no i jedno manje povoljno. Njihovo prekomjerno okretanje suviše stimulira neke ‘vrtloge’ i time vodi do iscpljenosti. To onda najprije ubrzava tok vitalne životne energije, a zatim je blokira. To djelovanje koje diže i ruši uzrok je neke vrste ‘psihičkog pomaka’ koji doživljavaju derviši i koji oni tada povezuju s duhovnim ili religioznim iskustvom, što se meni čini pogrešnim2″.

“Suprotno tome, lame se ne okreću previše”, produžio je pukovnik. “Dok se plešući derviši često okrenu i stotinu puta, lame to čine oko dvanaestak puta – najviše dvadeset i jedan put – što je dovoljno da bi se energetski vrtlozi potakli na okretanje.”

DRUGA VJEŽBA

“Nakon prvog rituala”, nastavio je pukovnik, “slijedi drugi, koji još više pobuđuje sedam vrtloga. On je gotovo još jednostavniji. Kod drugog rituala ispružite se na podu, licem prema gore. Najbolje je leći na debeli sag ili podstavljenu prostirku. Lame rade taj ritual na nekoj vrsti molitvenog saga. On je oko šezdeset centimetara širok i metar osamdeset dug, dosta debeo, a napravljen je od vune i nekih biljnih vlakana. Jedina mu je svrha da izolira tijelo od hladnog poda. Ipak, sve što lame čine ima religiozno značenje pa otuda i naziv ‘molitveni sag’.

Dok ležite na podu, ispružite ruke duž tijela i položite dlanove na pod sa sastavljenim prstima. Zatim podignite glavu s poda i privucite bradu na prsa. U isto vrijeme podignite noge u okomit položaj. Leđa ostaju potpuno na podu. Ako možete, povucite noge iznad tijela dalje prema glavi. Koljena moraju ostati ispružena. Zatim polako spustite glavu kao i noge opet na pod. Opustite sve mišiće i ponovite ritual – bez suvišnog naprezanja.

Kod svakog ponavljanja održavajte ritam disanja: duboko udahnite kada podižete glavu i noge, potpuno izdahnite kada ih spuštate. Između ponavljanja, dok vam se mišići opuštaju, dišite dalje u istom ritmu. (Metronom ili lagana ritmička glazba od velike su pomoći.) Ako imate dobro izvježbane trbušne i leđne mišiće, možete vježbati ovaj ritual s ispruženim koljenima. Većini se, međutim, savjetuje da kod dizanja i spuštanja nogu ostavi koljena svijena.
Jedan od lama pričao mi je da je kod prvog pokušaja vježbanja tog jednostavnog rituala bio tako star, slab i klapast da nije nikako mogao okomito podići noge. Zato je u početku dizao noge u svijenom položaju, tako da su mu koljena gledala prema gore, a stopala visjela. Malo po malo uspjelo mu je ispružiti noge pa ih je nakon tri mjeseca mogao potpuno bez napora držati ispružene.”

“Čudio sam se tom lami”, rekao je pukovnik. “Kada mi je to pričao, bio je slika i prilika zdravlja i mladosti, premda sam znao da je mnogo stariji od mene. On je iz čistog zadovoljstva zbog ‘napora’, običavao prenositi na leđima tovar povrća težak oko pedeset kila iz vrta u samostan koji je ležao oko stotinu metara više. Uzeo bi dosta vremena, ali nikada ne bi zastao na putu. Kada bi stigao, nije bio niti najmanje iscrpljen. Kad sam ga prvi put pokušao slijediti uz brežuljak, morao sam stati barem dvanaest puta da bih došao do daha. Kasnije sam se i ja mogao isto tako bez muke popeti na brežuljak i to bez štapa. No to je druga priča.”

TREĆA VJEŽBA

Treći ritual treba vježbati neposredno nakon drugoga. On je također jednostavan. Klečite na podu s uspravnim tijelom, dok su vam nožni prsti istegnuti (vidi sliku). Ruke stavite sa strane, malo straga na mišiće bedara.

