Pseudo problem Patnje Ličnosti

Pseudo problem Patnje Ličnosti – Značenje riječi “pseudo” je lažno, krivo, izmišljeno, patvoreno. Ta riječ predstavlja nešto što nije stvarno, već nešto što se oslanja na lažnu ličnost iliti ličnost (da nemate neke zabune oko ova dva termina). Problem patnje povezan je sa ličnošću ali i sa određenim stvarnim stanjem u nama, našom Prirodom. Ja ne pričam o suštini, jer te termine i ne koristim previše, iako možemo reći da je problem patnje i problem suštine, ukoliko koristim taj riječnik. Veoma velika razlika je između patnje koja nastaje na nivou ličnosti ili lažnog u nama i između prirode koja je nešto stvarno u nama, tj. koje smo mi sami.

Fiona Annis, Bridge Meditations (No.4)
Fiona Annis, Bridge Meditations (No.4)

Patnja ličnosti povezana je sa svim onim što živimo u svakodnevnom životu. To je u stvari naš život. Ako napravimo introspekciju, uviđamo da imamo patnju koja nema nikakve osnove u smislu rada na sebi, već je povezana sa željama, očekivanjima, projekcijama, uslovljavanjima, ubjeđenjima, idejama, životnim okolnostima.

Primjera radi:
Za primjer recimo da želim neki ručni sat da si kupim. Dođe mi ideja da hoću da imam sat. Manje više taj sat mi nije potreban, objektivno gledajući, jer imam na mobilnom i sat i sve ostalo. I već neko vrijeme posmatram tu želju u sebi i ZNAM da je ona smiješna i da nema veze sa mnom niti mi je taj sat potreban. No moja Ličnost HOĆE taj neki sat. Iako nema pojma kakav bi to sat trebao biti, pa onda zaljubljeno gleda u izloge sa satovima, i naravno, pošto zna da nema slobodan fond u smislu novca koji je potreban ili zna da ne može da plati toliko koliko se traži za neke satove, onda se premišlja oko ovog ili onog sata.

Meni je simpatično gledati tu ideju, “peći” se na laganoj vatri i posmatrati to što se u meni zbiva. Primjetim da nemam potrebe sa satom, kao što sam rekao, ali Ličnost hoće svoje. Ona ima planove, divljenja, ispunjenost, zadovoljenje želje, potrebe, iako ta potreba nema nikakve osnove, i biće zanimljiva nekoliko sati ili minuta i to je to. Ona ima plan, sat mora biti na desnoj ruci, jer tako je naučena od malena, ima svoje Asocijacije i nametnuta je nečijom voljom sa strane koja je povezana sa sviđanjem koje sam imao prema tom rođaku. A on je nosio sat na desnoj ruci. Samim tim to me izdvaja iz okoline koja u većini nosi sat na ljevoj ruci, što me samim tim čini iznad drugih, ili ako ne iznad onda drugačijim i posebnim. I slično.

Znači, posmatrajući određenu želju, nepotrebnu potrebu, možemo uvidjeti koliko ličnost može da pati za nečim u što je ubjeđena da joj treba, da je posebna, da je bolja, da će je to ispuniti iako mi u pozadini tog svega znamo da to nije istina što nam daje i što traži da ispunimo. Stoga kada tako osmotrimo, uskoro uviđamo da mi ne patimo, već pati ličnost koja je izgrađena na određenoj Slici koju ima o sebi, o određenim idejama koje njeguje i zadržava jer na taj način gradi sama sebe, mišljenje o sebi i predstave koje pokušava da projektuje na okolinu. Tada možemo da se pitamo da li je ta patnja stvarna? Da li ona ima svoju objektivnu stvarnost? Ili je to samo projekcija, želja, ili ko zna što? Kada se odvojimo od lažne patnje i sagledamo je iz svijesnijeg stanja, šta uviđamo?