Zatim sagnite glavu i zatiljak prema naprijed i povucite bradu na prsa. Potom povucite glavu i zatiljak oprezno natrag – samo toliko koliko vam je ugodno – i istodobno se izvijte prema natrag lagano savijajući kralježnicu. Dok se savijate prema natrag, oduprite se rukama o bedra ili zdjelicu. Zatim se vratite u izlazni položaj i ponovite ritual. Kao i kod drugog rituala i ovdje morate slijediti određeni ritam disanja. Udahnite duboko kada se svijate prema natrag. Izdahnite kada se vraćate u uspravni položaj. Duboko disanje neobično je korisno; zato napunite pluća koliko god možete.

Vidio sam više od dvjesto lama kako zajednički vježbaju taj ritual. Kako bi pozornost povukli u sebe, zatvarali bi oči. Na taj su način izbjegli skretanje pozornosti i mogli su se usredotočiti prema unutra.

Prije više tisuća godina lame su otkrili da se odgovori na sve duboke tajne života mogu naći u nutrini. Otkrili su da sve ono što sudjeluje u oblikovanju našeg života, potječe iz nutrine svakog čovjeka. Čovjek Zapada nije nikada mogao razumjeti i prihvatiti to shvaćanje. On misli, kao što sam to i ja činio, da naš život oblikuju sile materijalnog svijeta koje ne možemo nadzirati. Na primjer, većina ljudi na Zapadu misli da naše tijelo mora starjeti i propadati jer je takav prirodni zakon. Zbog sagledavanja svoje nutrine, lame znaju da je to iluzija – i proročanstvo koje ispunjava samo sebe.

Lame, pogotovo oni iz tog samostana, vrše značajni posao za svijet. No taj se posao vrši na astralnoj razini. S te razine oni podržavaju čovječanstvo diljem svijeta jer je ona visoko iznad titraja fizičkog svijeta i snažno je žarište iz kojega se mnogo toga može učiniti bez većeg gubitka energije.

Jednoga dana svijet će se probuditi i s čuđenjem vidjeti ono veliko što su stvorili lame i druge nevidljive sile. Ubrzo će doći vrijeme u kojem će započeti novo doba i nazrijeti se novi svijet. Tada će čovjek naučiti oslobađati moćne unutarnje sile koje će mu omogućiti da svlada ratove i pošasti, mržnju i gorčinu.

Takozvano civilizirano čovječanstvo zapravo živi u najmračnijem od mračnih doba. No, ipak se pripremamo za bolje i ljepše stvari. Svatko od nas tko teži za tim da svoju svijest podigne na višu razinu, pridonosi povišenju svijesti čovječanstva kao cjeline. Na taj način, djelovanje pet rituala daleko nadilazi osobnu i fizičku korist.”

ČETVRTA VJEŽBA

“Kad sam prvi puta vježbao četvrti ritual”, rekao je pukovnik, “činio mi se vrlo teškim. No nakon tjedan dana bio je isto tako jednostavan kao i ostali.

Najprije sjednite na pod s nogama ispruženim ravno prema naprijed, sa stopalima razmaknutim oko 30cm. Tijelo držite uspravno, a dlanove položite na tlo pokraj stražnjice. Tada povucite glavu na prsa.

Zatim blago izvijte glavu prema natrag. Istodobno podignite tijelo tako da se koljena saviju, dok ruke ostaju ispružene. Trup će s natkoljenicama činiti ravnu liniju, paralelnu sa tlom. Ruke i potkoljenice okomite su prema tlu. Sada – bez zaustavljenja daha – napnite svaki mišić u tijelu. Napokon, kada se vratite u početni sjedeći položaj, opustite mišiće i odmorite se prije no što ponovite postupak.

Kod tog rituala disanje je također važno. Udahnite duboko kad podižete tijelo. Ne morate zadržati dah dok napinjete mišiće. Potpuno izdahnite kada se vratite u sjedeći položaj i nastavite u istom ritmu dalje ako se (što je za mnoge poželjno) odmarate. Nakon što sam napustio samostan”, nastavio je pukovnik, “otišao sam u neke veće indijske gradove i kao pokus vodio tečajeve za osobe sa znanjem engleskoga kao i za Indijce. Otkrio sam da su stariji članovi obiju grupa imali osjećaj kako od tog rituala ne može biti nikakve koristi ako ga od početka ne budu radili savršeno. Bilo je veoma teško uvjeriti ih da to nije točno. Uspio sam ih nagovoriti da vježbaju ritual tako kako mogu pa da vidimo što će se dogoditi nakon mjesec dana. Činili su što su najviše mogli. Nakon mjesec dana rezultati su bili više nego zadovoljavajući.

Sjećam se da sam u jednom gradu imao na tečaju čitav niz starijih ljudi. Kada su pokušali učiniti upravo taj, – četvrti ritual – jedva su mogli odignuti tijelo od tla; nisu mogli niti približno postići vodoravni položaj. Na istom tečaju bilo je nekoliko mnogo mlađih ljudi koji nisu imali nikakvih poteškoća da ritual izvedu savršeno već prvoga dana. To je obeshrabrivalo starije, tako da sam morao odijeliti grupe. Rastumačio sam starijoj grupi da ga i ja, kada sam prvi put vježbao taj ritual, nisam mogao izvesti bolje od njih. No, pričao sam im dalje, sada mogu taj ritual ponoviti pedeset puta, a da ne osjetim ni njamanje naprezanje živaca ili mišića. Da bih im to dokazao, učinio sam to pred njihovim očima. Od tada je starija grupa postizala sve rekorde u svom napredovanju.

Razlika između mladosti i životne snage i starosti i lošeg zdravlja samo je u brzini kojom se okreću vrtlozi. Normalizirajte stupanj brzine i stari čovjek bit će kao ponovno rođen.”

PETA VJEŽBA

Pukovnik je nastavio: “Kada vršite peti ritual, licem ste okrenuti prema tlu. Oslonjeni ste na ruke sa dlanovim na tlu i savijenim nožnim prstima. Za vrijeme tog rituala šake i stopala trebale bi biti udaljene oko 60cm jedne od drugih, a ruke i noge ispružene.

Počnite rukama okomito prema tlu i savijenom kralježnicom, tako da tijelo visi. Zatim nagnite glavu koliko možete prema natrag pa savijte tijelo u bokovima i podignite ga tako da čini okrenuto “V”. Istodobno pomaknite glavu prema naprijed i privucite je na prsa. To je sve. Vratite se u početni položaj i započnite ponovno.

Na kraju prvog tjedna taj ćete ritual osjetiti osobito korisnim. Čim ga izvježbate, pustite tijelo iz uzdignutog položaja da se lako spusti do točke u kojoj gotovo dodiruje tlo.

Slijedite isti duboki način disanja kao i kod prethodnih rituala. Duboko udahnite kada podižete tijelo. Izdahnite potpuno kada ga spuštate.

Posvuda kamo odlazim”, produžio je pukovnik, “ljudi te rituale najprije nazivaju izometričkim vježbama. Istina je da je pet rituala korisno za istezanje krutih zglobova i mišića te popravljanje mišićnog tonusa, no to nije njihova glavna svrha. Prava dobit tih rituala je u tome što se brzina energetskih vrtloga normalizira. Oočinju se vrtjeti brzinom koja je, recimo, ispravna za snažnog i zdravog čovjeka od dvadeset i pet godina.