Fiona Annis, Hesitation (the empty form of time)
Fiona Annis, Hesitation (the empty form of time)

Uviđamo da to za čim patimo ne djeluje na posmatrača, da ne djeluje na prirodu koja Jesmo. No, kada nismo svijesni, kada “padnemo” ili se spustimo na niži nivo, ili san tada uviđamo da je patnja stvarna. Možemo reći da ona ima svoje realnosti jer u tom stanju ne poznajemo ništa drugo do sebe kao ličnost. Samim tim ličnost stvarno pati. Reći da je to lažno znači da imamo uporište u nečemu što nije “od ličnosti” ili “od ovog Svijeta”, no imati stvarno uporište u prirodi nije nešto što je u našoj moći u svakom trenutku i za takvu stvar se treba “boriti”.

Zbog identifikacije, slike o sebi, asocijacija, socijalnog prilagođavanja u sebi imamo niz dijelova koji traže svoje zadovoljenje i kada nismo svijesni mi smo pod djelovanjem zakona koji je temelj ličnosti ili generalnog zakona ili drugim riječima, mi se nalazimo bliže ili u snu. Ukoliko znamo da mi nismo ono što percepiramo, da je ono što “vidimo” nešto izvan nas, nije naše, tada imamo mogućnost da lažnu patnju povezanu sa slikom o sebi ili ličnošću sagledamo bez da joj dopustimo da se ona pretvori u “djelovanje”, tj. da ličnost zadovolji svoju potrebu, želju ili namjeru da nešto dobije. Tada možemo da u trenutku viđenja patnje ličnosti sebi prosto kažemo “to nisam ja”, da osjetimo sebe ili Ja ili posmatrača i posmatramo ono što ličnost od nas traži da napravimo ne identifikujući se sa potražnjom i da tu patnju koju doživljavamo u tom trenutku transformišemo u sebe ali i da bolje upoznamo ličnost ili mala “ja” koja u tom trenutku imaju te želje.

To nikada nije jedno malo “ja”, to je obično nekoliko malih “ja” koja su udružena u neku podgrupu ili grupu “ja” koja se oslanja na određenu sliku koju imamo o sebi, određene Ideje koje imamo o sebi i svijetu. Tada možemo da uvidimo s čim je sve to povezano, koja mala “ja” u tome učestvuju, da uvidimo iz kojeg “ja” u tom trenutku djelujemo, ili preciznije rečeno, sagledamo koje “ja” u tom momentu preuzima ulogu nad nama i koje “ja” gospodari u tom trenutku. Odvajanjem i osjećanjem Ja Jesam ili osjećanjem Ja, mi mjenjamo tačku percepcije ili poziciju iz koje percepiramo ono što vidimo i samim tim smanjujemo pritisak koje određeno malo “ja” ili grupe malih “ja” čine nad nama. Možemo da se distanciramo od te grupe i da ih neuslovljeno i bez očekivanja proučimo te na taj način oslabimo njihovo djelovanje na nas. S jedne strane moramo da ih proučimo kako bi uvidjeli gdje nas nema, a s druge strane posmatranje ima moć da smanji protok energije koju dajemo sa Identifikacijom tim određenim malim “ja” ili njihovim grupama, što ukida njihovu moć nad nama, ali i skida mehaničnost, tj. određena mala “ja” transformiše u posmatrača, kao hranu za svijest.

Fiona Annis, Hesitation (the empty form of time)
Fiona Annis, Hesitation (the empty form of time)

Sada, moramo naučiti i da se svijesno prepustimo određenoj patnji ličnosti, iako znamo da je ona lažna i da je ona pseudo patnja. No, to ne smije biti način opravdanja nemoći, ili ljenosti ili samoopravdanje da se prepuštamo lažnoj patnji. Neko djelovanje malih “ja” možemo da vidimo samo onda kada se oni ispolje u nekom obliku, jer kada posmatramo ili kada smo svijesniji tada ta mala “ja” se povlače.