Kod takvog čovjeka vrte se svi vrtlozi istom brzinom. Kada bismo, s druge strane, mogli vidjeti vrtloge muškarca ili žene srednjih godina, odmah bismo ustanovili da su se neki od njih znatno usporili. Oni se svi vrte raznim brzinama i zbog toga nisu u skladu. Polaganiji uzrokuju propadanje odgovarajućeg dijela tijela dok brži izazivaju nervozu, plašljivost i iscrpljenost. Znači da je neskladno stanje vrtloga odgovorno za loše zdravlje, propadanje i starost.”

PITANJA I ODGOVORI

Dok je pukovnik opisivao pet rituala, u meni su se neprestano javljala pitanja pa sam ih sada, kad je završio, počeo postavljati.

“Kako se često izvodi svaki ritual ?” bilo je moje prvo pitanje. “Za početak”, odgovorio je pukovnik, predlažem da u prvom tjednu svaki ritual vježbate tri puta dnevno. Svaki slijedeći tjedan povećavajte za dva puta, dok ne stignete do 21 puta za svaki ritual dnevno. Drugim riječima, u drugom tjednu vježbajte ritual pet puta, u trećem sedam puta, u četvrtom devet puta dnevno i tako dalje. Nakon deset tjedana stići ćete do konačne brojke od 21 puta na dan.

Ako imate poteškoća sa prvim ritualom i ne možete ga izvoditi tako često kao druge, tada ga jednostavno vježbajte toliko puta koliko možete bez vrtoglavice. S vremenom ćete se moći okretati svih 21 put.

Poznavao sam jednog čovjeka koji je rituale vježbao preko godine dana prije nego se mogao tako puno okretati. Nije imao nikakvih poteškoća s ostala četiri rituala pa je sasvim postepeno povisivao okretanje, dok nije mogao vježbati svih 21. Imao je odlične rezultate.

Nekim je ljudima teško okretati se. Ako ispuste okretanje, a ostale rituale vježbaju četiri do šest mjeseci, obično ustanove da tada mogu započeti sa okretanjem.”

“U koje vrijeme dana treba vježbati rituale?” bilo je moje slijedeće pitanje.

“Možete ih vježbati ujutro ili navečer”, odgovorio je pukovnik, “prema tome što vam bolje odgovara. Ja ih prakticiram i ujutro i navečer, ali ne bih preporučio početniku toliko stimuliranja. Kada rituale vježbate oko četiri mjeseca, možete početi ujutro vježbati puni broj, a zatim navečer ponoviti svaki ritual tri puta. To također povisujte sasvim postepeno, kao i kod jutarnjeg niza vježbi, dok ne stignete do 21. No nije potrebno vježbati rituale više od 21 put, bilo to ujutro ili navečer, osim ako ste posebno motivirani za to.”

“Je li svaki od tih rituala jednako važan?” pitao sam dalje.

“Pet rituala rade zajednički i svi su jednako važni”, rekao je pukovnik. “Ako nakon što ste vježbali rituale neko vrijeme, ustanovite da ih ne možete raditi potrebni broj puta, pokušajte ih podijeliti u dva niza vježbi, jedan ujutro, a drugi navečer. Ako nikako ne možete izvesti neki od rituala, ispustite ga i vježbajte ostalih četiri. Zatim, nakon nekoliko mjeseci, pokušajte ponovno ritual kod kojeg ste imali poteškoća. Može biti da će se rezultati pokazati nešto sporije kod tog načina, ali ipak će se pokazati.

No ni u kom slučaju ne smijete se previše naprezati jer bi postigli upravo suprotno. Napravite jednostavno toliko koliko možete i polako dodavajte. Nikada se ne dajte obeshrabriti. Malo je ljudi koji ne bi s vremenom i strpljenjem postepeno uspjeli izvesti sve rituale 21 puta dnevno.

Mnogi ljudi pronalaze nove metode pokušavajući prevladati svoje poteškoće kod jednoga od rituala. Neki stari momak u Indiji nije nikako mogao niti jednom uredno izvesti četvrti ritual. Nije bio zadovoljan time da jednostavno podigne tijelo s tla. Odlučio je postići vodoravni položaj kao što sam ga ja prije opisao. Dakle, nabavio je sanduk visine oko 25cm i istapecirao njegovu gornju stranu. Zatim je jednostavno legao na sanduk, postavio stopala na tlo na jednom kraju, a ruke na drugom. Iz tog položaja mogao je dovesti prsni koš u vodoravni položaj.

Taj trik vjerojatno nije baš pomogao starom gospodinu da izvede rituale 21 put. No, zato mu je omogućio da tako visoko podigne tijelo kao mnogo snažniji muškarci. To je imalo u sebi tako pozitivno psihološko djelovanje da je već samo po sebi bilo korisno. To ne znači da bih ja svima želio preporučiti njegovu tehniku, no ona bi mogla pomoći drugima kojima se čini nemogućim napredovati na bilo koji drugi način. Malo pronalazačkog duha ukazivat će vam daljnji put.

Upitao sam i ovo: “Što se događa ako se jedan od tih pet ‘tibetanaca’ sasvim ispusti?”

“Ti rituali su tako djelotvorni”, rekao je pukovnik, “da se dolazi do odličnih rezultata ako se jedan ispusti, ali se zato ostala četiri vježbaju redovito i u punom broju. Već i samo jedan ritual učinit će čuda, kao što se to može vidjeti na primjeru plešućih derviša koje sam spomenuo. Stariji derviši koji se nisu tako puno okretali kao mlađi, bili su snažni i muževni – dobar znak da već i jedan ritual može imati snažno djelovanje. Dakle, ako ustanovite da jednostavno ne možete izvesti svaki ritual 21 put, možete ipak biti sigurni da će vam sve ono što možete izvesti donijeti dobre rezultate.”

Moje slijedeće pitanje je bilo: “Mogu li se rituali izvoditi povezno s drugim programima vježbi ili će jedni pobijati druge ?” “Svakako”, rekao je pukovnik, “ako već imate neku vrstu programa vježbi, samo je produžite. Ako nemate nikakvu, trebali biste razmisliti kako bi bilo da počenete s jednom. Svaki oblik vježbi, naročito onih za srce i krvne žile, pomaže tijelu da zadrži mladenačku ravnotežu. Osim toga, pet će rituala pomoći u normalizaciji okretanja ‘vrtloga’, tako da će tijelo postati osjetljivije za povoljno djelovanje drugih vježbi.”

“Ide li još nešto uz pet rituala?”, upitao sam

“Postoje dvije stvari koje bi mogle pomoći. Već sam spomenuo duboko, ritmičko disanje za vrijeme odmaranja između ponavljanja rituala. Osim toga, pomoglo bi da se između pojedinih rituala postavite u uspravan položaj s rukama na bokovima i više puta duboko i ritmički dišete. Dok izdišete, zamislite da sve napetosti koje postoje u vašem tijelu, istječu tako da se osjećate ugodno i potpuno opušteno. Kada udišete, zamislite kako se ispunjavate osjećajem ispunjenja i zadovoljstva.

Drugi je savjet da se nakon vježbanja rituala okupate u mlakoj ili prohladnoj vodi, ali ne u hladnoj. Vjerojatno je još bolje prijeći brzo preko tijela najprije mokrim, a zatim suhim ručnikom. No moram vas na nešto upozoriti: nikada ne smijete ići pod tuš ili u kadu ili brisati se ručnikom koji su tako hladni da vas iznutra ohlade. Ako to učinite, izgubit ćete čitav dobitak koji ste stekli vježbanjem rituala.”

Bio sam uzbuđen zbog svega što mi je pukovnik ispričao, no negdje veoma duboko u mojoj nutrini, čini mi se, bio je neki ostataknevjerice. “Je li moguće da je ‘izvor mladosti’ tako jednostavan kao što ste mi vi opisali?” upitao sam.