No, da malo ovo pojasnim, pošto znam da većina uzima “zdravo za gotovo” neka pojašnjenja i nemaju ili ne ulažu dovoljno napora da sami za sebe nešto spoznaju. Svaki centar u sebi ima dijelove, a svaki taj dio ima svoj pod-dio. Mala “ja”, tj. “ja” ličnosti koja su najaktivnija u nama povezana su sa mehaničkim dijelovima centra, ili preciznije sa sotoričkim dijelom centra. Sam taj motorički dio centra u sebi ima podjelu na još tri pod-dijela. Ti dijelovi funkcionišu i zaduženi su za automatsko ili reaktivno življenje, ili život kakav inače živimo, potpuno nesvjesno, izvan naše volje ili namjere.

Većina našeg života, ali i života drugih je upravo iz tih dijelova centara, nebitno sada kojeg tačno centra. S druge strane, posmatračko Ja, u najprostijem obliku dolazi iz emotivnih dijelova centara. Samim tim ona su manjeg intenziteta javljanja, ili mogu reći, rijeđe živimo iz tog dijela sebe. Kada nešto posmatramo u nama se javljaju drugačija “ja” od onih “ja” koja nas vode u svakodnevnom, nesvjesnom životu. Čim se promjeni tačka percepcije u drugi dio centra, ili uključi se posmatranje određena mala “ja” iz motoričkih dijelova centara prosto se isključe ili imaju manje djelovanje. Kako bi ih Uvidjeli i primjetili na koji način djeluju u nama, kako nas uzimaju pod svoje moramo naučiti da ih ponekad pustimo da djeluju i da ih iz prikrajka posmatramo, da nemamo punu snagu posmatranja.

Ako uključimo posmatranje emotivno osnaženo, sa Željom, Voljom, Namjerom da posmatramo KAO DA TO NIKADA NISMO VIDJELI, potpuno sviježe, direktno i jasno, tada se ta mala “ja” isključuju i mi ih ne možemo upoznati. Ona će i dalje istom snagom da djeluju u nama i da nas identifikuju, tj. preuzmu nas kada nismo svijesni ili kada ne posmatramo.

Fiona Annis, Untitled (shadows, signs, wonders – No. 2)
Fiona Annis, Untitled (shadows, signs, wonders – No. 2)

Možda se pitate zašto uopšte moram da znam ili poznajem Um kada mogu da se koncentrišem na svijesnost i da samo to razvijam? Odgovor je prost. Koliko dugo možete biti Svijesni? Koliko možete da održavate Svijest o Sebi, ili povišenu pažnju? Naravno, ukoliko ne shvatate što se ovim iskazuje i dalje nećete znati zbog čega to morate da radite, zašto morate da sebe upoznajete.Kada ne možemo da održavamo povišenu svijest, onda nas stanje sna povlači ka sebi. U stanju sna mi ne možemo da sebe pamtimo, ne možemo da budemo svijesni ili da se posmatramo. Ako se posmatramo samim tim nismo potpuno u stanju Sna.

No, ukoliko smo upoznali djelovanje ličnosti u stanju sna, ako smo upoznali svoju mehaničnost, mala “ja” koja preuzimaju kontrolu i trudili se da ubacimo pažnju u njih, mi stvaramo određene rupe u sistemu sna. Pošto se drugo stanje sna oslanja na treće stanje, bez kojeg ono ne može da postoji, mi u san ubacujemo prosjaje trećeg stanja svijesti ili Budnosti. Kako to često činimo, kako se trudimo da budemo svijesni mi “bušimo” određeno rupe u snu kroz koje se u trenucima uspavanosti pojavljuje Treće Stanje samo od sebe, to su oni spontani trenutci sjećanja sebe, svijesnosti. Na taj način spuštamo svijesnost u san i omogućujemo da se u trenutcima Sna prisjetimo, razbudimo i da prekinemo djelovanje sna na nas.

Vratimo se na Patnju.