“Sve što je potrebno jest vježbanje pet rituala svakoga dana – u početku tri puta svaku vježbu, a zatim postepeno povećavati, dok se ne izvede svaki ritual 21 put. To je ta čudesno jednostavna tajna koja bi koristila čitavom svijetu da je svima poznata.”

“Naravno, dodao je, ” rituale morate vježbati svaki dan kako biste iz njih izvukli pravu korist. Jedan dan u tjednu možete ih propustiti ali ne više. Ako dopustite da neko poslovno putovanje ili neka druga obveza prekine tu dnevnu rutinu, vaš će se čitav napredak smanjiti.

Na sreću, većina ljudi, koji počnu raditi pet rituala, nalaze da su oni ne samo jednostavni, nego i ugodni i korisni kada se rade svaki dan – pogotovo kada počnu opažati njihovo djelovanje. Napokon, za svih pet potrebno je oko dvadeset minuta. Onaj tko je u dobroj tjelesnoj formi, može ih napraviti za deset ili još manje minuta. Ako vam je teško pronaći toliko slobodnog vremena, onda ustanite samo malo ranije ujutro ili pođite spavati malo kasnije.

Pet rituala služi izričito cilju da tijelu vrate vitalnost, mladost i zdravlje. Još neki čimbenici također odlučujuće pridonose tome, hoće li se vaš izgled tako dramatično promijeniti, kao što je to bilo kod mene. Dva su od tih čimbenika duhovni stav i motivacija. Poznato vam je da mnogi ljudi s četrdeset godina izgledaju stari, a drugi naprotiv sa šezdeset mladi. Tu razliku čini duhovni stav. Ako ste sposobni osjećati se mladi usprkos svojoj dobi, i drugi će vas tako vidjeti. Čim sam počeo vježbati pet rituala, potrudio sam se izbaciti iz glave svoju sliku starog, slabog muškarca. Umjesto toga učvrstio sam u svojoj predodžbi svoju sliku u najboljim godinama. Iza te slike stavio sam energiju u obliku veoma snažne čežnje. Rezultat je ovo što vidite.

Za mnoge ljude to bi bio veoma težak pothvat jer im je nemoguće promijeniti način na koji se vide. Oni vjeruju da je tijelo programirano da ranije ili kasnije postane staro i slabo i ništa ih ne može pokolebati u tom mišljenju. Svejedno ćete se osjećati mlađi i energičniji kada jednom počnete vježbati pet rituala. To će vam kasnije pomoći da promijenite svoju sliku o sebi. Sasvim postupno osjećat ćete se mlađim. Neće dugo potrajati da i drugi počnu govoriti kako izgledate mlađi. Postoji još jedan dodatni ritual koji sam do sada namjerno prešutio. No taj šesti ritual tema je o kojoj ću govoriti nekom drugom zgodom.”

“Fontana mladosti” – Peter Kelder

1 Ljudsko tijelo očigledno je opskrbljeno brojnim (još nedovoljno istraženim) ‘vrtlozima’ ili čakrama. No općenito je prihvaćeno da postoji sedam glavnih čakri. U originalnom izdanju njegove knjige “Oko otkrovenja”, Peter Kelder spominje glavnu čakru koja je smještena u predjelu koljena. U svojim zapisima on još ne dovodi “vrtloge” u vezu s endokrilnim žlijezdama. Mi smo uzeli slobodu da to – pola stoljeća kasnije – prilagodimo točnijim spoznajama.

2 Ovaj princip vrijedi i za mnoge druge spiritualne prakse

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  



Ostavite komentar

Komentari objavljeni na sajtu ne odražavaju stav uredništva, a stavovi objavljeni u tekstovima nisu nužno i stavovi redakcije.

Zabranjeni su govor mržnje, pretnje, uvrede na nacionalnoj, religioznoj, rasnoj ili polnoj osnovi, kao i psovke. Zabranjeno je i lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Takođe, komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni.

Obavezna polja označena su *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.