Patnja koju imamo, koja nas najčešće hvata, pripada upravo tim malim “ja” koja iz motoričkih dijelova u nama zahtjevaju nešto, pate za nečim, pate da potvrde sliku o sebi, svoje ideje koje imaju. Prihvatanjem i identifikacijom sa tim malim “ja” mi se identifikujemo i sa patnjom koja se u tom slučaju javlja.No, nije samo patnja u vezi sa nečim, u vezi sa nekim objektom izvan nas, već patnja koja je i mnogo suptilnija, mnogo opasnija kada je u pitanju sama ličnost koja se trudi da bude bolja od drugih, koja pati kada je ne uvažavaju, kada joj ne daju dovoljno prostora da se zamišljeno ispolji, kada neka slika koju ima nije zadovoljena. Ta patnja je mnogo opasnija i gora od patnje za objektom. No, isto tako kako vidimo da patimo za objektom izvan nas, zašto za promjenu ne uvidimo da je i ličnost objekt i samim tim njena patnja je isto tako objekt izvan nas.Priznajte da vam nije palo na pamet dok ste ovo čitali da je i ličnost samo objekt, nešto izvan vas. TO NISTE VI, jeste li to zaboravili? Ako to niste vi, kako onda to može da bude Subjekt?Šta biva ukoliko vidimo dijelove ličnosti i patnju koja se tu javlja kao Laž i Objekt, a ne kao Subjekt, tj. sebe same? Probajte, nemate šta da izgubite, sem Iluzije da ste to vi.

03_annis
Fiona Annis

Ličnost želi da bude glavna, da se sve vrti oko nje, da je ona Gospodar. Na taj način ona nas potiskuje u pozadinu, preuzima našu Energiju kroz identifikaciju i mi postajemo ličnost.Ako sebe smatrate ličnošću, to ćete i biti. Ali ako SVIJESNO I SA NAMJEROM sebe smatrate za ONOG KOJI TO POSMATRA, POSMATRAČA, SVIJEST koja je izvan ličnosti, koja je temelj ličnosti, onda već imate drugačiju perspektivu, percepciju.

Sagledajte bilo šta u vama za čime patite kao OBJEKT a ne kao Sebe ili Subjekt. Tada, se svijesno odvojite od toga i posmatrajte to kao nešto ŠTO NISTE VI, jer VI STE POSMATRAČ.Održite tu pažnju izvan procesa koji se dešava, jasno sagledavajući da je to proces, a ne vi sami. To je prvi korak.Drugi korak jeste da SEBE unesete u TO ŠTO NISTE VI. Ali ne na način da to postanete, već da SEBE koji ste SVIJEST unesete u masu energije koja je navika, mehaničnost, lažnja patnja i da SEBE odražavate u tom Nesvjesnom u isto vrijeme održavajući i to nesvjesno, kako bi bilo transformisano.Treći korak je da ODRŽAVATE tu SVIJESNOST.Na taj način možete da se suočite i sa negativnim emocijama. Znajte da nije samo riječ o riješavanju problema negativnih emocija ili mehaničnosti, već da morate i da UPOZNAJETE ličnost, zbog onog što sam gore pojasnio. Transformacijom koja se odvija vaša pažnja i posmatračko Ja će da jača i da se razvija.

Svakim uvidom koji imamo u vezi sa sobom, a samim tim i lažnim patnjama,  možemo da dobijemo mnogo više od onog što mislimo. Održavanjem pažnje u počeku i jasnim percepiranjem onog od čega se gradi naša ličnost, te i njena patnja, omogućavamo sebi da “upoznamo svoje neprijatelje”, a pobjeda nad “neprijateljem” zadobija se tako što održavamo svijesnost u odnosu na ličnost, što omogućuje transformaciju, ali i pobjedu nad “neprijateljem”.

Ovdje nije riječ ni o kakvoj borbi u pravom smislu te riječi, već o mudrom sagledavanju i unošenju kvaliteta koje nesvjesno nema. A to što ono nema jesu svijesnost i pažnja. To je ono što omogućuje transformaciju ali i ispoljenje istinske prirode.

Za P.U.L.S.E Bhaerava Kaala

samayatantra

Um i Spoznaja na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments